Na stranicama Hrvatskih laburista Nikola Vuljanić se pozabavio se pitanjem zašto je "utekao" Ivo Sanader.
"Taj i ne zna ništa drugo nego uteći. Utekne svaki puta kad zagrmi, a ponekad i između grmljavina. On bježi, a naša 'politička elita' se zgraža. I to zgražanje me više iritira od njegovog bijega. Sanader je arogantna osoba koja se od bijede probila do pozicija najveće moći. Koristeći pritom sve dijelove tijela i ne koristeći nikakve skrupule", piše i dodaje kako je čudan čovjek koji si sam kupuje skupocjeni sat i ne stavlja ga na ruku, nego ga stavlja u zbirku.
"Čovjek koji gazi sve svoje suradnike kad pokažu i najmanji trunak vlastite pameti i kritičnosti, tužan je. Kad se takve osobine spoje, a tome se pridruži i nezaustavljiva pohlepa, dobije se opasna kombinacija", piše Vuljanić i dodaje da je licemjerno zgražati se nad Sanaderovim bijegom i činjenicom što se nije stavio na raspolaganje hrvatskom pravosuđu.
Pobjegao zbog panike?
"Mogao je pobjeći zbog panike. Nije sasvim nelogično. Kad čovjek vidi da mu se približavaju policajci s lisicama vjerojatno ga uhvati panika. Posebno kad zna da ga državni odvjetnik jako dobro zna i posebno kad zna da ga svi jako dobro znaju", piše Vuljanić i dodaje da je panika mogući razlog "lutanja po autoputovima u jednom pa u drugom smjeru, i traženja izlaza iz mišolovke iz koje nema izlaza". Barem za "ovakvu" vrstu glodavca.
Vuljanić dodaje i kako je Sanader mogao pobjeći i s "lijepom namjerom da ostvari svoje dječačke snove i nađe se na nekoj plaži južnog Pacifika, karipskog otoka" koji s Hrvatskom nema nikakve sporazume, a moguće je i da je želio otići kod Eskima. No misli Vuljanić i kako je to malo vjerojatno. Još jedna vjerojatnost koju ispituje Vuljanić je i da je Sanaderova namjera zatražiti politički azil.
Suditi mu se može samo za ono za što je izručen
"A možda je razlog 'uteknuća' bivšeg primjera sasvim prozaičan. Naime, u prosincu 1994. godine Hrvatski sabor je donio Zakon o potvrđivanju Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957., dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od 15. listopada 1975. i drugog dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od 17. ožujka 1978. Članak 14. te konvencije kaže: 1. Protiv osobe koja se izruči neće se voditi postupak, ona neće biti osuđena niti pritvorena s ciljem izvršenja kazne ili sigurnosne mjere za kazneno djelo počinjeno prije njezinog izručenja, osim u odnosu na ono djelo zbog kojeg je ta osoba izručena.", piše Vuljanić.
Dodaje kako to znači da, ako Hrvatska zatraži izručenje za afere Dioki, Fimi medija i HEP te Sanader po tom zahtjevu bude izručen, ne može mu se suditi za afere Spice i Ina ili za neku koja se još otkrije. "Ne može mu se ni za što drugo suditi, pa ga onda ni o čemu drugom ne treba ni pitati. Pa je to onda kraj priče. Svi sretni i veseli, Sanader u zatvoru na ne pretjerano dugo vrijeme, Hrvatska u Europi kao oličenje poštenja, a figa u džepu", piše Vuljanić i dodaje kako je ovo paranoičan scenarij, ali i da je nezgodno to što se stvari događaju obično puno crnje od "onoga što mi se crnim čini kao dobrom paranoiku".