Dana 15. lipnja, u konferencijskoj sobi u sjedištu NATO-a u Bruxellesu, ministar obrane Lloyd Austin, okružen najvišim američkim zapovjednicima, sjedio je za stolom sa svojim ukrajinskim kolegom, kojem su se pridružili suradnici iz Kijeva. U prostoriji se osjećala snažna frustracija.
Austin je upitao ukrajinskog ministra obrane Oleksija Reznikova o donošenju odluka u prvim danima dugoočekivane ukrajinske protuofenzive. Zanimalo ga je zašto njegove snage ne koriste opremu za razminiranje koju je isporučio Zapad kako bi omogućile sveobuhvatniji mehanizirani napad ili korištenje dima za prikrivanje svog napredovanja. Unatoč gustim obrambenim linijama, rekao je Austin, ruske trupe nisu bile nepobjedive, piše The Washington Post.
Problem zračne potpore
Reznikov, ćelavi odvjetnik s naočalama, rekao je da su ukrajinski vojni zapovjednici bili ti koji su donosili odluke. No, dodao je da ukrajinska oklopna vozila uništavaju ruski helikopteri, dronovi i topništvo pri svakom pokušaju napredovanja. Bez zračne potpore, rekao je Reznikov, jedina je opcija bila upotrijebiti topništvo za granatiranje ruskih linija, napustiti vozila i nastaviti pješice.
"Ne možemo manevrirati zbog gustoće nagaznih mina i tenkovskih zasjeda", rekao je Reznikov, prema riječima jednog dužnosnika koji je bio prisutan sastanku.
Sastanak u Bruxellesu, manje od dva tjedna nakon početka kampanje, ilustrira kako protuofenziva rođena u optimizmu nije uspjela postići očekivani proboj, stvarajući trvenja i nedoumice između Washingtona i Kijeva i postavljajući pitanja o sposobnosti Ukrajine da povrati značajan teritorij.
Rat došao do "mrtve točke"
Kako se približava zima, a linije fronta se zamrzavaju, najviši ukrajinski vojni dužnosnici priznaju da je rat došao do mrtve točke. Ova analiza uvoda u ukrajinsku protuofenzivu temelji se na intervjuima s više od 30 visokih dužnosnika iz Ukrajine, Sjedinjenih Američkih Država i europskih zemalja.
Analiza pruža nove uvide i prethodno neobjavljene pojedinosti o dubokoj upletenosti Amerike u vojno planiranje protuofenzive i čimbenike koji su pridonijeli njezinim razočarenjima. Drugi dio ovog dvodijelnog izvještaja ispituje kako se bitka odvijala na terenu tijekom ljeta i jeseni, kao i sve veće pukotine između Washingtona i Kijeva. Neki od dužnosnika govorili su pod uvjetom anonimnosti.
Ključni elementi koji su oblikovali protuofenzivu i početni ishod uključuju sljedeće:
- Ukrajinski, američki i britanski vojni časnici održali su osam velikih ratnih simulacija kako bi izradili plan kampanje. Ali Washington je pogrešno izračunao opseg u kojem se ukrajinske snage mogu transformirati u borbenu silu zapadnog stila u kratkom razdoblju - osobito bez davanja zračne moći Kijevu, sastavnog dijela moderne vojske.
- Američki i ukrajinski dužnosnici povremeno su se oštro razilazili oko strategije, taktike i rokova. Pentagon je želio da napad započne sredinom travnja kako bi se spriječilo Rusiju da nastavi jačati svoje linije. Ukrajinci su oklijevali, inzistirajući na tome da nisu spremni bez dodatnog oružja i obuke.
- Američki vojni dužnosnici bili su uvjereni da je mehanizirani frontalni napad na ruske linije izvediv s trupama i oružjem koje je Ukrajina imala. Simulacije su zaključile da bi kijevske snage, u najboljem slučaju, mogle doći do Azovskog mora i odsjeći ruske trupe na jugu za 60 do 90 dana.
- Sjedinjene Američke Države zagovarale su fokusirani napad na južnom pravcu, ali vodstvo Ukrajine vjerovalo je da njezine snage moraju napasti na tri različite točke duž fronte od tisuću kilometara, južno prema Melitopolju i Berdjansku na Azovskom moru i istočno prema Bahmutu.
- Američka obavještajna zajednica imala je negativniji stav od američke vojske, procjenjujući da je ofenziva imala samo 50 posto šansi za uspjeh s obzirom na čvrstu, višeslojnu obranu koju je Rusija izgradila tijekom zime i proljeća.
- Mnogi u Ukrajini i na Zapadu podcijenili su sposobnost Rusije da se oporavi od katastrofa na bojnom polju i iskoristi svoju vječnu snagu: ljudstvo, mine i spremnost da žrtvuje živote u razmjerima koje malo koja druga zemlja može podnijeti.
- Kako se približavalo očekivano pokretanje ofenzive, ukrajinski vojni dužnosnici bojali su se da će pretrpjeti katastrofalne gubitke, dok su američki dužnosnici vjerovali da će žrtve u konačnici biti veće ako izostane odlučujući napad.
Godina je započela optimistično, ali...
Godina je započela s odlučnošću Zapada na vrhuncu, ukrajinskim snagama s velikim samopouzdanjem i predsjednikom Volodimirom Zelenskim koji je predviđao odlučujuću pobjedu. Ali sada postoji neizvjesnost na svim frontama. Moral u Ukrajini opada. Međunarodna pozornost je preusmjerena na Bliski istok.
Čak i među pristašama Ukrajine raste politička nevoljkost da se više pridonosi stvari koja nije izvjesna. Na gotovo svakoj točki na fronti, očekivanja i rezultati su se razišli jer je Ukrajina prešla na sporo napredovanje i zauzimanje samo komadića teritorija.
"Željeli smo brže rezultate. Iz te perspektive, nažalost, nismo postigli željene rezultate. I to je činjenica", rekao je Zelenski u intervjuu za Associated Press prošlog tjedna.
Svi ti čimbenici čine pobjedu Ukrajine daleko manje vjerojatnom. Neuvjerljivi i obeshrabrujući prvi mjeseci kampanje postavljaju otrežnjujuća pitanja zapadnim podupirateljima Kijeva o budućnosti budući da Zelenski - uz podršku ogromne većine Ukrajinaca - obećava da će se boriti dok Ukrajina ne vrati granice uspostavljene 1991., kada je postala neovisna od Sovjetskog Saveza.
Putin je sad sigurniji nego ikad da ima vremena
"Za to će trebati godine i puno krvi", rekao je britanski sigurnosni dužnosnik, ako je to uopće moguće: "Je li Ukrajina za to? Koje su implikacije po stanovništvo? Ekonomske implikacije? Implikacije po zapadnu potporu?".Godina sada završava, a ruski predsjednik Vladimir Putin sigurniji je nego ikad da može pričekati i u potpunosti apsorbirati ukrajinski teritorij koji su već zauzele njegove trupe.
U konferencijskom pozivu u kasnu jesen 2022. godine, nakon što je Kijev oslobodio teritorij na sjeveru i jugu, Austin je razgovarao s vrhovnim vojnim zapovjednikom Ukrajine generalom Valerijem Zalužnim i pitao ga što bi mu trebalo za proljetnu ofenzivu. Zalužni je odgovorio da mu je potrebno 1000 oklopnih vozila i devet novih brigada, obučenih u Njemačkoj i spremnih za bitku.
"To je gotovo nemoguće"
"Progutao sam veliku knedlu", rekao je Austin, prema dužnosniku upoznatom s pozivom. "To je gotovo nemoguće", rekao je kasnije kolegama. U prvim mjesecima 2023. godine, vojni dužnosnici iz Velike Britanije, Ukrajine i SAD-a zaključili su niz ratnih simulacija u bazi američke vojske u Wiesbadenu u Njemačkoj.
Slijed od osam simulacija na visokoj razini činio je okosnicu napora koje su omogućile SAD-u da se usavrši održiv i detaljan plan kampanje i da se odredi što bi zapadne nacije trebale pružiti Ukrajini kako bi joj omogućile uspjeh.
"Okupili smo sve saveznike i partnere i stvarno ih snažno stisnuli da dobiju dodatna mehanizirana vozila", rekao je visoki dužnosnik američke obrane.
Tijekom simulacija, od kojih je svaka trajala nekoliko dana, sudionici su dobili ulogu ili ruskih snaga - o čijim sposobnostima i ponašanju su govorili ukrajinski i saveznički obavještajci - ili ukrajinskih trupa i zapovjednika, čiji je učinak bio vezan realnošću i ozbiljnim ograničenjima u ljudstvu i streljivu.
Što je planirao Zapad?
Planeri su izvodili simulacije koristeći se specijaliziranim softverom i proračunskim tablicama u Excelu - a ponekad i jednostavnim pomicanjem figura po karti. Simulacije su uključivale manje sastavne vježbe od kojih je svaka bila usredotočena na određeni element borbe - napadne operacije ili logistiku. Zaključci su potom ubačeni u razvojni plan kampanje.
Najviši dužnosnici, uključujući generala Marka A. Milleya, tadašnjeg načelnika Združenog stožera američkih oružanih snaga, te general-pukovnika Oleksandra Sirskog, zapovjednika ukrajinske kopnene vojske, nazočili su simulacijama i upoznati se s rezultatima.
Tijekom jednog posjeta Wiesbadenu, Milley je razgovarao s ukrajinskim vojnicima za specijalne operacije - koji su surađivali s američkim Zelenim beretkama - u nadi da će ih inspirirati prije operacija u područjima pod neprijateljskom kontrolom.
"Ne bi trebao postojati Rus koji ide spavati, a da se ne zapita hoće li mu prerezati grkljan usred noći. Morate se vratiti na bojište i voditi kampanju iza neprijateljskih linija", rekao je Milley, prema dužnosniku koji je upoznat s događajem.
Ratne igre potvrdile procjenu da bi najbolji bio masovan napad prema Azovskom moru
Ukrajinski dužnosnici nadali su se da bi ofenziva mogla ponoviti uspjeh iz jeseni 2022. godine, kada su povratili dijelove regije Harkiv na sjeveroistoku i grad Herson na jugu. Bila je to operacija koja je iznenadila čak i najveće saveznike Ukrajine. Opet, njihov fokus bi bio na više od jednog mjesta.
Ali zapadni dužnosnici kažu da su ratne igre potvrdile njihovu procjenu da bi Ukrajini najbolje poslužilo koncentriranje snaga na jedan strateški cilj - masovni napad kroz područja pod ruskom kontrolom do Azovskog mora, prekidanje kopnene poveznice od Rusije do Krima, kritične opskrbne linije.
Simulacije su SAD-u dale priliku da u nekoliko točaka kažu Ukrajincima: "Znam da zaista želite ovo učiniti, ali to neće uspjeti", rekao je jedan bivši američki dužnosnik. Ipak, konačnu odluku će donijeti Zelenski, Zalužni i drugi ukrajinski čelnici, istaknuo je bivši dužnosnik.
Dužnosnici su pokušali dodijeliti vjerojatnosti različitim scenarijima, uključujući rusku kapitulaciju - koja se smatra "vrlo malo vjerojatnom" - ili veliki ukrajinski neuspjeh koji bi stvorio prostor za veliki ruski protunapad - što je također malo izgledno.
"Onda imate realnost negdje u sredini, sa stupnjevima uspjeha", rekao je jedan britanski dužnosnik.
"Brojke mogu biti otrežnjujuće"
Najoptimističniji scenarij za prekidanje kopnene poveznice bio je 60 do 90 dana. Simulacije su također predviđale tešku i krvavu borbu, s gubicima vojnika i opreme od čak 30 do 40 posto, prema američkim dužnosnicima.
Američki vojni časnici ističu kako su gubici u velikim bitkama u Iraku i Afganistanu bili daleko manji od procijenjenih. Procjene su smatrali polaznom točkom za planiranje medicinske skrbi i evakuacije s bojnog polja, tako da gubici nikada nisu dosegli predviđene razine.
"Brojke mogu biti otrežnjujuće, ali nikada nisu tako visoke kao što se predviđa", rekao je viši obrambeni dužnosnik SAD-a.
Američki dužnosnici također su vjerovali da će više ukrajinskih vojnika poginuti ako Kijev ne uspije izvesti odlučujući napad i sukob postane dugotrajan rat iscrpljivanja. No, priznali su delikatnost predlaganja strategije koja bi podrazumijevala značajne gubitke, bez obzira na konačnu brojku.
"Bilo nam je lako reći im tijekom simulacije: 'U redu, samo se morate usredotočiti na jedno mjesto i jako gurati.' Izgubili bi mnogo ljudi i opreme", rekao je viši američki dužnosnik: "Mnogo je teže donijeti takve odluke na bojnom polju."
Nova tehnologija transformirala je bojište
S tim se složio i visoki ukrajinski vojni dužnosnik. Ratne igre "ne funkcioniraju", rekao je dužnosnik u retrospektivi, dijelom zbog nove tehnologije koja je transformirala bojno polje. Ukrajinski vojnici borili su se u ratu koji nije bio sličan ničemu što su snage NATO-a doživjele: veliki konvencionalni sukob, s rovovima u stilu Prvog svjetskog rata prekrivenim sveprisutnim bespilotnim letjelicama i drugim futurističkim alatima - i bez nadmoći u zraku koju je američka vojska imala u svakom modernom sukobu.
"Sve ove metode možete uredno uzeti i baciti, znate? To sada više ne ide tako", rekao je stariji Ukrajinac o scenarijima ratnih simulacija.
Amerikanci su dugo ispitivali razboritost odluke Kijeva da zadrži snage oko opkoljenog istočnog grada Bahmuta. Ukrajinci su to vidjeli drugačije. "Bakhmut se drži" postao je simbol ponosa zbog žestokog otpora njihovih trupa protiv jačeg neprijatelja. Mjesecima je rusko i ukrajinsko topništvo uništavalo grad. Tisuće vojnika su stradavale kako bi postigle uspjeh koji se ponekad mjerio gradskim blokovima.
Grad je konačno pao u ruke Rusije u svibnju.
Zelenski inzistirao na Bahmutu
Uz podršku svog vrhovnog zapovjednika, Zelenski se čvrsto zalagao da se zadrži velika prisutnost oko Bahmuta i da se ondje udari u protuofenzivi. U tu svrhu Zalužni je zadržao više snaga u blizini Bahmuta nego na jugu, uključujući najiskusnije jedinice, frustrirano su primijetili američki dužnosnici.
Ukrajinski dužnosnici tvrdili su da trebaju održati tenzije u području Bahmuta jer bi inače Rusija pokušala ponovno okupirati dijelove regije Harkiv i napredovati u Donjecku - što je ključni cilj za Putina, koji želi zauzeti cijelu tu regiju.
"Rekli smo Amerikancima da bi na mjestu naših generala i oni shvatili da će Rusi učiniti Bahmut ključnom točkom ako to ne učinimo mi. Ne možemo dopustiti da se to dogodi", rekao je jedan visoki ukrajinski dužnosnik.
Osim toga, Zalužni je zamislio da zastrašujuća duljina fronte od tisuću kilometara postane problem za Rusiju, prema visokom britanskom dužnosniku. Ukrajinski general želio je rastegnuti mnogo veću rusku okupacijsku silu - koja nije upoznata s terenom i koja se već suočava s izazovima s moralom i logistikom - kako bi razrijedio njezinu borbenu moć.
"Oni znaju teren i Ruse. To nije naš rat"
Zapadni dužnosnici vidjeli su probleme s tim pristupom, koji bi također umanjio vatrenu moć ukrajinske vojske na bilo kojoj točki napada. Zapadna vojna doktrina diktirala je koncentrirani napor prema jednom cilju.
Amerikanci su ipak popustili. "Oni poznaju teren. Oni poznaju Ruse. To nije naš rat. Morali smo to prihvatiti", rekao je visoki američki dužnosnik. Dana 3. veljače savjetnik američkog predsjednika Joea Bidena za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan okupio je najviše dužnosnike administracije za nacionalnu sigurnost kako bi pregledali plan protuofenzive.
Podzemna situacijska soba Bijele kuće bila je u fazi renoviranja pa su se najviši dužnosnici State Departmenta, Ministarstva obrane, Ministarstva financija i CIA-e okupili u sigurnoj konferencijskoj sobi u susjednoj Eisenhowerovoj zgradi.
Većina je već bila upoznata s pristupom Ukrajine. Cilj je bio da Bidenovi viši savjetnici izraze svoje odobravanje ili rezerve jedni drugima i pokušaju postići konsenzus o svojim zajedničkim savjetima predsjedniku.
Ukrajinska vojska je prvenstveno obrambena snaga
Pitanja koja je postavio Sullivan bila su jednostavna, rekla je The Washington Postu osoba koja je prisustvovala sastanku. Prvo, mogu li Washington i njegovi partneri uspješno pripremiti Ukrajinu da probije jako utvrđenu obranu Rusije? A onda, čak i da su Ukrajinci bili spremni, bi li oni to doista mogli učiniti?
Milley je sa svojim uvijek spremnim kartama Ukrajine prikazao potencijalne smjerove napada i raspored ukrajinskih i ruskih snaga. On i Austin objasnili su svoj zaključak da se Ukrajina, da bi bila uspješna, mora boriti na drugačiji način, prisjetio se jedan viši dužnosnik administracije blisko uključen u planiranje.
Ukrajinska je vojska nakon raspuštanja Sovjetskog Saveza postala obrambena snaga. Od 2014. godine usredotočila se borbu niskog intenziteta protiv ruskih snaga u istočnoj regiji Donbas. Orkestriranje velikog napretka zahtijevalo bi značajan pomak u strukturi i taktikama.
Planiranje je zahtijevalo sveobuhvatniju i bolju zapadnu obuku, koja je do tada bila usmjerena na podučavanje malih skupina i pojedinaca u korištenju oružja koje je isporučio Zapad. Tisuće vojnika u Njemačkoj će biti podučavane u formacijama velikih jedinica i manevrima na bojnom polju u stilu SAD-a, čija načela datiraju iz Drugog svjetskog rata. Za američke trupe obuka u onome što je bilo poznato kao "kombinirano ratovanje" često je trajalo više od godinu dana. Ukrajinski plan predložio je kondenzaciju u nekoliko mjeseci.
Glavni problem - nabava granata
Umjesto da ispale topničke salve, zatim krenu naprijed i i ispale još malo, Ukrajinci bi se borili i pucali u isto vrijeme. Novoobučene brigade napredovale bi oklopnim vozilima i topničkom potporom u nekoj vrsti simfonijskog načina ratovanja, rekao je viši dužnosnik američke vlade.
Bidenova administracija najavila je početkom siječnja da će poslati borbena vozila Bradley; Velika Britanija je pristala isporučiti 14 tenkova Challenger. Kasnije u siječnju, nakon nevoljke najave SAD-a da će do jeseni osigurati vrhunske tenkove Abrams M1, Njemačka i druge zemlje NATO-a obećale su da će stotine tenkova Leopard njemačke proizvodnje doći na vrijeme za protuofenzivu.
Daleko veći problem bila je nabava granata kalibra 155 mm, što bi Ukrajini omogućilo da konkurira golemom topničkom arsenalu Rusije. Pentagon je izračunao da Kijevu treba 90.000 ili više granata mjesečno. Iako je proizvodnja u SAD-u rasla, bila je jedva nešto veća od desetine tog broja.
"To je bila čista matematika. U određenom trenutku jednostavno ih ne bismo mogli isporučiti", rekao je bivši visoki dužnosnik.
Sullivan je iznio opcije. Južna Koreja imala je goleme količine streljiva koje je osigurao SAD, ali su njezini zakoni zabranjivali slanje oružja u ratne zone. Pentagon je izračunao da bi oko 330.000 granata od 155 mm moglo biti prebačeno zrakom i morem unutar 41 dana kad bi se uspjelo uvjeriti Seul.
Visoki dužnosnici američke administracije razgovarali su s kolegama u Seulu, koji su bili spremni surađivati pod uvjetom da isporuka ne bude izravna. Granate su počele pristizati početkom godine, čime je Južna Koreja postala veći dobavljač topničkog streljiva za Ukrajinu od svih europskih zemalja zajedno.
Problem s kazetnim bombama
Neposrednija alternativa podrazumijevala bi iskorištavanje američkog arsenala granata od 155 mm koje su, za razliku od južnokorejske varijante, bile pune kazetnog streljiva. Pentagon ih je imao na tisuće, desetljećima su skupljale prašinu. Ali državni tajnik Antony Blinken nije se usprotivio.
Unutar bojeve glave tog kazetnog oružja, službeno poznatog kao poboljšano konvencionalno streljivo s dvostrukom namjenom ili DPICM, nalazili su se deseci bombica koje bi se raspršile po širokom području. Neke neizbježno ne bi uspjele eksplodirati, predstavljajući dugoročnu opasnost za civile, a 120 zemalja - uključujući većinu američkih saveznika, ali ne Ukrajinu ili Rusiju - potpisalo je ugovor koji ih zabranjuje. Njihovo slanje koštalo bi SAD nešto moralnog kapitala.
Suočen s Blinkenovim oštrim prigovorima, Sullivan je predložio razmatranje DPICM-ova. Zasad neće biti upućeni Bidenu na odobrenje. Sa skupinom koja se složila da SAD i saveznici mogu pružiti naoružanje i obuku Ukrajini, Sullivan se suočio s drugim dijelom jednadžbe: može li Ukrajina to učiniti?
"Rusija je izgradila zastrašujuću obranu"
Zelenski se, na prvu godišnjicu rata u veljači, pohvalio da će 2023. biti "godina pobjede". Njegov šef obavještajne službe odredio je da će Ukrajinci uskoro biti na odmoru na Krimu, poluotoku koji je Rusija nezakonito anektirala 2014. No neki u američkoj vladi nisu bili toliko uvjereni.
Američki obavještajni dužnosnici, skeptični prema entuzijazmu Pentagona, procijenili su vjerojatnost uspjeha najviše 50-50. Procjena je frustrirala njihove kolege iz Ministarstva obrane, posebno one u Europskom zapovjedništvu SAD-a, koji su se prisjetili pogrešnog predviđanja špijuna u danima prije invazije 2022. da će Kijev pasti u ruke Rusa za nekoliko dana.
Neki dužnosnici obrane su primijetili da optimizam nije u DNA-u obavještajnih dužnosnika. Uvijek je sigurnije kladiti se na neuspjeh.
"U središtu toga bila je samo činjenica o golemoj snazi ruske vojske. Uza svu svoju nesposobnost u prvoj godini rata, uspjeli su pokrenuti djelomičnu mobilizaciju kako bi popunili mnoge rupe na frontu. U Zaporižji, ključnom smjeru protuofenzive ako se kopnena poveznica želi prekinuti, mogli smo ih vidjeti kako grade zaista zastrašujuću fiksnu obranu, koju je teško probiti. Skupu i stvarno krvavu za Ukrajince", rekao je kasnije direktor CIA-e William J. Burns.
"Vaše srce je u tome, ali..."
Možda više od bilo kojeg drugog visokog dužnosnika, bivši veleposlanik u Rusiji Burns putovao je više puta u Kijev tijekom prethodne godine, ponekad u tajnosti, kako bi se sastao sa svojim ukrajinskim kolegama, kao i sa Zelenskim i njegovim visokim vojnim dužnosnicima. Cijenio je najmoćnije oružje Ukrajinaca - njihovu volju da se bore protiv egzistencijalne prijetnje.
"Vaše srce je u tome, ali naša je šira obavještajna procjena da će ovo biti stvarno težak zadatak", rekao je Burns o svojim nadama da će pomoći Ukrajini da uspije.
Dva tjedna nakon što su Sullivan i drugi izvijestili predsjednika Bidena, u strogo povjerljivom obavještajnom izvješću procijenjeno je da izazovi prikupljanja trupa, streljiva i opreme znače da Ukrajina vjerojatno neće uspjeti postići svoje protuofenzivne ciljeve.
Zapad je do tada odbijao prihvatiti zahtjev Ukrajine za borbenim zrakoplovima i vojnim taktičkim raketnim sustavom ili ATACMS, koji bi mogli doseći ciljeve daleko iza ruskih linija, a za koje su Ukrajinci smatrali da im trebaju za napad na ključna ruska zapovjedna i opskrbna mjesta.
"Glupo je očekivati da će isporuka oružja promijeniti način na koji se bore"
"Nećete preko noći prijeći iz vojske koja je u nastajanju, koja je tek izašla iz postsovjetskog doba, u američku vojsku 2023. godine. Glupo je za očekivati da će puka isporuka nekih oružja promijeniti način na koji se bore", rekao je viši dužnosnik zapadnih obavještajnih službi.
Američki vojni dužnosnici nisu osporavali da će to biti krvava borba. Do početka 2023. znali su da je čak 130.000 ukrajinskih vojnika ozlijeđeno ili poginulo u ratu, uključujući mnoge od najboljih vojnika. Neki ukrajinski zapovjednici već su izrazili sumnju u nadolazeću kampanju, navodeći broj vojnika kojima je nedostajalo iskustvo na bojnom polju.
Ipak, Pentagon je također blisko surađivao s ukrajinskim snagama. Dužnosnici su pratili kako se hrabro bore i nadgledali napore da im se osiguraju velike količine sofisticiranog oružja. Američki vojni dužnosnici tvrdili su da obavještajne procjene nisu uzele u obzir vatrenu moć novopristiglog oružja, kao ni volju Ukrajinaca za pobjedom.
"Plan koji su donijeli bio je u potpunosti izvediv sa snagom koju su imali, u vremenskom okviru koji smo planirali", rekao je visoki dužnosnik američke vojske.
Rusija je naučila lekciju
Austin je znao da bi dodatno vrijeme za obuku o novoj taktici i opremi bilo korisno, ali Ukrajina nije imala taj luksuz: "U savršenom svijetu postoji izbor. Uvijek je bolje vježbati još šest mjeseci. Moje mišljenje je da Ukrajinci nisu imali izbora. Bili su u borbi za život."
U ožujku je Rusija već mjesecima pripremala svoju obranu, gradeći kilometre barijera, rovova i drugih prepreka na frontu u iščekivanju ukrajinskog prodora.
Nakon teških poraza u regiji Harkiv i Hersonu u jesen 2022. godine, činilo se da je Rusija naučila lekciju. Putin je imenovao generala Sergeja Surovikina - poznatog kao "general Armagedon" zbog njegove nemilosrdne taktike u Siriji - da predvodi rusku borbu u Ukrajini, fokusirajući se na ukopavanje, a ne na zauzimanje još teritorija.
U mjesecima nakon invazije 2022. godine, ruski rovovi bili su rudimentarni - pravocrtne jame sklone poplavama nazvane "linije leševa", prema Ruslanu Levievu, analitičaru i suosnivaču Conflict Intelligence Teama, koji je pratio rusku vojsku aktivnost u Ukrajini od 2014.
"Proveli su svoju doktrinu"
Ali Rusija se prilagodila kako je rat odmicao, kopajući suhe, cik-cak rovove koji su bolje štitili vojnike od granatiranja. Kako su rovovi s vremenom postajali sve sofisticiraniji, otvarali su se prema šumama kako bi braniteljima omogućili sigurno povlačenje, objasnio je Leviev. Rusi su izgradili tunele između položaja kako bi se suprotstavili ukrajinskoj opsežnoj upotrebi dronova.
Rovovi su bili dio višeslojne obrane koja je uključivala gusta minska polja, betonske piramide poznate kao "zmajevi zubi" i protutenkovske jarke. Ako bi minska polja bila onesposobljena, ruske su snage imale raketne sustave za njihovo ponovno zasijavanje.
Za razliku od ruskih ofenzivnih napora na početku rata, ova obrana slijedila je udžbeničke sovjetske standarde. "Ovo je jedan slučaj u kojem su proveli svoju doktrinu", rekao je viši zapadni obavještajni dužnosnik.
Konstantin Jefremov, bivši časnik ruske 42. motorizirane streljačke divizije koji je bio stacioniran u Zaporižji 2022. godine, prisjetio se da je Rusija imala opremu i moć potrebnu za izgradnju čvrstog zida protiv napada.
"Putinova vojska osjeća nestašicu različitog oružja, ali može doslovno plivati u minama. Imaju ih milijune. I protutenkovskih i protupješačkih mina", rekao je Jefremov u intervjuu nakon bijega na Zapad.
Siromaštvo, očaj i strah desetaka tisuća unovačenih ruskih vojnika učinili su ih idealnom radnom snagom. "Sve što trebate je robovska moć. Štoviše, ruski vojnici znaju da grade rovove i drugu obranu kako bi spasili svoju kožu", dodaje Jefremov.
Osim toga, u taktici korištenoj u Prvom i Drugom svjetskom ratu, Surovikin bi rasporedio jedinice za blokiranje iza ruskih trupa kako bi ih spriječio u povlačenju, ponekad pod prijetnjom smrti.
Dramatični ruski gubici
Njihove opcije bile su "umrijeti od naših ili od svojih boraca", rekao je ukrajinski policijski pukovnik Oleksandr Netrebko, zapovjednik novoosnovane policijske brigade koja se bori u blizini Bahmuta.
Ipak, iako je Rusija imala mnogo više trupa, veći vojni arsenal i, kako je jedan američki dužnosnik rekao, "spremnost da podnese stvarno dramatične gubitke", američki dužnosnici su znali da također ima ozbiljne ranjivosti.
Do početka 2023. oko 200.000 ruskih vojnika je ubijeno ili ranjeno, procjenjuju američke obavještajne agencije. Među njima su bili i mnogi dobro obučeni komandosi. Zamjenskim trupama koje su hitno poslane u Ukrajinu nedostajalo je iskustva. Smjena terenskih vođa naštetila je zapovijedanju i kontroli. Gubici opreme bili su jednako zapanjujući: više od 2000 tenkova, oko 4000 oklopnih borbenih vozila i najmanje 75 zrakoplova, prema dokumentu Pentagona koji je procurio u proljeće.
Procjena je bila da je ruska snaga nedostatna za zaštitu svakog metra linije sukoba. Ali ako Ukrajina ne krene brzo, Kremlj bi mogao nadoknaditi svoje deficite u roku od godinu dana ili manje ako dobije više vanjske pomoći od prijateljskih zemalja kao što su Iran i Sjeverna Koreja. Bio je imperativ, tvrdili su američki dužnosnici, da Ukrajina pokrene protuofenzivu.
Krajem travnja glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg nenajavljeno je otputovao u Kijev kako bi posjetio Zelenskog. Bivši norveški premijer Stoltenberg stigao je kako bi razgovarao o pripremama za summit NATO-a u srpnju, uključujući nastojanje Kijeva da se pridruži savezu.
Od Ukrajine se tražila borba na način o kojem nijedna država NATO-a ne bi nikad niti razmišljala
Ali tijekom radnog ručka s nekolicinom ministara i suradnika, razgovor se okrenuo pripremama za protuofenzivu - kako stvari teku i što je ostalo učiniti. Stoltenberg je pitao o naporima da se do kraja travnja opreme i obuče ukrajinske brigade do kraja travnja.
Zelenski je izvijestio da ukrajinska vojska očekuje da brigade budu na 80 ili 85 posto spremnosti do kraja mjeseca. To se činilo u suprotnosti s američkim očekivanjima da bi Ukrajina već trebala biti spremna za akciju.
Ukrajinski čelnik također je naglasio da su njegove trupe morale držati istok kako bi spriječile Rusiju da prebaci snage i blokira protuofenzivu Kijeva na jugu. Kako bi obranila istok dok istovremeno napada prema jugu, rekao je Zelenski, Ukrajini je potrebno više brigada.
Ukrajinski dužnosnici također su nastavili tvrditi da je prošireni arsenal ključan za njihovu sposobnost da uspiju. Tek je u svibnju Velika Britanija objavila da će osigurati projektile Storm Shadow većeg dometa. Ali još jedan ključni refren iz Ukrajine bio je da se od njih traži da se bore na način na koji nijedna država NATO-a nikada ne bi razmišljala - bez učinkovite moći u zraku.
Kao što je istaknuo jedan bivši visoki ukrajinski dužnosnik, zastarjeli borbeni zrakoplovi MiG-29 njegove zemlje mogli su otkriti mete u radijusu od 70 kilometara i djelovati u dometu od 35 kilometara. Ruski Su-35 mogli su identificirati mete udaljene više od 150 kilometara i oboriti ih čak na udaljenosti od 130 kilometara.
Problem s F-16
"Zamislite MiG-29 i Su-35 na nebu. Ne vidimo ih dok oni vide nas. Ne možemo doći do njih dok oni mogu do nas. Zato smo se toliko zalagali za F-16", rekao je ukrajinski dužnosnik.
Američki dužnosnici istaknuli su da bi čak i nekoliko zrakoplova od 60 milijuna dolara pojelo sredstva koja su se mogla iskoristiti za vozila, protuzračnu obranu ili streljivo. Štoviše, rekli su, mlazni zrakoplovi ne bi osigurali zračnu nadmoć za kojom su Ukrajinci žudjeli.
"Kad biste i mogli istrenirati gomilu pilota F-16 u tri mjeseca, oni bi bili oboreni prvog dana, jer je ruska protuzračna obrana u Ukrajini vrlo robusna i vrlo sposobna", rekao je visoki američki obrambeni dužnosnik.
Biden je konačno popustio u svibnju i dao potrebno dopuštenje europskim državama da Ukrajini doniraju svoje F-16 proizvedene u SAD-u. Ali obuka pilota i isporuka zrakoplova trajat će godinu dana ili više, predugo da bi se napravila razlika u nadolazećoj borbi.
Do svibnja je rasla zabrinutost unutar Bidenove administracije i među saveznicima. Prema planu, Ukrajina je već trebala pokrenuti svoje operacije. Što se tiče američke vojske, mogućnosti su se brzo smanjivale. Obavještajni podaci tijekom zime pokazali su da je ruska obrana bila relativno slaba i uglavnom bez posade te da je moral među ruskim trupama bio nizak nakon njihovih gubitaka u Harkivu i Hersonu. Američki obavještajci procijenili su da visoki ruski časnici smatraju da su im izgledi sumorni.
"Stalno se odgađalo"
Ali ta se procjena brzo mijenjala. Cilj je bio napasti prije nego što Moskva bude spremna, a američka vojska je od sredine travnja pokušavala pokrenuti Ukrajince. "Dobili smo datume. Dobili smo mnogo datuma. Imali smo travanj, onda svibanj, pa lipanj. Stalno se odgađalo", rekao je visoki dužnosnik američke vlade.
U međuvremenu se neprijateljska obrana zgušnjavala. Američki vojni dužnosnici bili su užasnuti vidjevši kako ruske snage koriste te tjedne u travnju i svibnju za postavljanje značajnih količina dodatnih mina. Za ovaj razvoj događaja dužnosnici kažu da je znatno otežao napredovanje ukrajinskih trupa.
Washington je također postajao zabrinut da Ukrajinci troše previše topničkih granata, ponajprije oko Bahmuta, koje su bile potrebne za protuofenzivu.
U svibnju se Amerikancima činilo da je Kijev, nabrijan tijekom ratnih simulacija i obuke, naglo usporio - da postoji "neka vrsta psihološkog prekidača", da su došli do ruba i onda iznenada pomislili da trebaju triput sve provjeriti, rekao je jedan američki dužnosnik koji je sudjelovao u planiranju: "Gotovo mjesec dana govorili su nam da samo što nisu krenuli s protuofenzivom."
Neki američki dužnosnici vjerovali su kako nema uvjerljivog dokaza da je odgoda promijenila izglede Ukrajine za uspjeh. Drugi su vidjeli jasne naznake da je Kremlj iskoristio zatišje na frontu kako bi utvrdio područja za koja je vjerovao da će biti smjerovi napada Kijeva.
Nova vrsta frustracije
U Ukrajini se stvarala druga vrsta frustracije. "Imali smo jasan vremenski okvir da operaciju započnemo u svibnju. Međutim, mnoge stvari su se dogodile", rekao je bivši visoki ukrajinski dužnosnik koji je bio uključen u pripreme.
Obećana oprema isporučena je kasno ili je stigla nespremna za borbu, rekli su Ukrajinci. "Puno oružja koje sada dolazi bilo je relevantno prošle godine, ali ne i za visoko tehnološke bitke koje su pred nama", rekao je viši ukrajinski vojni dužnosnik.
Ono što je ključno, rekao je spomenuti dužnosnik, dobili smo samo 15 posto opreme - poput Mine Clearing Line Charge lansera (MCLC) - potrebnih za izvršenje plana za daljinsko probijanje prolaza kroz minska polja.
Pa ipak, prisjetio se visoki ukrajinski vojni dužnosnik, Amerikanci su prigovarali zbog odgođenog početka i još uvijek negodovali koliko vojnika Ukrajina šalje u Bahmut.
Američki dužnosnici oštro su zanijekali da Ukrajinci nisu dobili svo oružje koje im je obećano. Popis ukrajinskih želja možda je bio daleko veći, priznali su Amerikanci, ali do trenutka kada je ofenziva započela, dobili su gotovo dvadesetak MCLC-ova, više od 40 minskih valjaka i bagera, 1000 torpeda Bangalore i više od 80.000 dimnih granata. Zalužni je zatražio 1000 oklopnih vozila, a Pentagon je u konačnici isporučio 1500.
"Dobili su sve, i to na vrijeme"
"Dobili su sve što smo im obećali, i to na vrijeme", rekao je jedan visoki američki dužnosnik. U nekim slučajevima, rekli su dužnosnici, Ukrajina nije rasporedila opremu ključnu za ofenzivu, držeći je u pričuvi ili dodijelivši je jedinicama koje nisu sudjelovale u napadu.
Zatim je tu bilo i vrijeme. Otapanje snijega i obilne kiše koje svakog proljeća pretvaraju dijelove Ukrajine u blatnu kašu kasnile su i trajale su dulje nego inače. Sredinom 2022. godine, kada se počelo razmišljati o protuofenzivi, nitko nije znao vremensku prognozu, rekao je bivši visoki ukrajinski dužnosnik.
To je značilo da nije bilo jasno kada će se ravnice i bogata crna zemlja jugoistočne Ukrajine, koja se inače lijepi za čizme i gume, osušiti tijekom ljeta. Ukrajinci su razumjeli neizvjesnost jer su oni, za razliku od Amerikanaca, tu živjeli.
Kako su se pripreme ubrzavale, zabrinutost ukrajinskih dužnosnika postajala je sve akutnija, izbijajući na vidjelo na sastanku u zračnoj bazi Ramstein u Njemačkoj u travnju kada je Zalužnijev zamjenik, Mihajlo Zabrodski, uputio emotivni apel za pomoć.
Željezne kutije s gusjenicama umjesto borbenih vozila
"Žao nam je, ali neka od vozila koja smo primili nisu prikladna za borbu", rekao je Zabrodski Austinu i njegovim suradnicima. Rekao je da su gusjenice Bradleyja i Leoparda bile oštećene ili su nedostajale. Njemačkim borbenim vozilima Marder nedostajali su radio uređaji; nisu bili ništa više od željeznih kutija s gusjenicama - beskorisni ako nisu mogli komunicirati sa svojim jedinicama. Ukrajinski dužnosnici rekli su da jedinicama za protuofenzivu nedostaje dovoljno vozila za razminiranje i evakuaciju.
Austin je pogledao generala Christophera Cavolija, vrhovnog američkog zapovjednika za Europu, i general-pukovnika Antonija Aguta, voditelja Grupe za sigurnosnu pomoć-Ukrajina, koji su sjedili pokraj njega. Rekli su da će to provjeriti.
Pentagon je zaključio da ukrajinske snage nisu pravilno rukovale i održavale svu opremu nakon što je isporučena. Austin je uputio Aguta da intenzivnije radi sa svojim ukrajinskim kolegama na održavanju.
Slab napredak
"Čak i ako isporučite 1300 vozila koja su funkcionalna, bit će nekih koja će se pokvariti između isporuke i ulaska u borbu", rekao je visoki američki dužnosnik.
Do 1. lipnja, najviši ešaloni u Europskom zapovjedništvu SAD-a i Pentagonu bili su frustrirani i osjećali su kao da dobivaju malo odgovora. Možda su Ukrajinci bili uplašeni mogućim žrtvama? Možda je bilo političkih nesuglasica unutar ukrajinskog vodstva ili problema u lancu zapovijedanja?
Protuofenziva je konačno krenula početkom lipnja. Neke ukrajinske jedinice brzo su postigle male uspjehe, ponovno zauzevši sela u regiji Zaporižja južno od Velike Novosilke, 150 kilometara od obale Azovskog mora.
Ali drugdje, čak ni zapadno oružje i obuka nisu mogli u potpunosti zaštititi ukrajinske snage od snažnog odgovora ruske vatrene moći.
Je li strategija bila osuđena na propast?
Kada su trupe iz 37. izvidničke brigade pokušale napredovati, odmah su osjetile snagu ruske taktike. Od prvih minuta napada bile su zatrpane minobacačkom vatrom koja je probila njihova francuska oklopna vozila AMX-10 RC.
Njihova vlastita topnička vatra nije bila učinkovita kako se očekivalo. Vojnici su ispuzali iz zapaljenih vozila. U jednoj jedinici zarobljeno je, ranjeno ili poginulo 30 od 50 vojnika. Gubici opreme u prvim danima uključivali su 20 borbenih vozila Bradley i šest tenkova Leopard njemačke proizvodnje.
Te početne borbe poput groma su pogodile časnike u Zalužnijevom zapovjednom centru, upalivši im u glavi pitanje: je li strategija bila osuđena na propast?