Amerikanka Amber Pearson opsesivno je prala ruke dok ne prokrvare, prestravljena idejom o kontaminaciji mikrobima sa svakodnevnih predmeta, što je bila iscrpljujuća posljedica njezina opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP). Danas su ti ponavljajući rituali prepušteni zaboravu zahvaljujući revolucionarnom moždanom implantatu koji se koristi za liječenje njezine epilepsije i OKP-a.
>> Musk ugradio prvi čip u čovjeka, to je prekretnica. Kad će to biti masovno?
"Danas živim svoj život i to je nevjerojatno", kaže 34-godišnjakinja za AFP. "Prije su mi se neprestano u glavi vrtjele moje prisile."
Moždani implantati nedavno su dospjeli na naslovnice s objavom Elona Muska da je njegova tvrtka Neuralink postavila čip u glavu pacijenta, za koji se znanstvenici nadaju da će u konačnici omogućiti ljudima da upravljaju pametnim telefonom samo razmišljajući o njemu. No ideja o umetanju uređaja u mozak nije nova, a liječnici već desetljećima znaju da precizno primijenjena električna stimulacija može utjecati na način na koji mozak funkcionira.
Takva duboka moždana stimulacija koristi se u liječenju Parkinsonove bolesti i drugih stanja koja utječu na kretanje, uključujući epilepsiju.
Kako joj je implantant promijenio život
Njezini liječnici ponudili su joj implantat od 32 milimetra za liječenje iscrpljujućih epileptičkih napadaja, uvjereni da će moći detektirati moždanu aktivnost koja uzrokuje epizode i isporučiti puls da omete tu aktivnost. Tada je i njoj nešto palo na pamet.
"Njena je ideja bila: 'Pa, kad mi ulazite u mozak i stavljate tu žicu, a ja imam OKP, pa možete li jednostavno staviti žicu za OKP?'" prisjeća se neurokirurg Ahmed Raslan, koji je izveo operativni zahvat na Oregon Health and Science Universityju u Portlandu na zapadnoj obali SAD-a. "I znate, srećom, ozbiljno smo prihvatili taj prijedlog."
Prethodno je bilo nekih studija o korištenju duboke moždane stimulacije za ljude koji pate od OKP-a, ali, kaže Raslan, ona nikada nije bila kombinirana s liječenjem epilepsije. Liječnici su radili s Pearson kako bi vidjeli što se točno događa u njezinom mozgu kada se nađe zarobljena u opsesivnoj petlji.
Tehnika je uključivala izlaganje poznatim stresorima - u ovom slučaju plodovima mora - i snimanje električnih markera. Na taj su način mogli učinkovito izolirati moždanu aktivnost povezanu s njezinim OKP-om. Zatim su mogli konfigurirati implantat tako da reagira na taj specifični signal.
Nada
Uređaj s dva programa sada prati aktivnost mozga povezanu s epilepsijom i OKP-om. To je "jedini uređaj na svijetu koji liječi dva stanja", kaže Raslan. "I programi su neovisni. Dakle, program za epilepsiju je drukčiji od programa za OKP."
On misli da je to otkriće do kojeg je mogao doći samo netko poput Pearson. "Ovo je prvi put u svijetu da je to učinjeno. Obično mislimo na uređaje ili za OKP ili za epilepsiju. Ova ideja je izvan okvira i došla je od samog pacijenta", kaže on.
Raslan je rekao da je sada u tijeku studija na Sveučilištu u Pennsylvaniji kako bi se vidjelo kako se ta tehnika može šire primijeniti, nudeći moguću nadu nekima od 2.5 milijuna ljudi u Sjedinjenim Državama koji pate od OKP-a.
U slučaju Pearson trebalo je proći osam mjeseci nakon zahvata 2019. kako bi se vidjela primjetna razlika. No postupno su njezini opsesivni rituali koji su joj od tinejdžerskih godina oduzimali osam ili devet sati svaki dan počeli nestajati.
Beskonačno provjeravanje zatvaranja prozora prije spavanja i stalno pranje ruku sveli su se na podnošljivih 30 minuta dnevno. I strah od kontaminacije zbog objedovanja s drugim osobama sada je nestao.
"Ponovo sam sretna i uzbuđena što mogu izaći i živjeti i biti sa svojim prijateljima i obitelji", rekla je. To je "bilo nešto što mi je bilo uskraćeno godinama."