Takve statistike rezultat su ubrzane urbanizacije koja se u Kini događa posljednjih 30 godina. Stotine milijuna ljudi u potrazi za bolje plaćenim poslom migrirale su sa sela u grad. Samo u 2011. kineska ruralna populacija pala je na 14,6 milijuna, što je otprilike slično broju stanovništva u Kambodži, prenosi Reuters.
Smanjuje se urbanizacija Kine
Ipak, posljednjih se godina urbanizacija Kine počela smanjivati, a zbog sve većeg broja starijih ljudi, smanjuju se i zalihe radne snage. Broj ljudi starijih od 65 godina u Kini otprilike je jednak broju stanovnika Japana, a iznosi 122,9 milijuna.
Ma Jiantang, direktor kineskog Državnog zavoda za statistiku, kazao je, prenosi Reuters, da je "smanjena zaliha radne snage odlučujući faktor koji će kineski gospodarski rast odrediti na visinu od 7 posto u periodu od 2011. do 2015.".
Plaće počele rasti
Analitičari se slažu da se rezerva radne snage u Kini smanjuje, no ostaje sporno je li Kina blizu Lewisove točke, koja kaže da plaće radnika zemalja u razvoju počinju rasti onda kad se višak ruralne, odnosno rezervne, radne snage počne smanjivati.
Plaće u Kini već su počele rasti, iako su i dalje ispod svih granica ljudskog dostojanstva. No, analitičari se slažu da statistike o prosječnoj plaći nisu dobar odraz razlika u prihodima, kojeg je nemoguće točno odrediti jer Kina ne mjeri Ginijev koeficijent na nacionalnoj razini. Ginijev koeficijent mjeri ravnotežu raspodjele bogatstva neke zemlje. Za ruralnu Kinu krajem 2011. Ginijev koeficijent iznosio je 0,4, što je otprilike sredina. Nula bi značila da je raspodjela bogatstva potpuno ravnomjerna po stanovništvu, dok bi jedan značilo da je potpuno neravnomjerna.
Statistika Ujedinjenih naroda kaže da 51 posto globalne populacije koja se kreće oko 7 milijardi živi u gradovima. Nasuprot tome, u Indiji, samo 30 posto stanovništva živi u gradovima. Indija je po broju stanovništva druga zemlja na svijetu, odmah iza Kine. Preko oceana, u SAD-u 82 posto ljudi živi u gradovima.