Autor je neovisni vojni analitičar i autor nekoliko stručnih knjiga iz domene naoružanja i vojne opreme.
VELIKA ukrajinska ofenziva kojom je oslobođeno, po tvrdnjama predsjednika Zelenskog, oko 8000 četvornih kilometara, velebna je pobjeda. Ne samo što je u manje od tjedan dana oslobođena skoro cijela Harkivska oblast, već prije svega jer su Ukrajinci sebi dokazali da mogu uspješno izvoditi tako velike ofenzivne operacije.
Ukrajinski glavni stožer otkrio je slabu točku ruskih snaga i u potpunosti je iskoristio. Ruski generali nisu htjeli povjerovati da će se Ukrajinci usuditi izvesti takvu ofenzivnu operaciju tako blizu Rusije. Usredotočeni na pripremu velike jesenske ofenzive kojom su trebali dokrajčiti osvajanje Donjecka i tako pod okupaciju staviti cjelokupni teritorij Donbasa, potpuno su zanemarili organiziranje obrane po dubini okupiranog dijela Harkivske oblasti.
Povrh toga nisu vjerovali da ukrajinska vojska ima snage istovremeno voditi dvije velike ofenzive. Općenito, do prije desetak dana ruski su zapovjednici na svim razinama o ukrajinskim vojnim sposobnostima imali vrlo loše mišljenje. Sad mogu imati vrlo loše mišljenje isključivo o svojim zapovjednim sposobnostima.
S druge strane bojišta mnoge je ponijela euforija. Zapravo više izvan Ukrajine, nego u njoj. Ponajviše iz država koje su se do sada najviše angažirale u slanju vojne pomoći. To ne čudi. Europi predstoji teška zima i javnost je neophodno uvjeriti da deseci milijardi pomoći Ukrajini donose rezultate. I da inflacija te potencijalni nedostaci plina, a možda i električne energije, ipak imaju smisla. Pa tako u toj euforiji neki idu sve do tvrdnji da Ukrajina samo što nije pobijedila.
Na žalost Ukrajinaca, harkivska ofenziva je ogromna pobjeda, ali rat u Ukrajini trajat će još dugo. Ako će o njegovom ishodu odlučivati samo odnosi snaga na bojištu, rat će ne samo ući u 2023. godinu već se produžiti sve do 2024. Osim ako će ishodu rata presuditi politika.
Ruske snage u Harkivu su razbijene
Ruske snage smještene u Harkivskoj oblasti potpuno su razbijene. Prvi put od početka rata Kijev skriva podatke o tome koliko je oružja, opreme i streljiva zarobio. Do sada su ga uglavnom optuživali da preuveličava brojke o ruskim gubicima, no sada je Kijev taj koji skriva podatke. Ukrajinskom političkom i vojnom vrhu ne odgovara da se previše govori kako su zarobili nekoliko stotina ispravnih ruskih tenkova i borbenih vozila pješaštva, stotine samovoznog i tegljenog topništva te tisuće tona streljiva.
Boje se, potpuno opravdano, da će to iskoristiti recimo iz Berlina kao povod za smanjenje vojne pomoći. Berlin i ovako odlučno odbija svaku mogućnost da isporuči tenkove Leopard 2 i BVP-e Marder. Ili dozvoli drugima da to učine. Umjesto toga Scholz je nazvao Putina i lijepo mu predložio da povuče ruske vojnike iz Ukrajine. I pritom najvjerojatnije ponizno zamolio da nastavi isporučivati plin Njemačkoj.
Uostalom, isporuke Leoparda i Mardera ne bi bitno promijenile odnos snaga. Marderi su već odavno zastarjeli te bi samo kvantitetom, nikako kvalitetom, mogli pomoći ukrajinskoj vojsci. Leopardi su ponešto druga priča. Koja bi ponajviše ovisila koju izvedenicu bi Ukrajinci dobili. Ako bi dobili Leopard 2A4, onda se baš i ne bi usrećili.
Znatno bi bolje prošli ako bi dobili Leopard 2A7. No to je vrlo malo vjerojatno. Uostalom, Leopardi 2 nisu tako dobri tenkovi kako Ukrajinci vjeruju. Turska vojska je krajem 2016. i početkom 2017. Leopardima 2A4 napala kurdske snage na sjeveru Sirije. I pretrpjela velike gubitke. Međutim, Ukrajinci se nadaju da bi već sama pojava Leoparda na bojištu dodatno smanjila rusku želju za borbom.
Odlična primjena taktike
Činjenica je da su ukrajinske snage oslobađanje Harkivske oblasti ostvarile primjenom odlične taktike, a ne zahvaljujući zapadnom naoružanju. Istina je da je zapadno naoružanje itekako pripomoglo, ali pobjeda je izvojevana iznenađenjem i odvažnošću. Ukrajinci su se najviše bojali bitke za Izum. To ne čudi jer je u Izumu i naseljima oko njega bilo nekoliko desetaka tisuća Rusa (neki ukrajinski izvori tvrde čak 30 tisuća).
Na sreću Ukrajinaca ruski su se zapovjednici uspaničili zbog mogućnosti da će ostati u okruženju te da će im izgledna budućnost biti ili pogibija ili ukrajinsko zarobljeništvo. Kad su zapovjednici krenuli bježati za njima je krenula i vojska. I pritom ostavila oružja, opreme i streljiva za najmanje jedan armijski korpus. Ukrajinci su zarobili toliko da već danima imaju problema pronaći dostatno ljudi koji će prebaciti zarobljenu tehniku i streljivo u sigurnost pozadine.
Međutim, iako u popriličnom rasulu, ruska vojska se uspjela pribrati te organizirati obranu nekoliko izuzetno važnih položaja. Jedan je mjesto Oskil na istoimenoj rijeci. U njegovoj neposrednoj blizini nalazi se brana i električna centrala. Značaj brane je da se pomoću nje upravlja razinom vode u akumulacijskom jezeru koje se stotinama kilometara pruža prema sjeveru.
I to je trenutno ruska glavna crta obrane koja sprečava ukrajinske snage da napreduju dalje na istok. Zauzmu li Ukrajinci branu, mogu smanjiti razinu vode u akumulacijskom jezeru, a posljedično i u rijeci Oskil, i time si jako olakšati prelazak. Zbog toga se očekuje da će Rusi odsudnom obranom braniti i mjesto Oskil i branu.
Velika bitka za Liman
Velika bitka vodi se i za grad Liman koji se nalazi istočno od rijeke Oskil i sjeverno od rijeke Severski Donjec. Ako ga Ukrajinci osvoje, dobili bi odličnu desantnu osnovu za daljnje ukrajinsko napredovanje prema sjeveru. Time bi se ruska obrana na lijevoj strani rijeke i akumulacijskog jezera Oskil učinila neobranjivom.
Ruska obrana Limana, po zadnjim vijestima, još uvijek se drži. Međutim, ukrajinske su snage uspjele osvojiti mjesto Svjatohirsk, koje se također nalazi sjeverno od rijeke Severski Donjec i istočno od rijeke Oskil (Oskil se ulijeva u Severski Donjec nekih 13 kilometara sjeverozapadno). Time Liman nije izgubio važnost, ali je pozicija ruskih snaga koje ga brane još teža.
Oslobađanje 8000 četvornih kilometara, između ostalog, znači i da ukrajinska vojska mora pokriti ogromno područje. Naročito na granici s Rusijom. Snage su joj rastegnute, a sva pričuva iskorištena. Stoga je za očekivati da će ukrajinska ofenzivna djelovanja na istoku jenjavati. Tim prije jer je harkivska ofenziva pripremana pola godine te je zbog nje organizirana i još traje ofenziva u Hersonskom džepu.
Iako nije isključena mogućnost neke velike zimske ofenzive, najvjerojatnije će se s dolaskom jeseni operacije na istoku Ukrajine zaustaviti. Ukrajinski glavni stožer sad se može više posvetiti ofenzivi na jugu.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala