Tema današnje epizode HTV-ove emisije Nedjeljom u 2 bila je život nakon traume. Lucija Marković, studentica politologije i bivša članica vjerske zajednice Riječ Života, ispričala je svoju priču.
"Odrasla sam u disfunkcionalnoj obitelji. Ali ono što je moj život obilježilo je odgoj u religiji. Uvijek sam bila okružena Biblijama i uvijek je na mene bio vršen pritisak da za sve što radim moram dati slavu Bogu. S 11 godina moja mama odlučuje da Rimokatolička crkva nije dovoljno ekstremna za nju i tragala je za nečim puno jačim. I tada smo došli do vjerske zajednice Riječ Života", kazala je.
"Kad tamo dođete, izgleda kao vrlo topla zajednica i topli ljudi, puno naglaska se stavlja na glazbu, ali to je na van. Kad ste unutra, kad uđete, jako teško je izaći žive glave iz toga, a pod broj dva - slika je puno drugačija", dodala je. Uvjerena je da bi njezin odgoj bio drugačiji da majka nije bila dio te zajednice.
"Imali smo posebne pastore za mlade"
"Učenja crkve su vrlo problematična. Ono što je mene obilježilo su različite službe koje imaju. Jako su strukturirana zajednica. Imaju dobru hijerarhiju koju ne možete na prvu vidjeti. Ono što ljudi na prvu vide je da žene propovijedaju, ali to je sve neka krinka", naglasila je.
"Imali smo posebne pastore za mlade koji su se bavili mladima", nastavila je. Rekla je da se na kampovima mladih događalo "puno stvari, pa i služba oslobođenja". Potvrdila je da su i nju poslali u navedenu službu.
"Ako dođete s depresivnim raspoloženjem, požalite se pastoru da vam je teško, on vas neće poslati psihijatru, nego će krenuti istjerivanje demona depresije, demona anksioznosti, demona straha itd.", navela je. Istaknula je da su istjerivani demoni homoseksualnosti.
"Ja osobno sam imala iskustvo istjerivanja demona homoseksualnosti jer sam već tada jednom nogom bila izvan crkve, kad sam shvatila da sam gej, ali sam prisustvovala iskustvu tadašnje prijateljice koja je bila u kampu sa mnom. Poručila je u polušali: 'Odustajem od traženja dečka, ja ću prijeći na cure'", prisjetila se.
"Bila sam jako vezana uz majku"
"I tada je s nama bila prisutna pastorica koja je imala užasnu reakciju na to, vrlo je burno reagirala. Taj čas je krenula moliti za tu djevojku i mene. I tu je krenula molitva tzv. zavezivanja takvih demona, odnosno bilo kakvih primisli o homoseksualnosti, odnosno bilo kakvoj seksualnoj nemoralnosti, jer crkva homoseksualnost praktički stavlja u isti koš s pedofilijom", dodala je.
"Ja sam bila jako vezana uz majku i zato sam ostala u zajednici. Vidjela sam da joj vjera znači, na jedan način sam tražila ljubav od nje jer sam bila vrjednija ako sam bila dio te zajednice", kazala je. Imala je loše iskustvo sa "seminarom oslobođenja".
Zbog problema s partnerom obratila se za pomoć. "Meni je tadašnji partner prijetio da će se ubiti, ja sam se obratila pastoru koji nas je poslao pastoru za mlade u drugi grad. Crkva je bila zaključana. Krenuli su s molitvom, polagali su ruke na nas i tjerali su iz nas različite demone. Posjeli su nas, ja sam tada bila kraj tog partnera kojeg sam se bojala", rekla je.
Opisala je da je bila u paralizirajućem strahu jer su iz njih počeli istjerivati demone. "Iz njega su istjerali duhove blizance, duha proganjanja i bježanja, a iz mene demon bježanja, jer sam se u jednom trenutku pokušala dići jer sam bila izvan sebe. Bila sam izvan tijela", rekla je.
"To je u meni napravilo strašnu traumu, pokušala sam pobjeći, a pastor mi je prepriječio put i rekao da moram sjesti. Ja sam u tom trenutku umrla, dio mene je umro. To je bio prvi trenutak susreta sa suicidalnim mislima, kojeg nisam još bila svjesna", prisjetila se.
"Jednom kad odete, vi ste mrtvi za te ljude"
Naglasila je da joj se u tom trenutku život promijenio i da je "jedna mala Lucija umrla". "To su bili ljudi kojima sam ja vjerovala, oni su bili moj dom, utočište, priznala sam im jednom problem s hranom koji sam razvila. Umjesto da su me zbog anoreksije poslali psihijatru, oni su iz mene zbog izgladnjivanja istjerivali demona", ispričala je.
"Ja sam imala sreću u nesreći jer sam otišla iz zajednice, zahvaljujući ocu. Najviše psihički. Jednom kad odete, to je to, vi ste mrtvi za te ljude. Javljali su se oni meni i pokušavali me vratiti, ali to su sve bile ucjene", nastavila je. Uvjerena je da je više ne bi bilo da je ostala u zajednici.
Smatra da bi je podvrgnuli konverzivnoj terapiji da je tada priznala da je gej. "Kad sam došla kod psihijatrice, to je meni bilo vrlo emocionalno iskustvo jer sam dobila potvrdu da nisam luda i da sve što sam proživjela zaista je trauma", navela je.
"Danas se držim. Na terapiji sam, imam momente kada ne želim postojati. Živjeti s kompleksnim PTSP-om je jako teško", rekla je. Dodala je da je rijetko u kontaktu s majkom. Zaključila je da nije izgubila vjeru u Boga te naglasila da joj je vjera čak pomogla.