SAMO dan nakon što je objavljeno da Hrvatska srlja u bankrot, Ivo Sanader povlači se iz politike. On je "svoju dionicu odradio". Doveo je zemlju do blokade pregovora s Europskom unijom, uništio je gospodarstvo, osiromašio društvo, zatrovao političku scenu, poticao je i štitio korupciju, hrabrio organizirani kriminal, omogućio sumnjivo bogaćenje suradnika - kao i vlastito - a sada je procijenio da je najbolje vrijeme da ode. Da pobjegne dok još stigne. Da se skloni s vjetrometine kad je najteže. Da se spasi s broda koji tone i kojeg je on u šest godina postojano bušio i uništavao.
Pola sata Sanader je u Banskim dvorima držao monolog o tome zašto se povlači sa svih dužnosti, ali nije naveo ni jedan konkretan razlog. Odbio je odgovoriti na zahtjeve okupljenih novinara da precizira zašto odlazi. Pobjegao je iz dvorane i nije odgovorio. Zabranio je čak i izravan televizijski prijenos s najvažnije press konferencije u njegovu mandatu. Pobjegao je s dužnosti, pobjegao s press konferencije. Pobjegao je - da se vrati.
Nažalost, čini se da nismo vidjeli zadnje od Ive Sanadera. Doveo je državu pred bankrot i sakrio se u hladovinu do novog povratka na političku scenu. "Ne bježim od problema", ponosno je objavio u govoru koji je po svemu bio predizborni. Bilo je tu velikih riječi, nacionalnih parola, patetičnih izjava, kićenih manipulacija, opet su mu puna usta bila nacionalnog interesa, euroatlantskih integracija, ali nije bio toliko korektan da naciji navede barem jedan razlog zašto odlazi. Makar osobne razloge.
Bježi da spasi sebe, a ne Hrvatsku
Kako je vladao, tako je i otišao. Nikad nije ni za što odgovarao i sada se pokupio u najgorem mogućem trenutku. Da stvar bude gora, imao je i obraza poručiti da "politika nije služenje sebi, nego služenje narodu". Kakav licemjer. Ako je služio ikome, onda je jasno da je služio samo sebi, mislio samo na sebe i to samoljublje demonstrirao je i u ovom trenutku.
Uvijek je glumio velikog državnika, a sada je pokazao koliki je karijerist. Bježi kad nas je doveo do ruba provalije i ostavio nas u rukama Jadranke Kosor. Naravno da ovo nije učinio da spasi Hrvatsku, već da spasi samog sebe.
Da ne bi bilo zabune, dobro je da Sanader odlazi. Ali bilo bi još bolje da nikad nije ni došao. Kao što bi najbolje bilo da ga naše oči više nikad ne vide. Nažalost, njegova je taktika suprotna. On se nada da će uskoro doći vrijeme kad će narod, suočen s kataklizmom u obliku Kosorice, Polančeca, Hebranga i ostale ekipe, očajan zavapiti: "Vrati se Ivo, sve ti je oprošteno". Vjerojatno već za predsjedničke izbore. Nakon što je cinično poručio kako je "vrijeme za druge da se pokažu", na novinarsko pitanje netipičnom je odlučnošću odgovorio kako ovo nije njegov definitivni odlazak iz politike.
Otišao da se vrati
Nema nikakve sumnje da se Sanader u proteklih šest godina nije želio baviti svojim poslom. Nije želio ni za što odgovarati. Nije davao objašnjenja. Nije želio donositi teške odluke ni stajati iza njih. Bio je politički iluzionist koji je jedno govorio, drugo mislio, treće radio, a četvrto planirao. Možda je i ovaj njegov odlazak - ili točnije, povlačenje - čisti iluzionistički trik. Sad ga vidiš, sad ga ne vidiš. Sad ga opet vidiš.
Nije rekao zašto ide, ali dao je naslutiti da ne ide daleko. I da je spreman brzo se vratiti. Sigurno je da bježi od gospodarske kataklizme. Bježi od sve izglednijih socijalnih nemira, rezanja proračuna, propasti gospodarstva, vala otpuštanja, spašava se od "traktora, vila i lomače". Ali u svemu tome kriju se i još neki razlozi. Vjerojatno pritisak iz Europe, ali još važnije, i iz nekih njemu bliskih krugova.
Bojao se Rončevića i Fabera?
Neposredno nakon objave Sanaderove ostavke, pojavila se kalkulacija da je Vladimir Faber nabasao na nešto na što nije smio nabasati, otkrićem o povezanosti Vlade i organiziranog kriminala pokrenuo neke procese koji bi se mogli samom Sanaderu obiti o glavu. Možda je i Berislav Rončević prijetio da će progovoriti ako ga se ne spasi progona zbog vojnih kamiona. Andrija Hebrang sugerirao je na Predsjedništvu HDZ-a da, ako se žrtvuje Rončevića, "nitko više neće biti siguran". Kakva vlast, takvi i razlozi.
No, koji god bili, Sanader je postavljanjem Kosorice za šeficu Vlade pokazao da još uvijek zadržava utjecaj na vladajuću politiku. Njegov oproštajni govor bio je u punom smislu predizborni. Sklonio se u zavjetrinu da prođe ova oluja, gurnuo druge da se "pokažu" kako bi se na kraju pojavio kao - pogodite što? - spasitelj.
Njegov odlazak neće nas spasiti, već sugerira da spasa nema
Napokon, nije loše da Sanader odlazi. Ali njegov naprasni bijeg neće nas spasiti, već sugerira da nam spasa zapravo nema. Naročito s Jadrankom Kosor na čelu Vlade i Andrijom Hebrangom na čelu HDZ-a. Naročito s istim garniturom ključnih ministara i s istim koalicijskim partnerima. Jedina nada u spas bio bi odlazak cijele Sanaderove garniture koja nas je dovela u ovu situaciju. Kapetan je prvi pobjegao s broda koji tone, ali žene i djeca ostaju.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: Damjan Tadić / Cropix