INTERVJU "PreCjednica Kolinda": Postali smo ludi, poremećeni i ovisni o konstantnom tipkanju
Foto: Facebook/Press
MARIJANA PERINIĆ jedna je od najsvestranijih Hrvatica. Ona je spisateljica, stand up komičarka, imitatorica i voditeljica, a nedavno je iz tiska izašla njena treća knjiga.
Jesi online? roman je kojemu autorica na sebi svojstven, brz, duhovit, način ulazi u virtualni prostor napučen humanim namjerama, ljubavlju, srećom, stresom, strahom, smijehom, suzama, povjeravanjem, ali i mračnim tajnama, neuobičajenim navikama i lažima, u prostor koji je kulisa njene priče o pet ženskih sudbina, obiteljskim tajnama, pogrešnim odlukama i bolnim istinama. Bio je ujedno i izvrstan povod da popričamo s Marijanom o njenim online navikama, ali i drugim temama.
Nedavno je iz tiska izašla knjiga "Jesi online". Možete li nam ukratko opisati o čemu se u knjizi radi?
Rekla bi da je ovo "digitalna drama" koja problematizira današnje žene u kasnim tridesetima koje su svaka na svoj način stigmatizirane, bilo da se radi o singlicama, rastavljenima, samohranim majkama, lezbijkama…. svaka od njih nosi svoj osobni križ jer je u našem društvu olajavana, neshvaćena i često neprihvaćena.
Njihove odnose upoznajemo kroz prizmu trenutnih aktualnosti u našoj državi, ima tu korupcije, nepotizma, mobbinga, političkih afera, ali uz jako puno autoironije, humora i zabave.
Upravo nazivom knjige "Jesi online?", odabranom formom kroz koju se tih pet žena konstantno dopisuju koristeći mobilne aplikacije( Facebook, Messenger, WhatsApp, Viber, Skype, Gmail, poslovni mail itd.) i gradacijom radnje do neočekivanog završetka, želim upozoriti na problematiku današnje generacije u kojoj polako nestaju prava prijateljstva te ljudska bliskost općenito.
Zašto baš ideja o životu u virtualnom svijetu i ovisnosti o društvenim mrežama i aplikacijama?
Sasvim slučajno mi je palo napamet kako bi od pustog dopisivanja s prijateljicama, s kojima već godinama imam otvorenu grupu na WhatsAppu, mogla napisati jedan podeblji roman. Inače, mislim da ljudi sve teže i rjeđe čitaju s lijeva na desno, jer smo svi već davno postali opsjednuti tim "skrolanjem" odozgo prema dolje, zbog čega i sam roman nosi poruku: "Više gledanja i manje tipkanja", jer smatram da gledanja u ekran nikada neće moći zamijeniti druženja u četiri oka. Upravo zato je i ideja ukazati koliko smo svi postali ludi, poremećeni i ovisni sa tim konstantnim tipkanjem, umjesto da se družimo, gledamo u oči i živimo život.
Koliko ste vi sami ovisni o virtualnom? Koliko ste online?
Moram priznati da sam poprilično ovisna. Upravo jer paralelno radim šest poslova , od stand up komedije, imitacija, vođenja književnih večeri te organizacije događaja za širu javnost, što podrazumijeva jako puno komunikacije s publikom preko mobilnih aplikacija. No, nekako nastojim tu komunikaciju maksimalno zadržati na poslovnoj razini, zbog čega , primjerice na Facebook ponajviše stavljam objave vezane uz posao, dok Viber i WhatsApp više koristim za privatnu komunikaciju. Idealno bi bilo da ljudi Internet koriste samo kada je to prijeko potrebno. Ali nažalost danas mnogi mladi provode i po desetak sati dnevno, nesvjesni koliko im života u međuvremenu prolazi.
Često se govori o onom negativnom aspektu interneta, no mislite li vi da je sve tako crno?
Nisam protiv moderne tehnologije, ali samo ako se ona koristi za kratkoročne dogovore ili početna upoznavanja. Sve ostalo spada u težu poremećenost društva, jer nam stvarnost prolazi mimo nosa, a paralelni svijet "tamo gore" smatramo jedinom istinom, što je čisti apsurd.
Jeste li imali različite pripreme za pisanje ove knjige od onih za "Gore ne može" i "Šaka suza, vrića smija"?
Razlika je upravo u formatu knjige, jer je kod "Jesi online?" oko 70 posto sadržaja napisano kroz dopisivanja, dok je "Gore ne može" zbirka kratkih priča sa stand up comedy nastupa, a "Šaka suza , vrića smija" –roman pisan u formi dnevnika. Meni je dosta bitno da uvijek pronađem neki novi, originalni žanr kako bi iznenadila svoju publiku i pobudila interes.
Nadam se da ću i ovaj put opravdati očekivanja.
Inače ste i stand-up komičarka poznatog showa "Štiklom u mozak, loptom u dupe". Kako ste se našli u karijeri stand up komičarke?
Stand up komedijom sam se počela baviti na nagovor nekadašnje komičarske skupine SVE 5 još davne 2007 godine. U međuvremenu sam pokrenula jedini stand up comedy show o muško- ženskim odnosima koji ima redovne mjesečne gaže u klubu Peper u Zagrebu i gostovanja diljem Hrvatske, a od jeseni se širimo i na regiju. U međuvremenu se rodila i PreCjednica, koja je definitivno donijela najviše medijske pozornosti, a s njom sigurno imam materijala naredne četiri godine.
Kakav je osjećaj stajati na pozornici pred publikom koja očekuje smijeh?
Jedna riječ: ZAFRKAN. Al opet s druge strane: nabrijan, nepredvidljiv, pozitivan, i najvažnije od svega – ispunjavajući, jer nema većeg gušta nego uspjeti danas nekoga nasmijati.
Jedan od najpoznatijih skečeva je "precjednica Kolinda". Zašto ste baš nju izabrali i prepoznaju li Vas ljudi kao Kokolindu?
Sasvim slučajno. Pripremala sam uvodni tekst za 3.godišnjicu svog stand up comedy showa "Štiklom u mozak, loptom u dupe", a kako je baš negdje u to vrijeme Kolinda imala svoj pobjednički govor, padne meni na pamet kako bi bilo fora napisati tekst vezan baš uz taj govor. I tako je krenem slušati, imitirati njene geste i skužim da imamo sličan glas , a i stas je tu negdje blizu, i odlučim se probati je "skinuti". Moram priznat da nisam očekivala da će taj snimak imitacije pobjedničkog govora imati toliki odaziv među publikom i medijima, mislim da je bilo preko 400.000,00 klikova na YouTube u samo tjedan dana, a i danas mi, nakon godinu i pol dana, PreCjednicu i dalje jako traže na stand up comedy nastupima, a i većina me ljudi više ne zove Marijana, već viče za mnom: Precjedniceeeeeeeee! Čak me i nagovaraju da se kandidiram za predsjednicu države na idućim izborima. Da, baš bi bila fora da se jedan dan na televiziji sučeljavaju Kolinda protiv Kokolinde, hahahaha.
Odakle dolazi inspiracija i za knjige i za stand upove?
Na jednakim mjestima pronalazim inspiraciju za nastupe i za svoje knjige. U životu svojih te naravno u svom vlastitom iskustvu. Tek kad na scenu izvadite sve karte na sunce i pričate o situacijama u kojima se ljudi mogu pronaći...tek tada je uspjeh moguć.
Je li se netko prepoznao u knjigama ili u šalama na nastupima? Ako jesu, kako su tada reagirali?
U knjigama se prijatelji traže i obično budu ljuti ako ih nema, hahahaha. Živa istina. Dok u nastupima prvenstveno sprdam samu sebe, pa mi često bude oprošteno kad udarim i po drugima.
Koliko uz sve te obveze imate slobodnog vremena, uspijevate li sve uskladiti?
Kod mene je uvijek prisutno žongliranje između barem pet, šest poslova u isto vrijeme , jer sve što radim uistinu i volim, pa mi multitasking nije nikakav problem. Ne pitajte kako, samo znam da nekako uspijevam u svemu tome, tako da je za mene pojam slobodnog vremena čista nepoznanica.
Kakvi su vaši planovi za budućnost?
Plan je sve projekte , od stand up comedy showa "Štiklom u mozak, loptom u dupe", predstave "PreCjednica", večeri "Ženska priča", i trećeg romana "Jesi online?" promovirati i proširiti na cijelu regiju. Srbija mi se za početak čini kao zahvalno tržište, a potom i ostale zemlje jer mislim da imaju jako puno smisla za humor.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati