Bitka kod Readinga, vođena 4. siječnja 871. godine, bila je presudna u borbi između anglosaksonskog Kraljevstva Wessexa i invazijskih snaga Vikinga. Ova bitka označila je važan trenutak tijekom vikinških upada u Englesku i postavila temelje za daljnje vojne akcije.
Pozadina i kontekst
Vikinške invazije na Englesku počele su potkraj 8. stoljeća, a značajno su se intenzivirale sredinom 9. stoljeća. Do kasnih 860-ih godina moćna vikinška vojska, poznata kao "Velika poganska vojska", započela je pohode diljem anglosaksonske Engleske. Godine 870. Vikinzi, predvođeni zapovjednicima Halfdanom i Bagsecgom, usmjerili su svoj fokus na Wessex nakon što su osigurali teritorije na sjeveru i istoku.
Dolazak vikinških snaga u Reading krajem 870. bio je strateški potez. Reading, smješten u grofoviji Berkshire, odabran je zbog svog povoljnog položaja blizu rijeka Temze i Kenneta, koje su pružale prirodnu obranu i bazu za daljnje napade. Vikinzi su utvrdili Reading i počeli s napadima na okolno područje.
Kralj Aethelred od Wessexa, zajedno sa svojim mlađim bratom Alfredom (kasnije poznatim kao Alfred Veliki), okupio je vojsku kako bi odbio napadače. Snage Anglosaksonaca željele su istjerati Vikinge iz njihove utvrde i zaustaviti njihov prodor u Wessex.
Žestoka i krvava bitka
Bitka se odigrala nakon početnog okršaja blizu Englefielda, gdje su Anglosaksonci ostvarili manju pobjedu. Ohrabreni tim uspjehom, Aethelred i Alfred predvodili su svoje snage prema Readingu nadajući se da će iskoristiti zamah.
4. siječnja 871. godine anglosaksonska vojska pokrenula je napad na vikinške položaje. Vikinzi su, međutim, bili dobro pripremljeni. Njihov utvrđeni logor u Readingu pružao im je snažnu obrambenu prednost. Bitka je bila žestoka i krvava, s teškim gubicima na obje strane.
Unatoč svojoj odlučnosti, Anglosaksonci nisu uspjeli probiti vikinšku obranu. Vikinzi su pokrenuli protunapad iskorištavajući svoj superiorni položaj i iskustvo na bojištu. Snage Wessexa na kraju su razbijene pretrpjevši značajan poraz. Kralj Aethelred i Alfred uspjeli su pobjeći s ostatkom svoje vojske povukavši se kako bi se pregrupirali i pripremili za buduće sukobe.
Rat je iscrpio obje strane
Poraz kod Readinga bio je ozbiljan udarac za anglosaksonsku stvar. Omogućio je Vikinzima da učvrste svoju kontrolu nad područjem i nastave kampanju protiv Wessexa. Međutim, otpornost Wessexa pod vodstvom Aethelreda i Alfreda spriječila je Vikinge da postignu potpunu dominaciju.
U tjednima nakon bitke kod Readinga dvije strane sukobile su se u daljnjim bitkama, uključujući onu kod Ashdowna, gdje je Alfred predvodio Wessex do ključne pobjede. Ovi kontinuirani sukobi na kraju su doveli do krhkog mira jer su obje strane pretrpjele teške gubitke.
Bitka kod Readinga naglasila je taktičku spretnost Vikinga i odlučnost Wessexa da se odupre osvajanju. Iako je bila poraz za Wessex, otpornost koju su pokazali Aethelred i Alfred postavila je temelje za buduće pobjede, što je na kraju dovelo do Alfredove uspješne obrane Wessexa i njegove trajne ostavštine kao jednog od najvećih kraljeva Engleske.