STJEPAN MESIĆ uvrijeđen je zbog novinarskih pitanja o Mladenu Bajiću, Jadranka Kosor uvrijeđena je što je nazivaju koketom, a njezin krizni namet haračem, Ivo Josipović uvrijeđen je što ga se smatra nekarizmatičnim političarom, Ivo Sanader uvrijeđen je medijskim napadima, Vladimir Šeks smrtno je uvrijeđen zato što više nije predsjednik Hrvatskog sabora, a Luka Bebić zato što ga je Kosorica ušutkavala na sjednici Predsjedništva HDZ-a...
A je li možda netko uvrijeđen što je prijeđena psihološka granica od 300 tisuća nezaposlenih u Republici Hrvatskoj? Što je samo u siječnju bez posla ostalo 18 tisuća ljudi? Što se ostvaruju najcrnje prognoze o tome da će dnevno 500 ljudi završiti na cesti? Osjeća li se netko od vladajućih uvrijeđen i zbog toga?
Nismo baš čuli. Ovih dana uglavnom slušamo o tome kako ljudima koji vode ili su vodili ili će tek voditi ovu državu, smeta što im se ne divimo. Što ih ne shvaćamo ozbiljno. Što ih podcjenjujemo. Što ih propitujemo.
Degutantno, šokantno, odurno...
Ruku na srce, drugo nismo ni očekivali. Pa ipak, šokantno je što vijestima uglavnom dominira Mesićevo infantilno bježanje s intervjua za komercijalnu televiziju koja će to ionako iskoristiti kao odličnu reklamu za podizanje gledanosti u udarnom terminu. Degutantno je slušati Kosor kako nariče zbog toga što "jedan oporbeni političar za nju govori da uz smiješak i koketiranje obmanjuje javnost", kao da to zapravo nije točno, kao da upravo to ne čini već više od pola godine.
... I komično da nije tragično
Odurno je slušati Sanadera kako zatire tragove svoje vladavine koja je rezultirala raspadom gospodarstva i države u cjelini. Komično je promatrati prepucavanje dvojice olinjalih političara tko bi od njih bio podobniji za mjesto šefa parlamenta. A još bi smiješnije bilo jadikovanje nad činjenicom da država nema novca za raskošnu Josipovićevu inauguraciju (najvjerojatnije zbog Tarikova honorara) kad bismo istovremeno mogli od budućeg predsjednika čuti neku suvislu informaciju. Primjerice, što misli o Mladenu Bajiću.
Uvrnuta verzija Titanica - tonemo bez glazbe
Ovo je stvarno postala uvrnuta verzija Titanica. Na njemu se barem sviralo dok je tonuo, a na ovoj našoj tužnoj inačici broda koji tone svi se na palubi uvrijeđeno dure. Ne žele da ih se smatra odgovornim za havariju. Radije se slikaju s broševima, razbacuju se odlikovanjima, prebiru po klaviru (eto, makar netko svira), vrte stolni nogomet, razmahuju se saborskim batom ili glumataju sivu eminenciju.
A na burzi svakoga dana za 500 ljudi više. Dvadesetak tisuća mjesečno. Tristo tisuća ukupno. Što vladajući čine da to zaustave? Raspisuju harač, povećavaju PDV i dijele nove kredite kako bi onima s gomilom financijskih utega na nogama, prikačili još jedan. Pa tko ne bi ustao i oduševljeno zapljeskao? Možda samo oni koji na rubu palube nemoćno gledaju kako odlaze i posljednji čamci za spašavanje. I ustručavaju se bilo što prigovoriti da se netko ne bi slučajno uvrijedio. Bože sačuvaj.
Sposobnost manipulacije
Otkud premijerki Kosor pravo duriti se zbog opaski kritičara da svoju nekompetentnost skriva iza lažnih osmijeha, broševa i ženskog šarma, kad je svima jasno da samo to i čini? I da se radi o čistoj manipulaciji? Kao što je manipulacija bila i fama o Sanaderovu tobožnjem autoritetu i odlučnosti. Kao što je manipulacija i legenda o Mesićevoj pravdoljubivosti.
Jer kad bi se otvorila rasprava o Kosoričinoj sposobnosti za vođenje države - osim sposobnosti da se rješava stranačkih neprijatelja - onda premijerka sigurno ne bi uživala toliku popularnost među građanima. Uživa je zbog broševa i nategnutog osmijeha. Zbog ženskog šarma. Zbog pljeskanja rukicama i tapšanja nogicama. Zbog crvene haljine s Pahorom i rukometne trenirke s Balićem. Zbog Remetinca i Sanadera.
Probijanje granica
I naravno, zbog činjenice da u ovoj državi premijerkini broševi još uvijek imaju prioritet pred premijerkinom nesposobnošću. Odnosno pred činjenicom da broj nezaposlenih raste i da je prešao psihološku granicu od 300 tisuća. Ali opet, kad se sjetimo koliko smo tih granica već probili... Dođe nam da se za promjenu malo i mi uvrijedimo.