KAKO vam izgleda ideja smanjivanje plaća u javnom sektoru? Jasno je – mnoge uslužne djelatnosti imaju zabranu rada, druge bitno smanjeno rade, turizam možemo samo sanjati. Proračunski prihodi će znatno pasti, treba smanjiti troškove. No što to u ovakvoj Hrvatskoj uistinu znači?
Lokalnim šerifima plaće se određuju lokalno
Gradovi, općine i županije nisu pod državnim koeficijentima pa njih bilo kakvo smanjivanje plaća ne dira, osim ako sami ne odluče smanjiti plaće (a neće). Imate neka ograničenja (tipa plaća gradonačelnika mora biti manja od plaće gradonačelnika Zagreba), ali to je gotovo beznačajno.
Slično tome – svojim službenicima gradska uprava određuje plaće. Postoje lokalne samouprave koje se ponašaju odgovorno, primjerice, u Bjelovaru je gradonačelnik Dario Hrebak smanjio broj službenika, pa tako i masu plaća (čak je time otvorio mogućnost da se oni koji bolje rade i bolje plate!), a Sveta Nedelja planira vezati plaće službenika za učinak, no koliko je takvih?
Koliko je onih koji i danas zapošljavaju nove službenike? Dakle, plaće lokalnih službenika određuje sama zajednica. Postoji, istina, određeni postotak prihoda koji smijete trošiti za plaće, ali nitko zbog toga još nije bio kažnjen, dobijete packu državne revizije i to je to.
Komunalne i državne firme – tu plaće praktički ne smijete dirati
Svaka općina, grad ili županija može uredno osnovati firmu i dogovoriti plaće gotovo kako im se ćefne. Neki gradovi imaju i par desetaka svojih firmi! Svaka ima direktora, tajnicu, auto, naravno i nadzorni odbor kojim za 1000 kn naknade "kupite" pokojeg vijećnika ako vam nedostaje većina u gradskom vijeću.
Još bolje su lokalne ustanove – imate neki park, park-šumu, zaštićeni krajobraz, nešto turizma, pa ustanove za zaštitu ovog, ustanove za zaštitu onog, pa turistička zajednica… Svaka ta ustanova ima svog ravnatelja, zamjenika ravnatelja, službeni auto, zaposlene stranačke prijatelje i opet upravno vijeće od petorice ljudi, koji će dobiti neku kunu. Što više toga otvorite, to ste, naravno, popularniji.
Imamo još i državne firme – e tu tek ne možete ništa. Kolektivni ugovori su takvi da čak i ako ne smanjite plaće, nego samo ukinete uskrsnicu ili regres, imate ozbiljnih problema. Ako se sindikat ne složi (a obično se ne slaže), to je opravdan razlog za štrajk. Ako namjerno donesete odluku zbog koje se ide u štrajk, znači da ste namjerno donijeli odluku koja znači štetu za firmu i pravno bi takva uprava i nadzorni odbor mogli odgovarati za izgubljeno poslovanje. A to, dakako, nitko neće napraviti.
Ukratko, plaće u komunalnim firmama teško će dirati njihove vlastite lokalne samouprave, a službenici u državnim tvrtkama imaju kolektivne ugovore koji su tako pisani da ih nitko ne može mijenjati. Kod svih tih državnih firmi, znate ih sami, ništa se neće promijeniti.
Dakle, kome možete smanjiti plaće u upravi?
Kada govorimo o smanjenju plaća u državnoj i javnoj upravi, govorimo o nešto ispod 20.000 klasičnih činovnika te dodatno dva velika ministarstva – MUP i MORH. Pri tome su klasični činovnici relativno slabo plaćeni (VSS ima obično ispod 7000 kn), a policija je plaćena uistinu jadno – policajac na terenu treba odraditi prekovremene ili noćne da bi prikupio 5000 kn plaće.
Neke državne agencije imaju samofinanciranje jer su neovisni regulatori i određuju plaće sukladno svojim prihodima. Neke su izmišljene baš da bi određeni ljudi mogli imati veće plaće i tu se nešto može napraviti. No to je relativno malo ljudi.
Najveći dio klasičnog javnog sektora je školstvo i zdravstvo. Ako se budu linearno smanjivale plaće, onda će to najviše osjetiti liječnici jer imaju definitivno najveće plaće u javnom sektoru. To se svakako danas želi izbjeći. Što se pratećeg osoblja u bolnicama tiče, čistačicama i srodnim zanimanjima ne možete smanjiti plaću jer prema državnim koeficijentima imaju manje od državnog minimalca. Oko toga koliko imamo administrativnog osoblja u zdravstvu, naravno, nitko ne postavlja pitanje. A to je jedino smisleno pitanje.
Ostaje na kraju prosvjeta i znanost, područja u kojima kratkoročno možete imati uštede, a dugoročno ćete bilo koga sposobnog odgovoriti od rada u tim sektorima. Već sada mladi ne žele na nekad vrlo atraktivna asistentska mjesta.
Smanjivanje plaća zaobići će one koji najmanje rade
Ako smanjimo plaće državnom i javnom sektoru, smanjit ćemo ih klasičnim činovnicima, policiji, zdravstvu, znanosti. S tim nemaju nikakve veze niti će osjetiti na plaći: komunalne firme, lokalne ustanove, razni načelnici, gradonačelnici, župani, profesionalni zamjenici istih, županijski službenici i slični. A ni sve moguće i nemoguće komore koje imamo jer se financiraju "prihodom od članarina" i nitko izvana im ne smije narediti smanjivanje plaća.
Ako ste zlurado pomislili da će se napokon "dovesti u red" nabijene plaće u lokalnom komunalcu ili gradskoj ustanovi za zaštitu prirode ili sličnoj ustanovi u kojoj se nitko međusobno više ne može vjenčati zbog potencijalnih genetskih anomalija – krivo mislite. Ako ste pomislili da zaista nema smisla plaćati zamjenike župana isto kao i vrhunske liječnike ili sveučilišne profesore, onda znajte da rezanje plaća neće obuhvatiti zamjenika župana, ali hoće liječnika i sveučilišnog profesora. Ako vam vaša strukovna ili druga komora nikad u životu nije pomogla, a uredno plaćate članarinu, e pa ni njih se priča s plaćama ne tiče. Plaćat ćete članarinu i dalje. Možda vam odgode par mjeseci. Nitko neće pitati kako smo s onih par temeljnih strukovnih komora, koje ima svaka zemlja (odvjetnička, liječnička i još možda pokoja), došli na desetke njih.
Imamo sustav u kojem svaki lokalni šerif uredno može osnovati po nekoliko firmi, staviti stranačke kolege za direktore, nećaku osnovati ustanovu... Imamo hrpu zamjenika načelnika, gradonačelnika i župana koji ne znaju što bi kada dođu na posao – i sve te tisuće ljudi se smiju na vijesti o "skidanju plaća upravi". Njih se to ne tiče. Štoviše, ljudi koji ne poznaju sustav, a takvih je najviše, mislit će da se "rezanje plaća upravi" odnosi upravo na takve. Ne odnosi se. Sve te hrpe donačelnika, dožupana, ustanova za ovo i ono – briga njih. Imat će manje posla, a novac će i dalje stizati.
Bez stvarnih reformi, bez stvarnih rezova, bez uzimanja ovlasti lokalnim šerifima, bez ukidanja bespotrebnih ustanova – nećemo ništa napraviti.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala