Na današnji datum 1066. godine normanski vojskovođa Vilim Osvajač isplovio je prema Engleskoj nadajući se da će osvojiti kraljevstvo. Nakon što je dugo čekao na povoljne uvjete za plovidbu, započeo je osvajanje Engleske. Njegova pobjeda u bitci kod Hastingsa označava jednu od najvećih prekretnica u engleskoj povijesti.
Tri pretendenta na englesko prijestolje
Velika Britanija je tijekom 10. stoljeća vidjela brojne ratove i pokušaje Normana iz Danske i Norveške da osvoje englesku krunu. Ipak, sredinom 11. stoljeća Engleskom je vladao Saksonac Harold Godwinson. Međutim, njegov prethodnik obećao je krunu dvojici drugih plemića.
Jedan je bio tadašnji norveški ratnički kralj koji je priželjkivao englesku krunu, pa kada se Godwinson okrunio, krenuo je u osvajanje Engleske. Međutim, engleska vojska napala je njegov kamp te ga ubila. Ali on nije bio jedina noćna mora Harolda Godwinsona.
Puno više ga je brinuo Vilim iz Normandije, regije na sjeveru Francuske koja je tijekom srednjeg vijeka bila povezanija s Engleskom nego s kontinentalnom Europom. Tamo je vojvoda bio upravo Vilim, koji je zbog političkih spletki većinu djetinjstva proveo izbjegavajući atentate. Njemu je također bila obećana engleska kruna.
Pohod na Englesku
Okupio je 14.000 ljudi te pripremio 700 brodova, no njegovo je osvajanje odgođeno za gotovo cijelo ljeto 1066. godine. Vjetar je bio iznimno nepovoljan i puhao je u smjeru juga, što je onemogućilo ekspediciju. Tijekom kolovoza Vilim je izgubio strpljenje i krenuo na put, no nakon što je nastupilo nevrijeme, morao se vratiti kući.
Onda je 27. rujna napokon dočekao povoljan vjetar i promjenu vremena te krenuo na put. Rat s Haroldom Godwinsonom trajao je sve do kraja listopada kada je Harold poginuo u poznatoj bitci kod Hastingsa. Vilim je idućih godina provodio vrijeme konsolidirajući svoju vlast i gušeći nekoliko pobuna.
Normani u Engleskoj i promjena u jeziku
Hastings smatramo velikom prekretnicom u engleskoj povijesti jer je zauvijek promijenio englesku kulturu, a najviše jezik. Kada je Vilim počeo graditi svoju novu Englesku, plemićke titule davao je samo svojim normanskim prijateljima koji su sa sobom iz Normandije donijeli i svoj uvrnuti jezik. Jezik je bio pod utjecajem latinskog, odnosno francuskog vokabulara, a kako se radilo o novim engleskim plemićima, ostatak engleskog stanovništva brzo je usvojio njihove navike.
Engleski jezik u idućih sto godina prošao je kroz velike promjene. Stari anglo-saksonski vokabular zamijenjen je novim, francuskim riječima. Naravno, ovo ne znači da neke stare engleske riječi nisu opstale.
Jedan od brojnih zanimljivih primjera su nazivi za hranu i životinje. Riječi za ovcu, svinju i kravu ostale su anglo-saksonske (sheep, pig, cow) zato što su te riječi koristili uglavnom feudalni seljaci starog engleskog porijekla. Ipak, kada bi hrana bila poslužena normanskim plemićima, koristio bi se drukčiji vokabular za ovčetinu, svinjetinu i govedinu (mutton, pork, beef).
A Vilim? On je nastavio vladati Engleskom sve do svoje smrti, no teško je povjerovati da je bio svjestan kakve promjene je uveo u englesko društvo. Čovjek nije znao ni čitati ni pisati do kraja svog života.