Miloš Obrenović (18. ožujka 1780. – 26. rujna 1860.) bio je srpski knez i ključna figura u oslobađanju Srbije od osmanske vlasti tijekom 19. stoljeća. Rođen je u selu Gornja Dobrinja, u siromašnoj seljačkoj obitelji, kao Miloš Teodorović, a kasnije je uzeo prezime Obrenović po svom polubratu.
Njegov uspon započeo je tijekom Prvog srpskog ustanka (1804.–1813.), gdje se istaknuo kao vojni zapovjednik pod vodstvom Karađorđa. Nakon sloma ustanka, Miloš je preživio osmanske represalije i postao lokalni lider u Rudničkoj nahiji.
Godine 1815. Miloš je pokrenuo Drugi srpski ustanak, koji je započeo nakon osmanskog pokolja srpskih prvaka u Takovu. Njegova strategija kombinirala je vojne sukobe i pregovore, što je rezultiralo značajnim uspjesima. Do 1817., Osmansko Carstvo priznalo je Miloša kao vrhovnog kneza Srbije, čime je uspostavljena autonomija unutar carstva. Godine 1830., sultanskim Hatišerifom Srbija je dobila širu autonomiju, a Miloš je postao nasljedni knez, čime je započela dinastija Obrenovića.
Miloš je vladao autoritarno, centralizirajući vlast i gušeći oporbu, uključujući pobune svojih nekadašnjih suboraca. Njegova vladavina donijela je modernizaciju – ukidanje feudalizma, razvoj trgovine i osnivanje prvih škola. Međutim, njegov stil upravljanja izazvao je nezadovoljstvo, što je kulminiralo pobunom 1835., nakon čega je donesen prvi srpski ustav. Pod pritiskom oporbe i Osmanskog Carstva, Miloš je abdicirao 1839. i otišao u egzil.
Nakon abdikacije, Miloš se vratio na prijestolje 1858., nakon svrgavanja dinastije Karađorđevića, ali je vladao samo dvije godine prije smrti 1860. Umro je u Beogradu i sahranjen u Topčideru. Njegovo nasljeđe je dvojako – smatra se osloboditeljem Srbije, ali i kontroverznim vladarom zbog autokracije.