Roko Pleština objašnjava Božju česticu: Implikacije ovog otkrića su vrlo značajne
Foto: CERN
DANAS, na CERN-ovom "povijesnom" znanstvenom seminaru u Ženevi, kojim je otvorena velika međunarodna konferencija fizičara - ICHEP u Melbourneuu (Australija), izneseni su najnoviji rezultati potrage za Higgsovim bozonom - Božjom česticom.
Više od tisuću fizičara okupilo se na CERN-u kako bi uživo pratili seminar, a veliki broj proveo je i cijelu noć ispred dvorane nadajući se mjestu. Uzbuđenje koje je izazvao ovaj seminar bilo je ravno iščekivanju finalne utakmice europskog prvenstva - naravno ukoliko ste Talijan ili Španjolac.
Glasnogovornici dvaju glavnih CERN-ovih kolaboracija (CMS i ATLAS), Joe Incandela (CMS) i Fabiola Gianotti (ATLAS) objavili su u svojim četrdesetpetominutnim prezentacijama popraćenima skandiranjem i pljeskom, kako je uočena nova čestica konzistentna s Higgsovim bozonom mase oko 125 GeV, tj. 125 puta masivnija od protona.
"Rezultati su preliminarni, ali signal od 5 sigma kojeg vidimo oko 125 GeV je dramatičan. Ovo je zaista nova čestica. Znamo da je ona bozon, i to najmasivniji bozon ikad pronađen", rekao je glasnogovornik CMS kolaboracije Joe Incandela. "Implikacije ovog otkrića su vrlo značajne i upravo zato moramo biti ekstremno oprezni u svim daljnjim studijama i provjerama", dodao je.
Naime, naše razumijevanje svijeta malenih čestica (elektrona, protona, neutrona i ostalih) koje grade svijet počiva na Standardnom Modelu, teoriji koja je razvijena u ranim sedamdesetima i koja uspješno opisuje veliki broj svojstava čestica i njihovih međudjelovanja. Standardni Model predvidio je i u to vrijeme nepoznate čestice koje su kasnije bile otkrivene. Njegova jednostavnost i moć predviđanja učinila ga je glavnom i najbolje ispitanom teorijom elementarnih čestica. Eksperimentalno izmjerene veličine slažu se s teorijskim predviđanjima s nevjerojatnom preciznošću.
Međutim, u cijeloj teoriji postoji jedna "mala", ali potrebna, pretpostavka čija je netočnost očita svima koji su ikad stali na vagu. Pretpostavka je, naime, da sve čestice imaju masu točno nula. Kako bi se zadržao tako lijep i jednostavan opis svijeta, potrebno je bilo riješiti problem mase. Trojica teorijskih fizičara, Belgijanci Englert i Brout, te Škot Peter Higgs još 1964, predlažu najjednostavniji mogući mehanizam koji bi česticama vratio masu ostavivši ljepotu Standardnog Modela netaknutom. Taj mehanizam predviđao je postojanje nove čestice - bozona, koja je kasnije nazvana Higgsovim bozonom ili, popularno, Božjom česticom.
Ovo otkriće ne bi bilo moguće bez timskog rada od oko 10-ak tisuća znanstvenika i tehničara iz cijelog svijeta koji su sudjelovaliu izgradnji i analizi podataka najvećeg sudarača čestica na svijetu - LHC (Large Hadron Collider), te njegovih glavnih detektora, CMS-a (Compact Muon Solenoid) i ATLAS-a (A Toroidal LHC Apparatus) smještenih na francusko-švicarskoj granici u blizini Ženeve.
Dvadesetak hrvatskih fizičara iz Splita i Zagreba su, unatoč tome što Hrvatska još nije članica CERN-a, vrlo su aktivno sudjelovali u analizi podatka i u radu samog detektora CMS kolaboracije koja broji oko 3000 znanstvenika. Splitska grupa direktno je uključena u potragu za Higgsovim bozonom u jednom od najzanimljivijih kanala raspada, a njen voditelj, prof. dr. sc. Ivica Puljak je također i jedan od glavnih koordinatora same analize.
Roko Pleština, dipl. ing. fizike, znanstveni novak na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu te doktorant na Ecole Polytechnique, Palaiseau, Francuska.
Facebook
Google