KAKO SE primicala tradicionalna vojna parada u Moskvi na Dan pobjede, odnosno godišnjica kraja europskog dijela Drugog svjetskog rata 9. svibnja, nagađanja oko toga što će ruski predsjednik Vladimir Putin s tog podija poručiti bila su sve snažnija.
>> VIDEO Vojna parada u Moskvi. Putin u govoru: Nisu nas htjeli slušati
Sa strepnjom se špekuliralo da će Putin proglasiti rat, suočen s očitim neuspjesima i golemim gubicima invazije na Ukrajinu, a potom i djelomičnu ili opću vojnu mobilizaciju. Ranije se nagađalo da Putin želi proglasiti kraj "specijalne vojne operacije" i još jednu pobjedu nad "nacistima" - ovaj put ukrajinskim, prema propagandnom narativu iz Kremlja, baš kao što je sovjetska Crvena armija prije 77 godina pobijedila njemačke naciste i ušla u Berlin.
Takvo proglašenje pobjede postalo je iz objektivnih razloga nemoguće. Ruska vojska nije ušla u Kijev, pa ni u drugi najveći grad Harkiv, a bitka za Donbas nije ni blizu kraja i zauzimanje čitave te regije na istoku Ukrajine, koju Rusija po svemu sudeći misli anektirati, nije izvjesno, dapače.
Pretpostavljalo se da će proglasiti rat i mobilizaciju
S druge strane, proglašenje rata koji traje već deset tjedana na prvi pogled ne bi bilo ništa neobično ni značajno, samo zakašnjela formalnost.
Ali distinkcija postaje mnogo značajnija kad se prisjetimo da Putinov režim inzistira na tome da ovaj rat službeno ne zove ratom, što znači da ga mora voditi s de facto mirnodopskom vojskom bez mogućnosti opće mobilizacije, prisile profesionalnih vojnika da ostanu u službi nakon isteka ugovora ni slanja ročnika na bojište - barem formalno, iako je Moskva na početku rata, nakon prvotnog poricanja, priznala da je poslala određeni broj ročnika u Ukrajinu "greškom".
Postojala je i mogućnost da će Putin iskoristiti svoj govor na najvažniji ruski praznik, na kojem su i Sovjetski Savez i Rusija desetljećima temeljili svoju nacionalnu mitologiju, da poruči ruskoj javnosti kako je domovina u ratu s "kolektivnim Zapadom", koji pomaže Ukrajini obavještajno, slanjem oružja i sankcijama protiv Rusije. Pretpostavljalo se da bi mogao otvoreno zaprijetiti NATO-u nuklearnim oružjem kao svojim ultimativnim adutom.
Bilo kako bilo, nijedna od tih špekulacija nije se ostvarila. Putin nije najavio mobilizaciju, možda zato što je shvatio da bi Rusiji i njemu osobno to moglo donijeti mnogo više štete nego koristi, na što su neki analitičari već upozoravali.
Povukao paralelu između Drugog svjetskog rata i rata u Ukrajini
Očekivano, pokušao je izravno povezati i moralno poistovjetiti obranu zemlje od nacističke agresije prije nekih 80 godina i agresiju koju Rusija vrši nad susjednom suverenom zemljom sada. Poručio je okupljenim i pomno koreografiranim ruskim vojnicima da se "bore za isto što su radili njihovi očevi i djedovi - za svoju domovinu, za njezinu budućnost".
"Braniti domovinu kada se odlučuje o njezinoj sudbini uvijek je bilo svetinja. Danas se borite za naš narod u Donbasu, za sigurnost Rusije, naše domovine", kazao im je objašnjavajući još jednom - bez ikakvih realnih dokaza - da je Rusija ta koju su egzistencijalno ugrožavali Ukrajina i njeni zapadni saveznici, a da je Donbas, na koji je aludirao kao na "povijesnu rusku zemlju", bio taj na koji se spremala neminovna ukrajinska invazija.
Još jednom se verbalno obračunao s NATO-om i Zapadom, koji "nije htio slušati" poziv Rusije i nije pristao na "razumni kompromis" o sigurnosnim jamstvima iz prosinca prošle godine.
Još jednom je pokušao predstaviti kontrast između Rusije koja se "nikad neće odreći ljubavi prema svojoj domovini, svoje vjere, tradicionalnih vrijednosti, običaja svojih predaka i poštovanja prema svim nacijama i kulturama", što Zapad predvođen SAD-om pokušava "otkazati".
Je li uvjerio ruske vojnike i veterane da je rat "jedini ispravni izbor"?
Još jednom je iznio laž da je Ukrajina najavila da bi mogla nabaviti nuklearno oružje i optužio NATO da je počeo "aktivno preuzimati kontrolu" nad tom zemljom i na taj način "stvarati neprihvatljivu prijetnju" na ruskim granicama.
Invaziju na Ukrajinu, odnosno "sukob s neonacistima i banderovcima", kako Rusija opisuje ukrajinske demokratski izabrane vlasti i njene oružane snage, još je jednom pokušao predstaviti kao nešto što je Rusija morala napraviti - "jedini ispravni izbor, odluka suverene, snažne i neovisne zemlje".
Jesu li mu vojnici i časnici postrojeni na Crvenom trgu ispred njega i još živi veterani Velikog domovinskog rata, kako Rusija zove Drugi svjetski rat, povjerovali, možemo opet samo nagađati. O ruskoj javnosti koja je ovaj govor gledala na televiziji da ne govorimo.
Putin je ipak priznao vojne gubitke u ovom "svetom" ratu koji odbija nazvati ratom pa je održao zajedničku minutu šutnje za njih i za pale borce u Drugom svjetskom ratu, svečano poručujući da je "smrt svakog našeg vojnika i časnika tuga za sve nas i nenadoknadiv gubitak za rodbinu i prijatelje".
Podsjetimo, prema ukrajinskim procjenama, Rusija je već izgubila više od 20 tisuća vojnika u ovom ratu, a ruski prorežimski medij je nedavno objavio, pa promptno izbrisao, vrlo sličan broj koji je navodno iznijelo samo ministarstvo obrane.
Govorio o barbarskim napadima nacista, rusko bombardiranje škole nije spominjao
Putin je očito svjestan nezadovoljstva koje bi mogli izazvati ovakvi katastrofalni gubici, vjerojatno najveći od Drugog svjetskog rata, pa je obećao adekvatnu odštetu njihovim obiteljima i skrb za ranjenike.
Teško je ne uočiti ironiju takvog obećanja dok obitelji desetaka ili stotina mornara s ruskog zapovjednog broda Moskve, koji su ukrajinske snage potopile prošli mjesec, još uvijek ne znaju njihovu sudbinu. Isto vrijedi za tisuće drugih ruskih vojnika čiju smrt na ukrajinskom bojištu Moskva još uvijek ne priznaje.
No to nije ništa prema cinizmu govora o zaštiti ruskih civila na koje su "nacisti vršili barbarske napade" i "spašavanju svakog života" dok u Ukrajini još uvijek traže tijela civila, uključujući djecu, poginulih u subotnjem granatiranju škole u Luhanskoj oblasti. Prema posljednjim podacima, njih više od 60 stradalo je zatrpano pod ruševinama škole, a guverner oblasti Serhij Hajdai kaže da ih trenutno nisu u stanju izvući.
A prema posljednjim podacima o bombardiranju kazališta u Mariupolju 16. ožujka, broj civila koji su poginuli ili ostali živi zakopani pod ruševinama iznosi i do 600. O tom barbarizmu Putin, očekivano, nije rekao ništa.