Ukrajinske snage pokušavaju ponovno zauzeti grad Bahmut na istoku zemlje. BBC je dobio ekskluzivni pristup jedinici elitnih snajperista pod nazivom Duhovi Bahmuta, koji izvode noćne napade u blizini. Duh, zapovjednik snajperske ekipe, vodi reportere do mjesta koje on naziva "rubom postojanja" - njihove baze na periferiji grada.
"Duh je moj pozivni znak. Kada smo počeli unositi teror u Bahmut, dobili smo ime Duhovi Bahmuta", objašnjava zapovjednik. Njihova baza je unutar dometa ruskog topništva: "Topništvo uvijek zabrinjava ljude. Možeš se sakriti od artiljerije, ali ne i od snajperista".
Duh vodi postrojbu od oko 20 vojnika koja djeluje na rubovima Bahmuta posljednjih šest mjeseci. Često love mete visoke vrijednosti. Na pitanje koliko su Rusa ubili, Duh odgovara: "Postoji potvrđeni broj - 524. Od toga je 76 mojih". Postrojba elektronički bilježi svaki hitac kroz nišan svojih pušaka.
"Naravno da se bojim, samo se budala ne boji"
No, ne broje baš svi. Strijelac Kuzja kaže: "Nemamo razloga za ponos. Mi ne ubijamo ljude, mi uništavamo neprijatelja". Prije rata radio je u tvornici. Kaže da nikada nije volio oružje, ali je osjetio potrebu uzeti oružje u ruke kada je Rusija izvršila invaziju.
Kuzja još jednom provjerava svoju snajpersku pušku Barrett američke proizvodnje: "Svaka je misija opasna, kad pogriješimo, neprijatelj nas može pogoditi. Naravno da se bojim, samo budala se ne boji".
U večerašnjoj misiji pratit će ga Taras, njegov promatrač. Kuš je vozač koji će ih dovesti što bliže prvoj crti. Odatle će dvojac morati hodati dva kilometra kako bi došao do cilja. Duh će ostati u bazi, zajedno s novakom, poznatim jednostavno kao Britanac. Najmlađi član postrojbe dobio je ime nakon što je prošao obuku u Velikoj Britaniji. Tek čeka svoje prvo potvrđeno ubojstvo.
Duh kaže da je osobno odabrao svakog člana postrojbe na temelju njegove "humanosti i patriotizma", a ne vojnog iskustva i vještina. Kako se približava sumrak, ekipa se penje u blindirani Humvee. BBC-jev reporter Jonathan Beale i snimatelj Moose Campbell pratit će ih do mjesta iskrcaja. Vozač Kuš kaže da je dio rute još uvijek na meti ruskog topništva.
Dok pali motor, svi se prekriže. Kuš počinje puštati glazbu sa svog mobitela. Kaže da im ukrajinska rap pjesma podiže raspoloženje, a također će prikriti zvuk granatiranja. Isprva je teško čuti eksplozije u blizini zbog motora Humveeja, kojeg Kuš vozi velikom brzinom. Ali nekoliko puta pokazuje prema nebu i upozorava na "dolazak". U blizini se čuje nekoliko eksplozija.
Prolaze pokraj nekoliko uništenih ukrajinskih oklopnih vozila koja nisu bila iste sreće. Kuš pokazuje na minska polja s obje strane zemljanog puta. Dvadeset minuta kasnije naglo se zaustavljaju u blizini ruševne kuće. Snajperski dvojac otvara vrata i nestaje prema drvoredu. Kuš viče: "Bog s vama" prije nego što brzo odveze vozilo.
"Jedan hitac, jedna meta"
Tijekom povratka vidi se narančasti bljesak i čuje glasnija eksplozija. Humvee se počinje još više tresti. Kuš otvara svoja vrata dok vozi, pogleda iza sebe i ispušta niz psovki. Šrapnel je raskomadao jednu od stražnjih guma. Slijedi "šepanje" natrag u bazu. Kad su se konačno vratili, Kuš pokazuje veliki komad nazubljenog metala koji je rastrgao gumu.
Sada je mrak i granatiranje se stišalo. Unutar svoje baze zabrinuto slušaju radio čekajući vijesti od snajperskog dvojca. Kuš i Britanac nervozno koračaju. Duh telefonira svojoj sedmogodišnjoj kćeri. Ona je na zvučniku i uzbuđeno viče: "Volim te, tata". To je kratki prizor normalnosti, ali on ju je već naučio kako koristiti pištolj.
Sedam sati kasnije, vrijeme je za povratak snajperista. Ovaj put je mrak, ali Kuš pokušava voziti po sjećanju - izbjegava paliti svjetla da ne bi privukao pozornost. Još jedno naglo zaustavljanje i dva snajperista se vraćaju u Humvee. Po povratku u bazu olakšanje je bilo osjetno.
Kuzja kaže: "Jedan hitac, jedna meta". Kasnije pokazuju video s noćnog ciljnika. Kažu da je to bio ruski mitraljezac koji je pucao na ukrajinske trupe blizu prve crte. Sada će se odmoriti do nove misije sljedeće noći. Kuzja kaže: "Sretan sam što sam se vratio i što su svi živi".
Tijekom prošlih šest mjeseci nekoliko članova postrojbe je ranjeno, uključujući zapovjednika Duha, ali nitko nije poginuo. Duh kaže da "svako putovanje može biti posljednje, ali činimo plemenito djelo".
Jedan mali tim snajperista neće dobiti ovaj rat, pa čak ni vratiti Bahmut. Ali vjeruju da imaju utjecaja. Kuš kaže da to ima psihološki učinak na njihovog neprijatelja - love jednog po jednog ruskog vojnika s mjesta koje se ne može vidjeti i uz zvuk koji se ne može čuti.