CIJELI svijet, praktički, očekuje hoće li početi novi rat, odnosno hoće li Rusija napasti Ukrajinu. Sve takve teme, dakle, od globalnog značaja, dovode i do angažiranosti građana, onih koji željno očekuju vijesti.
Zanimljivi trendovi
Opet, internet omogućuje ljudima i ostavljanje komentara. Oni, dakako, nisu i ne mogu biti mjera s kojom bi se moglo definirati stanje prosječnog građanina, odnosno izmjeriti bilo kakav puls društva, ali opet mogu se tu napipati neki zanimljivi trendovi.
>>Putinu hitno odobreno slanje vojske izvan granica. NATO: Planiraju totalnu invaziju
Jedan od njih je i podrška dijela Hrvata ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, koji po svoj prilici pokreće novi rat u Europi.
Samo u zadnjih nekoliko dana, primjerice, pisali smo o Putinovom govoru koji je trajao sat vremena, činjenici da je Putin priznao separatiste, ali i Putinu koji govori da nije objavljeno točno vrijeme kada će rat početi.
Svaki od tih članaka, ali i brojni drugi, izazvali su komentare čitatelja, koji u Putinu vide državnika koji je jači od drugih, sposobniji, pa samim time idealan i za Hrvatsku. U svakom slučaju, radi se tu o jednom zanimljivom fenomenu, nekakve uvjetno rečeno ljubavi prema autoritarnom vođi, koji valjda zna što nama treba.
Inače, nije ovakvo što povezano samo uz mogući oružani sukob. Hrvati su i u covid-krizi bili oduševljeni kako se Putin odnosio s onima koji prekršavaju samoizolaciju, ali i prema onima koji se slobodno šetaju.
Sjećamo se kako su se dijelile s fotografije s Putinovim citatima, a stvari su otišle toliko daleko u toj prvoj pandemijskoj godini da se čak dijelila fotografija lava na ulicama, uz natpis kako je Putin pustio lavove kako bi ljudi poštivali samoizolaciju, kao da je normalno da državnik na ljude u 21. stoljeću pusti divlje životinje.
Očito, čvrsta ruka ono je što dio Hrvata i dalje traži i cijeni.
Boban: U Rusiji mediji ne funkcioniraju po zapadnom modelu
Kontaktirali smo Davora Bobana, profesora na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Boban je stručnjak za područje Rusije i postsovjetskog prostora.
"U Rusiji mediji ne funkcioniraju po zapadnom modelu pa zapravo ne možete vidjeti kakvo je stvarno raspoloženje građana. Kritike u medijima prema Putinu ne postoje kao što u dijelu hrvatskih medija možemo vidjeti kritiziranje premijera, predsjednika ili dužnosnika. Izbori su daleko od toga da budu slobodni i pošteni."
"Vidimo kakvi su kandidati na predsjedničkim izborima, jedan je pravi, a to je Putin. Drugi su ili slabiji kandidati ili netko tko glumi suparničke kandidate. Vidjeli smo što se dogodilo Navalnome", govori.
"Iz medija i iz izbornih procesa, dakle, teško vidimo raspoloženje građana. Putin ne doživljava kritike, on pobjeđuje, ali pošto postoje sumnje u slobodu i poštenje, ne možemo vidjeti pravo raspoloženje građana", rekao je Boban.
Prokomentirao je što u Rusiji nije došlo do tranzicije u demokratski sustav.
"Tijekom 1990-ih je bilo bolje stanje političkih prava i sloboda, ali je država bila iznimno slaba i gospodarstvo je propadalo. To je izazvalo razočaranje građana u novi politički sustav", kaže.
"Kad je Putin došao na vlast, poklopilo se to s podizanjem životnog standarda, a on je stekao veliku popularnost. Demokratska tranzicija nije uspjela, tako da sad imamo novi oblik autoritarnog režima u toj zemlji", navodi on.
"Fascinacija Putinom nije nova pojava"
Što se tiče fascinacije dijela Hrvata s Putinom, odgovorio je:
"To nije nova pojava, odgovarao sam na ta pitanja novinara prije dvije-tri godine. Ljudi očito smatraju da je netko tko pokazuje čvrstu ruku veliki državnik, a što je pritom autoritarni vođa očito im ne smeta. Dio ljudi vrlo je osjetljiv zbog stanja demokracije u Hrvatskoj i na Zapadu, a istodobno se divi autoritarnim vođama po svijetu."
"Politička kultura mijenja se s vremenom i demokratsku kulturu nije moguće izgraditi preko noći", njegove su riječi.
"Pitanje je i stručnog znanja, znaju li ljudi procijeniti što bi bio dobar ili uspješan vođa, kao uostalom i što je to demokracija, što je autoritarno vođenje. Čak su i neki vrlo obrazovani ljudi opčinjeni autoritarnim vođama”, izjavio je.
Dodaje i da se većina toga što se o Rusiji zna zna kroz medije.
"A većina se može saznati samo ako se krene u istraživanje, što dakako većina ljudi neće raditi. Kad dođe kriza poput ove, stvori se slika temeljem vanjske politike, ali se pritom slabo ili uopće ne zna kakav je život u nekoj zemlji", poručio je.
Bokulić: Putin predstavlja lik snažnog muškarca
Nazvali smo i sociologa Zdravka Bokulića.
"Ljudi inače po društvenim mrežama pišu stvari za nepovjerovati. Što se tiče Putina, on antropološki i sociološki predstavlja lik snažnog muškarca, suverenog. Ima njih puno koji su se takvima predstavljali kroz povijest. U nesigurnim vremenima ljudi traže sigurnosti, traže strukturu, traže vođu", govori on.
"Političari u Hrvatskoj, za razliku od Putina, su prevrtljivi. Takvi su i premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović. Nekad djeluju jako sigurni, ali ustvari iza te pretjerane sigurnosti stoji duboka nesigurnost, psihološka i emocionalna. Kao takvi, oni ljudima ne daju sigurnost, koju vide kod onih kao što je Putin", pojašnjava.
Govori i da su Sjedinjene Američke Države slabije nego prije.
"U moje doba je bio snažni Kennedy, onda je bio tu i Reagan, a sad imamo Bidena, koji odaje dojam slabosti, starosti. Možda je dio ljudi volio i Trumpa jer je onaj koji udara šakom o stol", dodaje.
"Nesigurnost rađa čežnju prema vremenima koja su bila prije"
Naveo je i primjer slavenske tradicije obitelji.
"Prije dvjestotinjak godina vi ste imali obitelji koje su živjele u zadrugama, koje su imale svoje vođe. O tome je pisala hrvatska socijalna antropologinja, sjajna Vera Stein Ehrlich u svojoj knjizi Jugoslavenska porodica u transformaciji. U svakom slučaju, tradicija je tu jaka, bitke su te koje vode velike vođe. Sve to ima veze s fenomenom Putina u Hrvatskoj", kaže.
"Nismo se nikad od toga odvojili. Bio je Josip Broz Tito pa Franjo Tuđman, kasnije Sanader... Dok je Račan spadao u slabiće, Josipović je imao onaj odvratan nadimak kuhane lignje. Iako su ti koji su kao slabići oni koji nekad znače i kompetenciju, znanje, poznavanje jezika", kaže on.
Dodaje kako postoji još jedan faktor.
"Raspadom Jugoslavije došla je kod nas nepravedna Tuđmanova vlast, a u Rusiji pijanac Jeljcin, što je dovelo do nesigurnosti, a nesigurnost rađa čežnju prema vremenima koja su bila prije. U Rusiji se očito pojavila želja prema vremenu gdje vlada onaj čvrste ruke, poput Hruščova ili Brežnjeva, a kod nas očito isto tako kod jednog dijela populacije", govori.
"A i ljudi su isto, to moramo znati, ponekad neobrazovani, raspolažu s poluinformacijama, to je isto tužno. Pa se onda donose politički izbori kao oni nogometni, gdje svi sve znaju, gdje se ili diže u nebesa ili pljuje", zaključio je Bokulić.