VIDEO Misteriozni Ultima Thule opet iznenadio znanstvenike. Zašto?

Snimka: NASA

PRIJE dva mjeseca NASA-ina svemirska letjelica New Horizons (Novi horizonti) preletjela je pored najudaljenijeg objekta unutar našeg Sunčevog sustava koji smo pobliže upoznali - Ultima Thulea.

Ultima Thule udaljen je od našeg planeta nekih 6,6 milijardi kilometara. Znači, prebiva u prostranstvima unutar Kuiperovog pojasa, udaljenog dijela našeg Sunčevog sustava koji se nalazi iza Urana i Neptuna (slika dolje).

Sonda New Horizons nam svako malo šalje nove fotografije tog objekta. Tako smo prije petnaestak dana primili fotografiju (slika dolje) koju je snimila na udaljenosti od 6700 km od tog svemirskog tijela. Na toj snimci Ultima Thule još uvijek liči na snjegovića jer izgleda kao da je sastavljen od dva okrugla, spojena  tijela.

Ipak više liči na palačinku

No prema najnovije primljenim fotografijama, Ultima Thule, tj. objekt 2014 MU69, više podsjeća na palačinku nego na trup snjegovića, piše Science Alert. Kako to? Pa prema novom nizu snimaka, on se ne sastoji od dvije spojene kugle, već od dva dijela različitih oblika, što je pak podosta iznenadilo znanstvenike.

“Bolje bi bilo reći da Ultima Thule ima više spljošten oblik, poput palačinke. No što je još važnije, nove fotografije stvorile su još jednu zagonetku za znanstvenike - kako se takav objekt uopće može formirati. Nikad nismo vidjeli tijelo ovakvog oblika u orbiti oko Sunca" izjavio je za NASA-u astrofizičar Alan Stern, voditelj projekta New Horizons.

Na temelju novih fotografija čini se da veći dio (Ultima) više nalikuje divovskoj palačinki, a manji (Thule) oljuštenom orahu, izvijestio je NASA-in tim New Horizons.

Tajnovit Ultima Thule

Ultima Thule, tijelo sastavljeno od leda i prašine te dugačko neka 33 kilometara, kruži oko Sunca u Kuiperovom pojasu. To područje je rijetko naseljeno nebeskim tijelima i mogućnost međusobnih sudara je vrlo rijetka. Stoga je Ultima Thule vjerojatno nastao na samom početku formiranja Sunčevog sustava te sačuvao ožiljke iz tog perioda.

Sunce toliko slabo dopire do tih krajeva da se temperature kreću oko 30, 40 stupnjeva iznad apsolutne nule. Na apsolutnoj nuli koja iznosi -273,15 ºC, prestaje svako gibanje na atomskoj razini.

S obzirom na to da se radi o tako niskim temperaturama, nema kemijskih reakcija, a to znači da je misteriozno tijelo Ultima Thule toliko smrznuto da je vjerojatno savršeno očuvano u svom izvornom stanju iz doba nastanka Sunčevog sustava i da unutar sebe skriva tajne iz tog vremena.

"Sve što ćemo naučiti o tijelu Ultima Thule - od njegovog sastava do geologije, od toga kako je nastalo, ima li satelite, atmosferu i slično - omogućit će nam da saznamo kako su izgledali prvobitni uvjeti pri formiranju Sunčevog sustava. Sva druga tijela, planeti i ostalo oko kojih smo kružili ili na koja smo slijetali, ne mogu nam otkriti te stvari jer su ili previše velika, ili preaktivna, ili jednostavno pretopla“, objasnio je Alan Stern.

Zašto fotografije toliko dugo putuju do nas?

Kao što smo već pisali na Indexu, podaci s letjelice New Horizons u dugom će periodu stizati na Zemlju, kroz nekih 20 mjeseci. To je povezano s velikim udaljenostima, ali i sa slabom izlaznom snagom odašiljača sonde te veličinom i raspoloživošću prijemnih antena na Zemlji.

Letjelica New Horizons je fotografiju u rezoluciji od 135 metara po pixelu, koju smo primili prije više od dva tjedna, snimila sa svojom širokokutnom kamerom Multicolor Visible Imaging Camera (MVIC). Ovaj najnoviji niz fotografija snimljen u većoj rezoluciji pomoću kamere Long Range Reconnaissance Imager (LORRI) kada je letjelica bila udaljena 8,862 kilometara od Ultima Thulea.

Najbolje fotografije, snimljene s udaljenosti od 3500 km, imat će rezoluciju od oko 35 metara po pixelu.

Zanimljiva priča

Kolumnist Indexa Goran Vojković, napisao je zanimljiv članak o tome kako je uopće došlo do toga da će New Horizons snimati i proučavati Ultima Thule.

Misija svemirske letjelice New Horizons zapravo je bila proučavanje Plutona. Lansirana je 2006. godine, a 2015. je preletjela pored tog tijela. Pluton je tada zapanjio i znanstvenike i svjetsku javnost. Nitko nije predviđao da se tako daleko nalazi toliko geološki bogat i zanimljiv svijet.

No znanstvenici su shvatili da je u spremnicima ostalo još nešto goriva, dovoljno da se krene prema sekundarnom cilju - nekom od objekata u Kuiperovom pojasu, piše Vojković.

Teleskop Hubble je stoga opet usmjeren prema Plutonu kako bi znanstvenici našli objekt do kojeg je moguće stići uz malu korekciju putanje s preostalim gorivom. I tako Hubble pronalazi svijetlu točkicu koja se kreće u odnosu na pozadinske zvijezde, objekt promjera 30-tak kilometara i klasificiran kao ''klasično tijelo Kuiperovog pojasa''. Tijelo dobiva službeni naziv 2014 MU69, a kasnije i nadimak Ultima Thule.

Dakle, mogli bismo zaključiti da višak goriva u spremniku svemirskih letjelica ponekad može značiti i višak tj. neočekivani dodatak svemirskih istraživanja.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.