NESLUŽBENO doznajemo da je među žrtavama ubilačkog pohoda u Njemačkoj i jedan Hrvat, Denis Puljić, nećak kadrinala Vinka Puljića. Denisa Puljića ubio je poludjeli mladić Tim Kretschmer u auto kući u Wendlingenu, nakon masakra u školi.
> Najkrvaviji školski ubilački pohodi
Iz Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija doznali smo da je u svojoj radionici nastradao jedan Hrvat te da je konzulat u Stuttgartu poslao izraze sućuti njegovoj obitelji. Iz drugih izvora saznali smo da se radi o Denisu Puljiću.
Naoružani Kretschmer, odjeven u crnu maskirnu vojničku uniformu, u srednjoj školi na jugozapadu Njemačke jutros je ubio sve zajedno 15 osoba i nakon toga samog sebe. Tijekom dana pričalo se i o 16. žrtvi, ali je stuttgartsko državno odvjetništvo ispravilo taj podatak, rekavši da se radi o "nesporazumu".
Kako javljaju njemački mediji, do pucnjave je oko 9.30 sati došlo u gradiću Winnendenu, koji se nalazi oko 20 kilometara sjeveroistočno od Stuttgarta, u srednjoj školi Albertville-Realschule Winnenden. Školu inače pohađa više od 1.700 učenika. Jedan kolega rekao je kako je ubojica, Tim Kretschmer, bio ekstremno frustriran. Kretschmer je godinu dana ranijezavršio istu školu u kojoj je počinio masakr. Nije sasvim jasno koji mu je bio motiv ili povod i zašto je odlučio iskaliti se upravo na bivšoj školi.
Većina žrtava su ženskog spola, zbog čega policija sumnja da se radilo o slučaju posebne mržnje prema ženama. Jednako tako, smatraju da se radilo o planiranom pohodu koji je mogao biti puno krvaviji da nije zaustavljen policijskim djelovanjem.
Njemačka kancelarka Angela Merkel oglasila se povodom slučaja. Rekla je da je "zgrožena, šokirana i bez riječi, kao i svi ljudi", te kako je "ovo tužan dan za Njemačku".
Sva mjesta na kojima je došlo do pucnjave su zapečaćena policijskom vrpcom, a forenzički stručnjaci vrše očevide. Policija će biti pod pritiskom da što prije javnosti predoči što više detalja krvavog jutra u Winnendenu.
Hladnokrvno ubijao sve pred sobom
Ubojica je upao u školu i bez riječi je počeo pucati po hodnicima i učionicama, ne birajući žrtve. Neki od učenika ostali su potpuno zatečeni, i ubijeni su s olovkama u rukama. Policija je na mjestu zločina našla preko 100 čahura od metaka. Većinu žrtava Kretschmer je ubio hicima u glavu.
Bild javlja kako je u jednu učionicu ubojica ulazio čak tri puta. Treći put kad je pogledao šokirane učenike, prozborio je: "Smirite se, još niste svi mrtvi?", a potom je ponovno hladnokrvno zapucao po njima.
Koliko nije imao milosti, pokazuje situacija u kojoj se jedna učenica bacila na drugu, da bi ju zaštitila od poludjelog Tima K. koji je prijetio da će poubijati cijelu školu. Tim ju je samo hladnokrvno upucao.
Glasnogovornik lokalne policije Nikolaus Brenner je u 13.36 sati izvijestio kako je ubijeno najmanje devet učenika škole u dobi od 16 i 17 godina, troje profesora, medicinska sestra i dvoje ljudi u gradiću Wendlingenu. Nekoliko osoba je ranjeno.
Pucao si u glavu nakon što ga je policija ranila
17-godišnji Tim Kretschmer nakon pucnjave je pobjegao, uzevši taoca sa sobom. Nekoliko sati kasnije, stradao je u okršaju s policijom na parkiralištu jednog trgovačkog centra u obližnjem Wendlingenu.
U Wendlingenu je, po izjavi ministra unutarnjih poslova pokrajine Baden-Württemberg, Tim K. ušao u auto kuću u kojoj je ubio dva zaposlenika, među njima, kako neslužbeno saznajemo, i Denisa Puljića. Pri izlasku iz auto kuće otvorio je vatru na policajce koji su ga stjerali u kut, pri čemu je ozlijedio dva policajca koji su ga pokušali smiriti i privesti. Policajci su tada morali pucati na podivljalog mladića.
Kretschmer se tada ubio. U pucnjavi s policijom je ranjen, a nakon toga si je pucao u glavu, naveli su izvori iz njemačke policije.
Do Wendlingena stigao u ukradenom automobilu
Do Wendlingena je Kretschmer stigao tako što je oteo jednog muškarca u VW Sharanu i prošao policijsku blokadu. U potjeri za ubojicom je sudjelovalo oko tisuću specijalaca.
Kuća ubojice puna oružja
Zanimljivo je da je ubojici oružje itekako bilo dostupno jer njegovi roditelji legalno posjeduju čitav arsenal oružja. U njihovoj obiteljskoj kući je pronađeno 18 komada oružja, a majka ubojice je privedena na ispitivanje. Njegov otac, ugledni poduzetnik, živi u obližnjem gradiću i policija ga još nije uspjela kontaktirati. Timov otac imao je po navodima njemačkih medija 14 komada oružja u sefu u svojoj vili. Jedno oružje, čiji tip nije naveden, nalazilo se u spavaćoj sobi roditelja. To je oružje Tim K. uzeo da bi njime počinio ubojstva.
Njemački predsjednik Horst Koehler je izrazio svoje žaljenje zbog zločina koji je šokirao Njemačku te je u svoje i u ime svoje supruge uputio izraze sućuti obiteljima i prijateljima žrtava. S izrazima sućuti i osudama zločina javili su se i mnogi drugi političari iz regionalne i nacionalne vlasti.
Gradovi Thüringen i Erfurt, koji su u proteklim godinama doživjeli ubilačke pohode podivljalih mladića, ponudili su svoju pomoć stanovnicima Winnendena. Nude da će preživjelima i članovima obitelji poginulih na raspolaganje staviti psihološku pomoć.
Ovakvi događaji su posebno stresni za gradove kao što je Winnenden. Gradovi nalik Winnendenu, u kojima ima samo po nekoliko desetaka tisuća stanovnika u pravilu su iznimno idilična mjesta, u kojima malo što uspijeva probiti svakodnevnu rutinu. Ubilački pohodi stoga dolaze kao iznimno dramatičan i traumatičan događaj, od kojega se cijeli grad dugo oporavlja, slažu se psiholozi.
Šok se malim gradovima brzo širi. Već oko 10 ujutro prostor ispred škole bio je pun ljudi koji su čuli da se nešto dogodilo i došli provjeriti kako su njihova djeca, sestre, braća, prijatelji. Policija se namučila natjerati sve znatiželjnike diljem grada u kuće, budući da se očekivao vatreni obračun i da nitko nije vjerovao kako će se Tim K. samo predati.
Dodatna je poteškoća u tome što ovakvi događaji vječno ostaju jedina stvar koju ljudi vežu uz male gradove, pa se teško riješiti stigme gradića u kojemu se jednom dogodio masakr. Primjer za to su njemački Erfurt ili američki Columbine, gradovi koji su danas poznati isključivo po školskim masakrima.
TV, oružje i kompjuterske igre
Kao i svaki put kod ovakvih tragedija, već se diljem njemačkog medijskog prostora počinje raspravljati o lošem utjecaju koji mediji i nasilni sadržaji na internetu, TV-u i kompjuteru imaju na mlade ljude s nasilnim tendencijama. Usto, činjenica da je Tim K. došao do oružja bez problema navodi mnoge da u komentarima članaka za cijeli masakr krive upravo tu činjenicu. Za očekivati je da će u narednim danima i tjednima debata o oružju, TV-u i kompjuterskim igrama postati sve glasnija u njemačkim medijima.
Kriminologinja Britta Bannenberg rekla je na njemačkom nacionalnom radiju kako se može očekivati da će ovaj slučaj navesti i druge mlade ljude na ubilačke pomisli. "Ono koji se već bave kriminalnim mislima sad će dobiti poticaj da to pretoče u stvarnost", rekla je.
Nakon masakra u Erfurtu postrožena su pravila oko držanja oružja. Nije nemoguće da se nešto slično dogodi i ovaj put.
"Učenici su dozivali mamu i tatu i vikali da je ubio učiteljicu"
U školi je u trenutku masakra bio još jedan učenik hrvatskog porijekla, Matijas Cvetičanin. Kad je Tim Kretschmer počeo ubijati svoje kolege, Matijas je zajedno s još jednim kolegom radio na projektu u praznoj učionici. U razgovoru za Jutarnji list Matijas je ispričao kako su se on i kolega stisnuli uza zid učionice kad su čuli pucnjave, nakon čega je provirio kroz vrata. "Ugledao sam druge učenike kako trče, viču, plaču, dozivaju 'mama, mama, tata, tata', deru se na sav glas 'ubio ih je, ubio ih je', 'učiteljica je mrtva'. Tada sam polagano zatvorio vrata, i zaključao nas. Šutili smo i prekrižili ruke", kaže Matijas.
Nakon 15-ak minuta Matijas je čuo kako netko dolazi prema njihovoj učionici i vidio da se vrata otvaraju. "Bili smo prestravljeni. Mislili smo da je ubojica. Ušli su specijalci. Došli su provjeriti je li ubojica u našem razredu. Pitali su jesmo li dobro i ponovno nas zaključali. Nazvao sam oca koji mi je rekao da ne izlazim, te kako će doći po mene u školu. Oko 11 sati izašli smo iz razreda. Škola je bila puna policije, krvi je bilo posvuda. Kao u ratu. Po mene je stigao stariji brat Darko, a ja sam jedva dočekao vidjeti roditelje", priča Matijas.
"Više ništa neće biti kao prije"
U obližnjoj školi Geschwister Schule, udaljenoj samo pedesetak metara od mjesta pokolja, oko 9:30 kad je došlo do pucnjave je Sandi Marić bio na satu engleskog. Učili smo gramatiku. Negdje oko 9.30 začuli smo pucnjavu. Cijeli je razred skočio na noge, no mislili smo da nije ništa ozbiljno. Odjednom, u naš je razred utrčao direktor škole te nam rekao da su se u realnoj srednjoj školi, 50 metara udaljenoj od naše gimnazije, čuli pucnjevi", kaže Sandi i dodaje kako ih je direktor uskoro obavijestio da je škola zaključana, dok im je učiteljica naredila da se smire jer bi ubojica mogao biti i u njihovoj školi.
"Neke kolegice počele su plakati, neki su se uhvatili za glavu. Užasan osjećaj. Takve sam situacije gledao samo na filmu i mislio da su samo tamo moguće", rekao je Sandi za Jutarnji list. Više od sat vremena su Sandi i njegovi kolege proveli skrivajući se ispod klupa, a tek oko 13:30 su učenici pušteni kućama. "Imam u toj školi puno prijatelja. Više ništa neće biti kao prije", kaže Sandi.
I.M./J.D.
Foto: AFP/Bild/Cropix