U PETAK se obilježava godina dana od početka rata u Ukrajini. Na početku rata mnogo je ljudi smatralo da će, kako rat bude sve više odmicao, rasti nezadovoljstvo u Rusiji.
No, ukratko, to se nije dogodilo. Iako je na početku rata bilo nekoliko pokušaja prosvjeda na kojima su uhićene tisuće ljudi, ništa se konkretnije nije dogodilo.
"Zašto se toliko Rusa pravi da rat ne postoji?" pita se BBC u tekstu svog nekadašnjeg moskovskog dopisnika Andreja Gorjanova. "U tjednima koji su prethodili ruskoj invaziji, šetao bih satima središnjom moskovskom četvrti Zamoskvorečje, gdje sam živio i radio u uredu BBC-ja sedam godina.
Netaknut i miran dio grada za mene utjelovljuje kompleksnu sadašnjost i prošlost Rusije", piše Gorjanov.
"Moskovljani su stoljećima dolazili ovamo graditi domove i tvrtke te tiho nastaviti sa svojim životima, ostavljajući svoje vladare da slijede veće ambicije na većoj pozornici gdje obični Rusi nikada nisu imali ulogu.
Omeđen je rijekom Moskvom i Kremljom s jedne strane, a s druge impozantnim staljinističkim stambenim zgradama i neboderima 21. stoljeća na bučnoj obilaznici. Labirint uskih ulica odjekuje prošlošću, prošaran crkvama i aristokratskim palačama iz 19. stoljeća", opisuje.
Sjetio se razgovora iz veljače prošle godine. Zvao ga je prijatelj, rodom iz Harkiva, ali s poslom u Moskvi. Hoće li Putin zaista napasti Ukrajinu, pitao ga je. "Ni on ni ja nismo željeli vjerovati u to", piše Gorjanov.
Život u gradovima je ostao isti
Od tog poziva do danas, stotine tisuća Rusa napustilo je Rusiju. Otišao je i novinar BBC-ja. No, za desetke milijuna onih koji su ostali, život je više manje isti kao i ranije. Posebno u velikim gradovima.
U četvrti s početka priče, većina kafića, trgovina, banaka i biznisa i dalje je otvorena. Mnogi hipster-novinari i IT profesionalci su otišli, piše BBC. Ali zamijenili su ih novi. U trgovinama se žale na rast cijena. No, lokalne alternative zamijenile su uvozne proizvode.
Knjižare još uvijek imaju veliki izbor naslova, iako se knjige koje se smatraju neprikladnima prodaju u plastičnim koricama. Popularna usluga dijeljenja automobila i dalje radi, ali su automobili sada uglavnom kineske proizvodnje.
Međunarodne sankcije nisu dovele Rusiju na rub gospodarskog kolapsa u stilu 1990-ih. Ali, kako je primijetio ruski akademik Aleksandr Titov iz Belfasta, Rusija svejedno proživljava krizu. To je sporogoreća kriza. No, ako se pogleda bolje, znakovi se mogu vidjeti svugdje.
U Belgorodu, gradu blizu ukrajinske granice i samo 80 km od sada ratom razorenog grada Harkiva, lokalno stanovništvo sada je naviknuto na konvoje vojnih kamiona koji tutnje prema prvoj crti bojišnice.
Ako ih muči rusko bombardiranje grada u kojem mnogi imaju prijatelje i rodbinu, onda to pokušavaju ne pokazati. "Veseli ulični festivali koje organizira lokalni guverner dobro su posjećeni, kaže mi prijatelj", piše novinar.
No lokalni liječnici masovno napuštaju svoja radna mjesta jer nisu u stanju nositi se s brojem ratnih ranjenika koji se dovoze na liječenje u lokalne bolnice.
Grafit kraj groblja
I u malom pograničnom gradu Šebekino građani se osjećaju napušteno i bijesno. Obitelj je, piše BBC, ostala šokirana kad su nakon posjeta St. Petersburgu shvatili da se gore njima ništa u životu nije promijenilo, dok se njima na granici život okrenuo naglavačke.
"U Pskovu, blizu estonske i latvijske granice, atmosfera je sumorna i svi se prave da rat nema nikakve veze s njima, rečeno mi je", piše BBC.
Pskov je dom 76. gardijske desantno-jurišne divizije, koja je sada ozloglašena po ratnim zločinima za koje se tereti da su njezine trupe počinile u Buči, u blizini Kijeva. Autobusna linija počela je povezivati grad s lokalnim grobljem gdje je pokopan sve veći broj vojnika poginulih u Ukrajini. Ispod mosta netko je velikim crvenim slovima ispisao MIR.
Onda je ispričao i jednu anegdotu koju mu je prepričao prijatelj. Prijatelj je u gradu Petrozavodsku kod finske granice naišao na grupu tinejdžera koji su igrali igru "Pogodi grad". Netko je spomenuo Donjeck. Je li u Rusiji ili u Ukrajini? Nitko od njih nije bio siguran.
"Što oni misle o ratu? To nema veze s njima. Čini se da se Petrozavodsk vratio u svoju mračnu prošlost. Prazne police, bez stranih marki i visoke cijene", piše BBC.
Podržavaju li Rusi invaziju ili šute da bi preživjeli?
Podržavaju li Rusi zaista brutalnu invaziju u Ukrajini ili se prave da se ne događa da bi preživjeli?
Iz prolaznih dojmova i razgovora teško je izvući čvrste zaključke. Sociolozi i ankete pokušali su procijeniti mišljenje, ali u Rusiji nema slobode govora ili informacija pa je nemoguće reći jesu li ljudi iskreni.
Ankete pokazuju da većina Rusa, ako ne podržava rat, sigurno mu se ne protivi.
To je izazvalo žestoke rasprave među Rusima u inozemstvu. Mnogi koji proučavaju i izvještavaju o Rusiji vjeruju da mali postotak ljudi aktivno podržava rat, piše BBC.
Većina običnih Rusa je u sredini, pokušavajući shvatiti situaciju koju nisu sami odabrali, koju ne razumiju i osjećaju se nemoćnima da je promijene.
Jesu li to mogli zaustaviti? Vjerojatno da, da je više ljudi stalo u obranu svoje slobode i suprotstavilo se propagandi državne televizije o izmišljenim prijetnjama Zapada i Ukrajine.
"Mnogi Rusi odlučili su se držati podalje od politike i pustiti Kremlju da odlučuje umjesto njih. Ali držati pognutu glavu znači činiti vrlo zabrinjavajuće moralne kompromise", piše dopisnik BBC-a.
"Kako bi spriječili rat pred svojim vratima, Rusi se moraju pretvarati da ovo nije ekspanzionistička invazija i moraju zatvoriti oči pred Ukrajincima kojih je desetke tisuća ubijeno i ranjeno i milijuni protjerani iz svojih domova zbog onoga što Kremlj naziva 'specijalnom vojnom operacijom"", dodaju.
U današnjoj Rusiji stvarnost koju moraju prihvatiti je da u škole dolaze vojnici i djeci govore da je rat dobra stvar, moraju prihvatiti da svećenici podržavaju rat te da se ne moli za mir. Moraju prihvatiti da nije bitno što više ne mogu putovati. Da Kremlj ima pravo blokirati većinu neovisnih medija koje su dosad čitali, nabraja BBC.
Moraju prihvatiti da je normalno ići u rat ako iskreno kažeš što misliš o ratu.
Zašto Rusi ne prosvjeduju?
Zašto Rusi ne prosvjeduju možda bolje objašnjava ruska povijest, a ne ankete.
Otkako je došao na vlast, predsjednik Vladimir Putin nije tajio da želi obnoviti Rusiju i vratiti joj položaj kako bi ga svijet mogao poštovati.
U govorima i esejima jasno je izrazio svoje uvjerenje da Rusija zauzima jedinstveno mjesto u svijetu kao dio Istoka i Zapada. Rusija ima svoje vlastite tradicije, religiju i vlastite načine na koje stvari rade. Rusi trebaju red i kontrolu i traže poštovanje, Putinova je doktrina.
Ova poruka odjekuje stoljećima i ne trpi neslaganje niti šanse za promjenu. Ova Putinova vizija ima svoju cijenu: Rusi su platili svojom slobodom; Ukrajinci plaćaju životom.
Rusija se ponekad otvorila nakon trenutaka nesreće i katastrofe. Nakon poraza u Afganistanu 1989. došla je Gorbačovljeva era. Nakon poraza od Japana 1905. uslijedila je ustavna reforma, a nakon poraza u Krimskom ratu 1856. uslijedila je emancipacija kmetova.
Jedan obrazac koji su identificirali anketari jest da većina Rusa kaže da bi podržali mirovne pregovore. Ali kakva bi jamstva dali neovisnoj Ukrajini još nije jasno.
"Prije ili kasnije, na to će se morati odgovoriti i Rusi će se morati suočiti s onim što je njihova zemlja učinila", piše dopisnik BBC-ja.