Azerbajdžan je objavio da su njegove oružane snage pokrenule "lokalne protuterorističke aktivnosti" u regiji Nagorno-Karabah kako bi vratile ustavni poredak razoružavanjem i prisiljavanjem na povlačenje tamošnjih armenskih vojnih formacija.
>> Azerbajdžan objavio rat Armeniji u Nagorno-Karabahu
Nagorno-Karabah je međunarodno priznat kao teritorij Azerbajdžana, ali ima većinom armensko stanovništvo koje se odupire azerbajdžanskoj vlasti više od jednog stoljeća. Godine 1991. ova regija s oko 150.000 ljudi proglasila je neovisnost i od tada ima samoupravu uz armensku potporu kao nepriznata Republika Artsah.
U utorak, kad je operacija započela, azerbajdžansko ministarstvo obrane govorilo je o namjeri da se razoruža i osigura povlačenje formacija armenskih oružanih snaga s njihovih teritorija i neutralizira njihovu vojnu infrastrukturu. Unatoč znakovima o mogućem napretku prema miru, jedan od europskih "zamrznutih sukoba" ponovno se aktivirao, piše The Guardian.
Koja je pozadina?
Nagorno-Karabah, planinska regija bez izlaza na more unutar granica Azerbajdžana, bio je izvor sporova još prije stvaranja Sovjetskog Saveza. Napetosti su bile potisnute kada su Armenija i Azerbajdžan bili sovjetske republike, ali su se ponovno pojavile nakon završetka hladnog rata i raspadanja kontrole Komunističke partije nad sovjetskim blokom.
Rat između armenskih i azerbajdžanskih snaga završio je prekidom vatre 1994. godine, a Armenija je u potpunosti kontrolirala Nagorno-Karabah i druge okolne enklave na teritoriju Azerbajdžana.
Nakon desetljeća povremenih sukoba Azerbajdžan je 2020. godine započeo vojnu operaciju koja se pretvorila u drugi rat u Nagorno-Karabahu, brzo probivši armensku obranu. Tijekom 44-dnevnog sukoba vratio je kontrolu nad sedam okruga i oko trećine samog Karabaha.
U pregovore o prekidu vatre uključila se i Rusija, saveznica Armenije, koja također ima dobre odnose s Azerbajdžanom. Dogovor je predviđao oko 2000 ruskih mirovnjaka raspoređenih u Karabahu kako bi čuvali jedinu preostalu cestu koja povezuje enklavu s Armenijom - takozvani Lačinski koridor.
U prosincu 2022. azerbejdžanski su aktivisti uz podršku vlade počeli blokirati Lačinski koridor, a u travnju 2023. Azerbajdžan je uspostavio novu kontrolnu točku duž rute. Ovi potezi su presjekli protok ljudi i robe između Armenije i Nagorno-Karabaha, osim hitnih medicinskih evakuacija, stvarajući ono što su SAD i drugi nazvali "humanitarnom situacijom koja se brzo pogoršava".
Luis Moreno Ocampo, bivši glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda, opisao je blokadu kao potencijalni "genocid" nad Armencima iz Karabaha i namjeru da ih se "izgladni".
Azerbajdžan je većinski muslimanski, a Armenija većinski kršćanska, a neki s obje strane nastojali su sukob prikazati u vjerskim terminima, iako analitičari kažu da je takvo gledište pretjerano (Azerbajdžan, na primjer, održava jake obrambene veze s Izraelom).
Zašto se sada bore?
Obnovljene borbe sugeriraju da su napori Rusije i Zapada da pregovaraju o diplomatskom ishodu između dviju strana propali. Armenija je tjednima upozoravala da Azerbajdžan premješta trupe blizu njihove zajedničke granice, koja se smatra jednom od najmilitariziranijih na svijetu.
Pokretanjem svojih takozvanih "antiterorističkih aktivnosti" Azerbajdžan želi prisiliti Armeniju da prizna njegov suverenitet nad Nagorno-Karabahom. Azerbajdžan također nastoji izgraditi cestovni i željeznički koridor koji bi ga povezivao s Nahičevanom, zasebnim dijelom azerbajdžanskog teritorija na jugozapadnoj granici Armenije, što bi zemlji dalo izravnu vezu s Turskom.
Osim humanitarnog pitanja, sukob izaziva međunarodnu zabrinutost iz nekoliko razloga. Glavna je ta da su regionalne sile, uključujući Rusiju, Tursku i Iran, u različitim stupnjevima angažirane u južnom Kavkazu.
Turska je već izjavila da čvrsto podržava Azerbajdžan, dok Rusija ima sigurnosni savez s Armenijom, iako prodaje oružje objema zemljama. Dok se EU zalaže za pregovore, počela se oslanjati na Azerbajdžan u potrazi za energetskim partnerima kako bi nadoknadila gubitak ruskog plina i nafte nakon početka rata u Ukrajini.
Gubi li Rusija utjecaj?
Odluka Azerbajdžana da pokrene novu ofenzivu sugerira da Rusija, zaokupljena i iscrpljena svojom skupom invazijom na Ukrajinu, gubi kontrolu nad zemljama diljem bivše sovjetske regije koje je smatrala sferom svoga utjecaja.
Ruski predsjednik Vladimir Putin osobno je posredovao u okončanju rata između dvije zemlje 2020. godine i rasporedio 2000 ruskih mirovnjaka. U to su vrijeme promatrači rekli da je mirovni sporazum Moskvi dao obnovljeni utjecaj u regiji, dok je produbio oslanjanje dviju zemalja na Kremlj.
Ali ruska katastrofalna invazija na Ukrajinu duboko je uznemirila obje zemlje, koje su od tada nastojale diverzificirati svoju vanjsku politiku od jake ovisnosti o Rusiji. Azerbajdžan se približio Turskoj i Izraelu, kupujući oružje od obje zemlje. Armenija je povukla nekoliko demonstrativnih poteza kritizirajući Rusiju i distancirajući se od nje, dok se udvarala Zapadu.
Početkom rujna vlasti u Jerevanu objavile su da će ugostiti američke vojnike na zajedničkoj vojnoj vježbi. Armenija je također poslala humanitarnu pomoć u Ukrajinu, koju je osobno dostavila Anna Hakobjan, supruga armenskog premijera Nikola Pašinjana.