UKRAJINSKI ministar obrane Oleksij Reznikov je prije par dana za Financial Times izjavio kako prave ofenzivne operacije još nisu ni započele.
Nadamo se da je Reznikov u pravu jer ovo što smo do sada vidjeli u zadnjih nešto više od dva tjedna ne naliči na veliku ofenzivu koja će promijeniti tijek rata. Zapravo više naliči na propalu rusku veliku zimsku ofenzivu koja, osim velikih gubitaka, Rusima nije donijela ništa.
Čini se da Ukrajina više simulira veliku ofenzivu nego što je stvarno i provodi
Za sada se čini da zapovjednik ukrajinske vojske general Valerij Zalužni više simulira veliku ofenzivu nego što je stvarno pokušava provesti. Pritom ukrajinsko ministarstvo obrane pokušava prikazati tamošnjoj javnosti kako se na bojištu događaju velike stvari. Kao recimo napredovanja od nekoliko stotina do tisuću metara.
Što i ne bi bilo loše kad bi ta napredovanja bila svakodnevno isključivo na istom pravcu. Recimo dolinom rijeke Morki Jali. Pa bi ukrajinska vojska za dva tjedna došla do tzv. Surovikinove linije obrane. Umjesto toga svakodnevni izvještaji o napredovanju odnose se na više potpuno različitih pravaca na bojištu, koji zbog toga kumulativno ne daju skoro pa nikakav učinak.
Borbe oko Bahmuta sugeriraju da se Zalužni ne može othrvati političkim pritiscima
Zanimljivo je da ukrajinska vojska silnu količinu energije troši na borbe oko Bahmuta, iako taj grad nema nikakav vojni značaj. To upućuje na ne baš dobar zaključak da se general Zalužni ne može othrvati političkim pritiscima. Uostalom, ova proljetno/ljetna ofenziva osmišljena je u političkom vrhu Ukrajine, a onda prepuštena Zalužnom da je pokuša ostvariti.
I dok čekamo da se na bojištu počnu događati neke odlučujuće bitke, puno zanimljivije stvari događaju se u Rusiji. Ma koliko mu to bilo mrsko, Putin je svjestan koliko je Wagner još uvijek opasan pa i dalje mora biti vrlo taktičan. Uložio je silnu energiju da rusku javnost uvjeri kako se zapravo ništa nije dogodilo, i kako se sve vratilo u (rusku) normalu. Iako još ništa nije gotovo.
Kremlj pokušava stvoriti privid okončanja krize, ali..
Ruski mediji su još 27. lipnja objavili kako je započelo razoružavanje Wagnera pokušavajući stvoriti privid potpunog okončanja krize. Međutim, od tada nije došla niti jedna vijest, a kamoli snimka ili fotografija koja to potvrđuje.
Dapače, američko ministarstvo obrane je 29. lipnja ustvrdilo kako se snage Wagnera još uvijek nalaze na okupiranom dijelu Ukrajine. Ono što je sigurno je da su Prigožin i zapovjedni vrh Wagnera definitivno odbili potpisati ugovore kojim bi se ta privatna vojska podvrgnula nadzoru ruskog ministarstva obrane.
Wagnerovo oružje po prvim je informacijama trebalo završiti u Rosgvadriji - ruskoj Nacionalnoj gardi. To je osobno potvrdio njezin zapovjednik Viktor Zolotov. Rosgvadrija (punog naziva Savezna služba postrojbi Nacionalne Garde Ruske Federacije) je pod izravnim Putinovim nadzorom i do sada je trebala služiti za sprečavanje većih demonstracija i nemira.
Rosgvardija bi mogla postati druga vojska
Međutim, dobivanjem teškog naoružanja Rosgvadrija bi postala druga vojska. Prigožin je tijekom oružane pobune izjavio da ima 25 tisuća vojnika, ali da je tijekom bitke za Bahmut imao 85 tisuća. To se oružje, koje uključuje tenkove, oklopne transportere, artiljeriju, PZO sustave, još uvijek nalazi u Wagnerovim bazama. I teoretski bi bilo dovoljno da Rosgvadrija teškim naoružanjem naoruža najmanje 50 tisuća ljudi.
Tu se nameće pitanje zašto Putin želi još jednu vojsku? Zato što ovoj koju ima više ne vjeruje. Wagner je bez borbe zauzeo Rostov na Donu te došao na manje od 200 kilometara od Moskve. Pritom je jedino rusko ratno zrakoplovstvo ozbiljnije djelovalo protiv Wagnera i zbog toga platilo ogromnu cijenu.
Ruski vojni vrh ne želi ostati bez Wagnera
S druge strane ruski vojni vrh je svjestan koliku bi rupu ostavio odlazak Wagnera iz Ukrajine, ne samo kvantitetom već prije svega kvalitetom. Ma koliko im Wagner bio mrzak, ipak žele zadržati tu snagu na okupu. Zbog toga su odlučili odigrati na zadnji adut – novac.
Putin je par dana nakon pobune objavio da je skoro cijelo financiranje Wagnera išlo iz državnih sredstava, te da je zadnjih godinu dana Wagner dobio 86 milijardi rubalja (milijardu eura). Moskva je spremna i dalje izdvajati toliki novac pod uvjetom da se provede svojevrsna nacionalizacija Wagnera, kako u Rusiji tako i u Siriji i Africi.
S druge strane vagnerovcima se nudi nesigurna budućnost u Bjelorusiji s Lukašenkom, koji već izjavljuje da će ih uklopiti u tamošnje oružane snage, ili „skidanje” uz gubitak svih prihoda. I krajnje neizvjesnu budućnost zbog vrlo izgledne mogućnosti da se kazneni procesi ponovno pokrenu nakon što opasnost od Wagnera mine.
Putinovi govori pokazuju koliko je situacija oko Wagnera još rizična
Koliko je situacija oko Wagnera još uvijek vrlo rizična, najbolje pokazuju Putinovi govori u kojima ne spominje Prigožina te hvali vojne uspjehe Wagnera. I dok su Prigožin i vagnerovci dobili svojevrsni oprost grijeha, Federalne sigurnosne službe (FSB-a) provode intenzivnu istragu tko je sve od visokih ruskih časnika bio umiješan u pokušaj vojne pobune.
Tu bi istragu moralo provesti rusko ministarstvo obrane, ali Putin očigledno ne vjeruje da će moći istražiti sami sebe. Za sada se najviše priča o privođenju generala Sergeja Surovikina jer je on daleko najpoznatiji. Međutim, intenzivne istrage s privođenjima provode se po cijeloj dubini zapovjednog lanca.
Od zapovjednika snaga koje su trebale braniti Rostov na Donu, a nisu ispalile ni metak, pa sve do pilota koji su odbili napasti Wagnerove kolone koje su se kretale prema Rostovu i Moskvi. Tako bi se u Putinovoj Rusiji uskoro na sudu, pa posljedično i u zatvoru, mogli naći oni koji su odbili ubijati Ruse (pa makar oni bili i vagnerovci), a oni koji su isplanirali i pokrenuli oružanu pobunu proći nekažnjeno.