Foto: Screenshot/Giphy/Twitter

MNOGE stvari na internetu brzo postanu hit. Često ti viralni hitovi uključuju golotinju, neke "običnom" čovjeku neshvatljive događaje ili bizarne pojave. No, najnoviji internetski hit ne uključuje ništa od navedenog, blizak je svima na planeti, a zaludio je svijet brže nego išta prije.

Pokémon Go je ostvarenje snova svakoga tko je bio dijete početkom 2000-ih. Da je bilo sreće i da se igrica koja omogućava hvatanje Pokémona poput Asha Ketchuma iz grada Paleta pojavila prije 15 godina, ja bih se danas mnogo manje sramotila među ljudima. No, te sreće bilo nije pa sam se tako kao vrla 25-godišnjakinja zatekla na hrvatskim šetalištima, plažama i prometnicama s mobitelom u ruci, okružena začuđenim pogledima stranaca i s neobjašnjivim nagonom u sebi da ih "skupim sve".

Pokémon Go službeno još uvijek nije moguće igrati izvan SAD-a, Australije i Novog Zelanda, no kada imate neriješene probleme s Pokémonima iz djetinjstva kao ja, potrudit ćete se da je nabavite bez obzira na sve. Nekoliko upita na Googleu riješit će problem lokacije i nacionalnosti (barem što se Pokémona tiče) i omogućiti vam da neometano u parkovima te, u mom slučaju, plažama vašeg grada lovite Pokémone. IPhone je malo kompliciraniji pa za njega morate kreirati posebnu američku e-mail adresu preko koje možete skinuti igricu. Android je jednostavan, samo u postavkama omogućite nepoznatim izvorima da administriraju uređajem. Nažalost, kvaliteta igrice je mnogo lošija na Androidu, no ne smeta.

Pozitivna stvar kod Pokémon Go je to da vas, za razliku od većine igrica, tjera da se krećete. Negativna stvar u tome je da vas ostali ljudi vide dok se krećete. Igrica funkcionira na način da stvorite svoj virtualni lik Poké trenera (za kojega se osobno nadam da će uskoro moći imati malo ljepšu odoru) i uključite GPS signal na mobitelu. Tada se vaš lik zatekne u virtualnom svijetu oblikovanom prema vašem kvartu. U tom virtualnom svijetu vaš kvart postaje bogatiji za Poké
vježbalište i Poké stanice u kojima možete nabaviti Poké lopte, u slučaju da vam ih ponestane.

Kada imate sreće, Poké stanica vam je spomenik ili tabla, no nekada se dogodi da vam je Poké stanica stvarna policijska stanica u vašem gradu pa se događalo da Poké treneri u nedostatku materijala potrebnog za daljnji lov ulete i među policajce. Ja kroz život, izgleda, imam dosta sreće pa je moja Poké stanica obližnja tabla na koju se mogu jednostavno nasloniti i neometano obavljati Poké šoping. 

Kada se u vašoj blizini pojavi neki Pokémon, mobitel tu bitnu informaciju dojavi i prikaže koliko otprilike koraka imate do njega. Ako napravite nekoliko koraka više, propustit ćete ga (što nikako ne želite) pa ćete se morati vraćati. Što se često događa pa put koji inače prijeđete za 10 minuta sada traje pola sata. Jer, hej, moraš ih uloviti sve! S vremenom se naviknete na znatiželjne poglede onih neukih koji još uvijek nisu čuli za Pokémon Go pa ne znaju što se događa.

Problem nastane kada se Pokémon pojavi u blizini zebre ili bilo kakve prometnice jer ometate promet pa se suočavate s trubljenjem, uzvicima, psovkama i ostalim nesretnim okolnostima. Što ste i zaslužili jer imate 25 godina i riskirate saobraćajku zbog igrice, ali hej, moraš ih uloviti sve! 

Mogućnost da imam problem u glavi veoma sam brzo odbacila kada sam shvatila da i većina mojih prijatelji hvata Pokémone po svojim kvartovima. "Išao sam do grada i putem ulovio tri. Sad mi javlja da su još tri u parku ispod zgrade, ali ne znam imam li snage sad ići dolje", javlja mi usred noći prijatelj sa završenim fakultetom i ozbiljnim poslom. Na kraju je otišao i uhvatio pet, jer je iskoristio magični sprej koji ih u roku od pola sata privlači mnogo više (jest, normalan je inače). 

Najveću sreću koju sam doživjela kao Poké trener je susret s kolegom majstorom. Lako ga je prepoznati, to je osoba koja svako malo zastaje buljeći u mobitel i daje vam osjećaj sigurnosti u zdrav razum jer shvaćate da niste jedina odrasla osoba koja lovi Pokémone usred bijela dana.