Foto: Index
ISPRIČATI crni vic (crni humor preferiramo - ispričavamo se što naša zajebancija nije po općehrvatskom ukusu poput Škorinog K+ humora ili viceva o Slovencima) da biste ga par minuta kasnije u tančine morali objašnjavati svakoj osobi za stolom, spada u vjerojatno najgluplje stvari koje možete učiniti, a budući da se radi o prilično velikom stolu, radi se o i velikom i uzaludnom kretenluku.
Nazvati satirični tekst "Mrtvaci uživo: Katoličke nekrofilske orgije su najluđi show na HRT-u" govorom mržnje prilično je hrabar potez. Jednim dijelom zato što svaka rečenica prema skupini iz teksta usmjerava samo smijeh, a ne mržnju, jednim dijelom zato što se u tekstu jasno navodi da je ovo najnormalnija pojava u društvu opterećenom mrtvim vođama, politikama i ideologijama (što je između ostalog i punchline čitave priče), a jednim dijelom i zato što je svima od samog starta jasno da će ovakav tekst izazvati mržnju samo prema autoru teksta.
Što se pokazalo točnim.
Uznemireni Saša Leković
Potpuno je razumljivo ako je tekst nekima bio uvredljiv, pretjeran, neprimjeren, prepun općih mjesta, otrcan, vulgaran, nezanimljiv, promašen ili prvoloptaški pokušaj zajebancije. To je sasvim u redu i idealan odgovor na to bio bi odgovoriti istom mjerom, tekstom u kojem ukazujete što sve ne valja, ali nazivati to ovako olako govorom mržnje apsolutno je nategnuto, vrijeđa inteligenciju i doprinosi zabrinjavajućoj klimi u kojoj vlada stav da morate pripaziti što pišete.
Još je gore kad se u cijelu priču uključi HND i Saša Leković koji samo dan kasnije šalje uznemirene mailove u kojima se iščuđava nad prijetećim mailovima koji mu stižu samo zato što je napisao ono što misli.
Da, živimo u sjebanom društvu u kojem reći to što mislite (čak i ako se radi o svima očitoj zajebanciji s mačkama, vrtnim patuljcima i Michonne iz serije "The Walking Dead") može na vaša vrata privući idiote s bakljama i vilama, ali boriti se protiv toga zabranama i uključivanjem u hajke samo zato što vam se nešto učinilo pretjeranim - zasigurno nije najbolji način da to učinimo.
Sloboda kritiziranja ideja
Kao što je Rowan Atkinson jednom prilikom rekao, kritizirati nekog zbog rase ili nacije suludo je i besmisleno. Kritizirati njihovu vjeru je naše pravo. To je sloboda. Sloboda da kritizirate ideje, sve ideje, čak i ako je riječ o idejama do kojih vam je iskreno stalo. Pravilo po kojem možemo ismijavati sve ideje, sve dok se ne radi o religioznim idejama, u najmanju je ruku neobično.
I dok je Monty Python svojim remek djelom još davne 1979. godine na satiričan način kroz urnebesni film prepričao život ni više ni manje nego samog Isusa Krista (Monty Python's Life of Brian), u Hrvatskoj 2016. godine tekst kojim se kroz satiru opisuje dolazak tijela mrtvog sveca u Zagreb izaziva zgražanje onih kojima su humor i satira dobri sve do trenutka kada se dirnu u njihova životna uvjerenja i dogme.
Ako samo veličina grupe luđaka i stupanj njihova ludila ovisi o tome hoće li ta grupa svoje neistomišljenike zatući, spaliti ili se raznijeti bombom da bi zaštitila svoje svetinje, onda je naša obveza da takve svetinje ustrajno i bez zadrške dovodimo u pitanje. Jer nije prevelika razlika u mentalnom sklopu onih koji prijete pokoljem i onima koji pokolj i učine, baš kao što smo lani gledali u slučaju francuskog Charlie Hebdoa. Njihova osnovna ideja je jednaka, a to je da njihove svetinje svi moraju poštivati. Razlika je tek u zaluđenosti svetinjama i, proporcionalno tome, spremnosti da te svetinje "zaštite"
Ovo su samo neka od imena ljudi koji su nam sa svojih profila, sa svojih računala kod kuće i na poslu zbog satiričnog teksta prijetili smrću: Zaro Zaro Iveljić (radio u "Turističke destinacije"), Stipe Hrkać (Široki Brijeg), Nenad De Martini (Rijeka, Terminal "Škrljevo" - Luka Rijeka), Stjepan Ageljić, Ivo Bogdan, Mateo Mrnjavac, Leandro Catic, administratori stranice Frizerski salon "Maja", David Poznan, Mario Sušilović (Zagreb, radi u MORH-u), Zoran Juričević (Rijeka), Hrvoje Gelemanović /Zagreb), Toni Kambić, Goran Soldo...
Pozivamo DORH, koji je po Kaznenom zakonu (čl. 139 st. 4) dužan istražiti prijetnje smrću i kazneno goniti počinitelje, posebice ako se prijetnje odnose na novinara i povezane su s njegovim poslom - da reagira. Kazna za ovakve prijetnje je od šest mjeseci do pet godina zatvora.