Screenshot: YouTube
SLUČAJ borbe roditelja oko maloga Cesarea Avenatija nastavlja privlačiti pozornost hrvatskih medija. Nakon što se danas dječakov otac Alessandro o svemu oglasio putem Facebooka, Index je pronašao i njegovo TV gostovanje iz 2015. godine u talijanskoj televizijskoj emisiji "La Vita in Diretta" na kanalu Rai1, prvom programu državne talijanske televizije.
> ŠTO JE ISTINA? Oglasio se Cesareov otac, pogledajte fotografije koje je objavio
U toj je emisiji Alessandro Avenati gostovao zajedno s talijanskim povjerenikom za djecu, Vincenzom Spadaforom.
U nastavku prenosimo transkript emisije.
Voditelj: Pozdravljam povjerenika za djecu Vincenza Spadafora, u ovom slučaju računamo na njega, kao građani Italije. Postoji jedan naš sugrađanin, zove se Cesare, ima pet godina i zadržan je, otet je od strane majke, bivše partnerice Alessandra Avenatija koji je s nama u studiju. I hrvatski i talijanski sudovi su potvrdili kako je dječak otet, a ti, Alessandro, nisi vidio Cesarea već dvije i pol godine.
Alessandro: Ne može slobodno trčati po livadi, ne može se igrati s loptom, može samo biti zatvoren u prostoru u kojemu ga drže. To me jako boli.
Prilog emisije La Vita in Diretta: Ima pet godina, ali živi kao bjegunac, ne može hodati po ulici, igrati se, slobodno putovati, ne može zvati oca, zagrliti ga, maziti se s njime... Ovo je život koji je za malog Cesarea izabrala grupa odraslih ljudi.
"On ne zna što je vanjski svijet, ne zna što je sloboda, nikad nije bio slobodan", kaže otac u prilogu.
Prilog: Taj nevini dječak ima samo pet godina, i sigurno ne razumije zašto ga majka želi samo za sebe, Hrvatica koja je 20 godina živjela u Italiji, zašto ga tjera da živi daleko od svijeta i zašto ga je sakrila od talijanskih i hrvatskih vlasti. Cesare je rođen u Italiji i trebao je živjeti u očevoj kući koja je još puna uspomena na njega - ali iz koje je odveden protuzakonito.
"Nisam u kući htio ništa mijenjati otkad ga nema, tu sve čeka na njega, mora se tu vratiti", dodaje otac.
Prilog: Otac Alessandro ga nije vidio od 2012. godine, kad ga je zadnji put držao u krilu. Od tog trenutka njegova bivša partnerica i Cesareova majka je u bijegu, skriva se, usprkos hrvatskim i talijanskim sudskim presudama koje su ustvrdile kako se dječak kao građanin Italije mora vratiti u Italiju te kako ima pravo na ljubav oba roditelja. Danas majku malog Cesarea službeno diljem Europe traži Interpol, zaključuje se u prilogu.
Alessandro: Bolno je prisjećati se svega, ali moram se suočiti s time. Ni na trenutak mi nije palo na pamet da dignem ruke od ovoga.
Voditelj: Kako je moguće da Italija može osloboditi djevojke koje su otete od strane terorista u Siriji, ali nije u stanju vratiti dječaka, 5-godišnjeg građanina Italije, koji je u Hrvatskoj? On je talijanski građanin. Možete li nam to objasniti, povjereniče Spada?
Spada: Nakon dvije sudske presude, talijanske i hrvatske, činjenica da se ne postupa prema tim presudama je velika neodgovornost od strane naših institucija. Nema sumnje, ono što se mora napraviti je to da se od Interpola zatraži informacija o tome u kojoj je fazi istraga, jer je prošlo previše vremena otkako otac ne dobiva nikakve informacije o svemu. Nažalost, tako je. Često ljudi misle da se radi o djetetu, da je to privatna i obiteljska stvar. No, taj dječak ima pravo da bude sa svojim ocem, ima pravo vidjeti ga, ima pravo rasti zajedno s njime. To je osnovna stvar koju ne smijemo zaboraviti. Već sutra ću zatražiti od Interpola objašnjenje o tome zašto imaju toliko problema s pronalaženjem te žene, to ne bi trebalo biti toliko teško. Shvatio bih da je Hrvatska odlučila drugačije, ali i njihov sud je potvrdio sve. Mi u Italiji imamo tijelo vlasti koje se bavi upravo ovakvim slučajevima, znam da su već preuzeli dokumentaciju oko ovog slučaja.
Voditelj: Imajmo na umu da je Hrvatska članica Europske unije od 2013. godine.
Alessandro: Tužno je što sam se borio da bih dobio ove presude i na hrvatskim sudovima, tamo sam se borio za pravdu, a i dalje ne mogu do djeteta. Organizacija Adiantum me čak nominirala za "Oca godine", ali ja sam otac bez djeteta. Veseli me što su prepoznali moju borbu, ali tužan sam.
Voditelj: Čega se najviše bojite?
Alessandro: Ono čega se najviše bojim je to da moj sin nema zdravstvenu skrb, da nije dobro. Da ima probleme i psihološke prirode, jer mu ne daju da živi normalan život. Zatočenik je, bjegunac. Ne može samostalno trčati livadom, ne može se igrati s drugom djecom. To je nepravedno. Moramo ga vratiti tu, doma, da bude slobodan.
Voditelj: Spremni ste i na to da se viđa s mamom?
Alessandro: Uvijek sam govorio, i pred hrvatskim sudovima, da dijete mora imati i majku. Bitno mi je da dijete ima normalan život, a ne da majka završi u zatvoru. Treba imati život kakav imaju ostala djeca rastavljenih roditelja.
Voditelj: To je jako civilizirano od vas, jasno je da Cesare ima jako dobrog oca. Hvala, Alessandro.