Screenshot: YouTube
O DRUGOM svjetskom ratu i pokretima otpora koji su se pojavljivali diljem Europe posljednjih je sedam desetljeća jako puno napisano. No, njemački pokret "Bijela ruža" ostao je nepoznat široj javnosti, možda dijelom i zbog toga što nikad nije uspio uhvatiti zamah već je brutalno ugušen. Ipak, vrijedan je spomena kao jedan od rijetkih glasova protiv Hitlera u samoj Njemačkoj.
Osamnaestog veljače ratne 1943. brat i sestra su po Munchenu dijelili letke protiv Hitlera. Naravno, Gestapu, koji je imao brojne doušnike, nije bio problem doći do ovog dvojca. Režim ništa nije želio prepustiti slučaju. Do 22. veljače, u samo četiri dana, režim ih je osudio na smrt. Na današnji dan 1943. su pogubljeni. Hans je imao 25 godina, a Sophie 22.
Iako potpuno minoran pokret otpora, slučaj pokreta otpora Bijela ruža na simboličnoj razini pokazuje da je ipak bilo ljudi u Njemačkoj koji nisu podnosili Hitlera.
"Netko, nakon svega, treba krenuti. Ono što smo mi pisali i govorili, to mnogi misle. Ipak, nemaju dovoljno hrabrosti da dignu glas", na sudu je rekla Sophie Scholl, znajući da je ne čeka ništa dobro.
Sophi i njen brat Hans, kao i njihov prijatelj Christoph Probst, 22. su veljače proglašeni krivim i osuđeni na smrt. Pogubljeni su istog dana u zatvoru, giljotinom im je odrubljena glava.
"Kako možemo očekivati da će pravednost prevladati kad je svima teško dati sebe za pravedni cilj? Kakav lijepi dan, a ja moram ići. No moja smrt vrijedi ako će to probuditi tisuće drugih na akciju", pred smrt je rekla Sophie Scholl. Zaštitari će kasnije ispričati kako se hrabro držala.
Zanimljivo, njen dečko Fritz Hartnagel u vrijeme njenog ubojstva vraćao se iz Staljingrada gdje su njemačke trupe baš početkom veljače 1943. doživjele konačan slom. Bila je to prva velika ratna prekretnica i početak njemačkog kraja na Istočnom bojištu.
"Živjela sloboda", ostalo je zabilježeno kao posljednje riječi Hansa Scholla. U trenutku dok je to izgovarao, njegova sestra već je bila mrtva.