Foto: Wikipedia/Metropolitan Museum of Art/Godey’s/The Louvre/Brooklyn Museum/Maidenform/123RF/Playboy/Getty Images

SUDEĆI prema načinu na koji se prikazuju u današnjim medijima, od filmova do reklama, lako biste mogli pomisliti da je ljubav prema velikim grudima usađena u muški DNK.

No, jedan pogled na povijest umjetnosti dovoljan je da shvatite kako je priča puno drugačija. Što se "idealne sise" tiče (od oblika, preko veličine bradavica pa sve do dubine dekoltea), teško se uhvatiti za jedan trend koji se održao ili koji bismo mogli nazvati standardom.

Svako društvo imalo je jedinstvenu interpretaciju savršenog poprsja, a svako od njih reflektiralo je i pojedinačne vrijednosti, opsesije ili ideje o ulozi žena u društvu. Suprotno uvriježenim stavovima, veće nije uvijek bilo bolje, a povijest pokazuje da su ljudi tijekom godina ipak više naginjali malim grudima.

J.R. Thorpe za portal Bustle objavila je veliki povijesni pregled u kojem se pozabavila savršenim grudima.

Na početku bijaše gigantska sisa

Tijekom gornjeg paleolitika i neolitika, raskošna žena bila je veliki hit, a to je, naravno, podrazumijevalo i izuzetno velike grudi. Dovoljan je jedan pogled na Veneru iz Willendorfa (27 tisuća godina prije Krista), a radi se o statui koja vrlo vjerojatno prikazuje božicu plodnosti i koja vrlo jasno pokazuje što je bilo "in" - ogromne i obješene sise.

Drevni Egipat: Ravne kao daske

Stari Egipćani očito nisu pretjerano marili za to jesu li im žene ravne kao daske. Iako se vjerovalo da su grudi važne kao religiozni simboli (primjerice, faraon bi često bio prikazivan kako sisa grudi božice), erotski grafiti tog vremena pokazuju da je idealan oblik bio tzv. nevidljiva dojka.

Helenistička Grčka: Stroge proporcije

Afrodita i njezine božice u drevnoj su Grčkoj uvijek prikazivane golih grudi i premda se nije radilo o velikim grudima, opterećenost idealnim proporcijama bila je očita. Identične, ne vise i velike toliko da savršeno stanu u prosječni dlan. Grke nije bilo briga za dekolte.

Antički Rim: Tanka je granica između velikog i prevelikog

Stari Rimljani, kao i mi danas, imali su oprečne stavove oko toga kako bi savršena sisa trebala izgledati. Velike grudi smatrale su se seksualno privlačnim, ali ako bi prešle tanku granicu i bile smatrane "prevelikima", ismijavali su ih pjesnici poput Marcijala koji je ispričao priču o ženama velikih grudi koje su plaćale po tri ulaznice za kupališta. Međutim, ono što se smatralo idealom bila je prćasta dojka koja dobro stoji i bez trake za prsa (preteča grudnjaka).

Dinastija Tang (Kina): Plus-size je hit

Kipove žena iz ovog razdoblja nazivaju i "debelim damama", a radi se o periodu od 816. do 907. kad su okrugla lica bila apsolutni hit. Velika ljepotica te ere, ujedno i jedna od Četiri velike ljepotice, bila je Yang Guifei (za koju se govorilo da svojom ljepotom ponižava sve cvijeće), careva najdraža konkubina koja je bila bujna i imala velike grudi.

Dinastija Chola (Indija): Savršene kugle

Ova dinastija vladala je jugom Indije od devetog do 13. stoljeća, a njihova umjetnost, s posebnim naglaskom na kipove božice Parvati, pokazuju da se određeni tip ženskog tijela smatrao idealnim za trajanja njihove vladavine. Najbolje grudi bile su savršene sfere.

Srednji vijek: Čvrsto stisnute

A što je sa sisama Europljanka u Srednjem vijeku (od 11. do 13. stoljeća)? Bile su gotovo nevidljive. "Asketski raspoložene" časne sestre koje su se godinama odricale svih svjetovnih užitaka kako bi dokazale svoju pobožnost, smatrale su se idealom ljepote. Ovaj pobožni kršćanski ideal ljepote podrazumijevao je i da su velike grudi "đavolje oruđe" i nešto što valja obuzdati. Postoji čak i knjiga (Cyrurgia) u kojoj je detaljno opisano kako povezati grudi kako bi izgledale manje, ali u prvom se redu spominju operacije i lijekovi za smanjivanje grudi.

Europa u 15. i 16. stoljeću: Minimalizam

Raskošne i bujne dame koje poznajemo sa slika iz ove ere zapravo nisu bile u skladu s idealima tog vremena. Primjerice, Lucas Cranach, ali i mnogi drugi umjetnici iz tog perioda inspiraciju bi crpili iz gračkih i rimskih aktova na kojima bismo najčešće vidjeli male i razmaknute grudi s gotovo nevidljivim bradavicama.

Edo razdoblje u Japanu: Velike, bijele i bez bradavica

Tijekom ovog perioda koje je trajalo od 1630. do 1868., procvjetao je i specifičan oblik japanske erotske umjetnosti koji se nazivao shunga, a crteži detaljno pokazuju kakve su se grudi smatrale poželjnima. Sudeći prema slikama iz tog perioda, a muškarci su preferirali srednje velike grudi, bijelu put i gotovo nevidljive bradavice koje bi slikali laganim potezima kista.

Europa u 17. stoljeću: Rastu, ali i dalje su male

Slika Petera Paula Rubensa kojeg su smatrali kraljem slika golišavih dama pokazuju da su se Europljani lagano počeli oslobađati, ali i da se promijenio ukus koji je počeo naginjati većim grudima. No, i dalje su se preferirale skromnije obdarene dame.

Francuska u 19. stoljeću: Realno je idealno, a stižu i bradavice u velikom stilu

Početak 19. stoljeća u Francuskoj kod umjetnika je probudio sklonost realizmu što se grudi tiče. Idealna sisa? Ne pretjerano velika, lagano viseća i s naglašenim bradavicama. Čvrste i okrugle sise ostavili su iza sebe, a realno je postalo idealno.

Viktorijanska Engleska: Povratak minimalizmu

Žene u ovom periodu mogle su si dopustiti lagane izbočine na odjeći kako bi dale do znanja da se ispod odjeće nešto nalazi, ali uglavnom je to bio kontrast neopisivo uskim strukovima koji su rezultat korzeta. Ipak, idealno poprsje bilo je gotovo neprimjetno, a sve osim lagane sugestije postojanja sisa smatralo se vulgarnim.

Rano 20. stoljeće u SAD-u: Gibsonove cure

Ako ste od 1900. do 1910. željeli izgledati seksi u Americi, velike sise bile su hit. Ilustrator Charles Gibson svojim je crtanim djevojkama postavio standard, a žene tog perioda trebale su nositi korzete koji su dodatno naglašavali ogromne grudi.

Ravne dvadesete i tridesete: Nema mjesta za velike grudi

Moda koja je stigla 1920. nije baš dopuštala da se velike grudi pretjerano naglase. Štoviše, puno praktičnije bile su male grudi što znači da su se ravne djevojke vratile u modu. Tridesetih se situacija lagano zaoblila, ali ne pretjerano.

Pedesete: Dolazak cepelina

Maidendorm grudnjaci pedesetih su doživjeli veliku popularnost, a sve grudi nakratko su počele izgledati kao cepelini. Uske majice i velike suknje bile su "in", a za sve možete kriviti Dior. Što se grudi tiče, one su trebale biti prćastije nego ikad ranije, a to je značilo da ih je uz pomoć grudnjaka trebalo preoblikovati, istaknuti, razdvojiti i ušiljiti.

Šezdesete: Mini suknje i mini sise

Ljepotice šezdesetih bile su najviše nalik balerinama, a sise su lagano visjele (popularnost grudnjaka je opala) i bile male. Najpoznatiji model ove ere bila je Twiggy, a ova mršavica nije se mogla pohvaliti bujnim poprsjem.

Osamdesete: Veliko i skakutavo

Već su sedamdesete pokazale da se velike grudi polagano vraćaju, a osamdesete su samo potvrdile veliki povrataka velikih sisa. Posebno zahvaljujući mainstream medijima, od TV-a i filmova, do časopisa poput Playboya koji je najčešće servirao bujna poprsja. Velike grudi postale su toliko univerzalno prihvaćene da se stvorio dojam da je oduvijek bilo tako.

Devedesete: Supermodeli i zlatna sredina

Najveće ljepotice devedesetih mogli ste svrstati u dvije kategorije i ni jedna nije bila pretjerano sisata. U prvu, prsatiju skupinu, spadale su Naomi Campbell, Christy Turlington i Cindy Crawford, a u manje obdarenoj skupini je bila Kate Moss koja je cijelu svoju karijeru i podigla na potpunom izostanku dekoltea.

Živimo u eri velikih sisa

Ako ovog trena otvorite bilo koji portal u bilo kojem dijelu svijetu, budite sigurni da će vas pogoditi barem jedna vijest o Kim Kardashian koja je svojim sisama "srušila internet" po tko zna koji put. Velike sise ponovno su in, a ako pogledate trenutni top 50 najzgodnijih žena, budite sigurni da ćete tamo zateći barem 70% raskošnih dekoltea.

No, kako to i inače ide, pripremite se za promjenu priče.