Foto: 123RF, Index

LIK U Jelsi maknuo je božićni ukras jer se radi o zvijezdi, a mi "NE SLAVIMO KOMUNIZAM".

Genijalno. Osječka priča o ženi i murjaku možda je podijelila Hrvatsku, ali ova će nas ponovno ujediniti jer svi, i lijevi i desni, više-manje vjeruju da je za takvo što sposoban samo apsolutni luđak.

Da klasičnih hrvatskih budaletina nema, trebalo bi ih izmisliti samo kako bi hodali svijetom i skidali nam zvijezde s neba. Naravno, kad kažemo hodaju svijetom, želimo reći hodaju svijetom, ali ne nužno u istoj dimenziji kao i mi ostali i definitivno ne u Converse tenisicama jer imaju petokraku - a mi nosimo patike, NE NOSIMO KOMUNIZAM.

No, što god mi napisali u želji da ismijemo našu apsurdnu zbilju, klasična će budaletina to, ne samo izvesti u stvarnosti već i podići na višu razinu.

Nosimo patike, ne nosimo KOMUNIZAM

Neprijateljski hat-trick

Ne možete vi smisliti ludost koju hrvatska stvarnost neće nadluditi.

Da sad u zajebanciji napišite "treba zabraniti tri kralja jer prate zvijezdu repaticu, a znamo kako se zovu oni koji prate zvijezdu", mnogi to ne bi shvatili kao satiru jer itekako je moguće i nije toliko ludo da neki od nas to ne bi mogli pomisliti.

Štoviše, ako već nisu pomislili, pomislit će, a niste morali čak ni razvijati dijelove priče o tome kako tri komunjare putuju po "šumama i gorama" i u Kumrovec nose darove: srp, čekić i bijelu uniformu, za tek rođenog Josipa i njegovu majku Mariju.

Da, za Josipa i Mariju.

Josipa i Mariju!

Ali čak i da jeste, hrvatska bi vas stvarnost nadjebala nekim ekstra bizarnim detaljem koji nitko nije mogao predvidjeti i zbog kojeg sve djeluje još luđe. Primjerice, netko će se autom spucati u jaslice samo zato što je vidio tri bradonje, petokraku i ekipu maskiranu u Arape. Dakle, Srbi, komunisti i teroristi - neprijateljski hat-trick.

I ne bi bilo prečudno. 

Pijemo pivo, ne pijemo KOMUNIZAM

Tko se zadnji smije, pobjegao je u inozemstvo

Možete vratiti zvijezdu, na sve odmahnuti rukom i reći "ludi ljudi", ali ti ljudi su i dalje oko nas. Možda prčkaju po našoj hrani, predaju povijest našoj djeci, drže nedjeljne mise i izlaze na izbore. Ljudi koji će analizirati božićni ukras i razmišljati: "Jebate, je li ovo titovka ili betlehemka"?

Ti ludi ljudi biraju lude ljude. U redu, lude ljude koji su ludost vještije zapakirali. Iako ne uvijek vješto.

Primjerice, oni ne skidaju sumnjive božićne ukrase već će njihovo predizborno obećanje biti to da će, čim dođu na Pantovčak, nogirati bistu antifašista koji je mrtav posljednjih 35 godina i to nakon što na inauguraciju pozovu lika koji se volio odijevati u nacističke uniforme, onog drugog lika koji je na koncertima volio pjevušiti ustaške pjesme i još hrpu sličnih likova koji nisu imali prilike zasjati punim sjajem.

Stoga, što očekujete od njihovih manje inteligentnih birača? U redu, ne možemo generalizirati i govoriti "svi su isti" jer zaista nisu.

Očito je da nekima smetaju biste, a nekima božićne zvijezde.

Et tu, Patriče, et tu?

Evo zore živih mrtvaca, evo dana

Najsmješnije je ipak kad se unutar te skupine neki počnu osjećati posebno nadmoćno u odnosu na one koji su poruku svojih vođa shvatili predoslovno. 

"Ovi nisu normalni", izjavi čovjek koji je, recimo, glasao za Kolindu. To je točno. Ovom koji skida zvijezde zaista nisu sve na broju jer jadan je čovjek toliko psihički onemoćao da neprijatelja vidi i tamo gdje ga nema.

Na nebu, na zemlji, u tenisicama, u pivu, u ukrasu, u jelki, u Jelsi. 

No, razlika je zapravo minimalna jer i oni "normalni" 2015. ganjaju partizane, vide ih u političarima, u susjedima, u oblacima, u tostu, u vlažnom zidu ili panju, ali to je postalo toliko uobičajeno da je općeprihvaćeno i samim tim "normalno". Ustaše i partizani. Vječno živi u Hrvatskoj. Sveprisutni i naporni poput zombija u Hollywoodu. Evo zore živih mrtvaca, evo dana.

No, ovo je iz nekog razloga preekstremno za "normalne" desničare. Zašto? Ako to rade svi, ne čini li to potez normalnim?

Stoga, idući puta kad neki luđak vlastitim izmetom na zidu napiše "dok mi spavamo, vjeverice kuju svoj dijabolični plan", ne zaboravite da napisati istu ludost kemijskom olovkom ne znači da ste napisali nešto normalnije.