JEDNA od žalosnih, ali istinitih činjenica jest da su hrvatskoj javnosti u pravilu zanimljivija jeftina dnevnopolitička prepucavanja vezana uz prošlost, nego ozbiljna promišljanja o sadašnjosti i budućnosti.

Možda je najbolji primjer sinoćnja emisija "Otvoreno". Urednici su je mislili posvetiti sinjskoj Alci, i kontroverzama vezanim uz odnos prema predsjedniku Mesiću. Međutim, sinjski alkari su u njoj odbili sudjelovati, natjeravši urednike da prilično nevoljko emisiju posvete temi koja se daleko više tiče prosječnog hrvatskog gledatelja, ali za koju je malo vjerojatno da će on na nju obratiti pažnju - velikim socijalnim nemirima u Francuskoj.

O toj temi se u Hrvatskoj ne voli pričati iz nekoliko razloga. Najvažniji je taj što je Francuska jedna od ključnih članica Europske Unije - entiteta koji se reklamira kao rješenje svih hrvatskih problema. Sve donedavno ulazak Hrvatske u taj elitni klub je bilo nešto što se nije smio ni mogao dovoditi u pitanje, odnosno nijedna cijena nije bila preskupa kako bi se postigao taj uzvišeni cilj.

Europska Unija je posljednjih godina stekla veliku privlačnost i kao svojevrsna "humana", "civilizirana" i "miroljubiva" alternativa svjetskom poretku kojeg simbolizira Bushova Amerika, odnosno izrabljivački kapitalizam, agresivni osvajački ratovi, nasilje i socijalne nepravde.

Međutim, upravo je Francuska posljednjih nekoliko mjeseci pokazala kako uza svu svoju "humanost", "civiliziranost" i "mekši" pristup raznim društvenim i međunarodnim problemima, EU-države nisu imune na događaje koji se mogu usporediti s 11. rujnom i "Katrinom".

U Francuskoj su pobuna imigranata i predgrađa u plamenu pokazala kako se ispod republikanskog ideala nacionalnog jedinstva i ravnopravnosti krije naličje rasističkih predrasuda i licemjerja. Ono je pokazalo kako i samo srce uljuđene Europe ima potencijala da se jednog dana pretvori u Balkan, odnosno kako "usrećitelji" koji "divljacima" na istoku vole dijeliti lekcije nisu u stanju pospremiti nered u vlastitom dvorištu.

Nakon toga je pokušaj da se taj problem riješi vatrogasnim mjerama u svrhu poticaja za zapošljavanje imigrantske mladeži pokazao kako su temelji moderne Francuske, a i Europske unije, još truliji. Sada se na noge digla francuska studentarija - djeca srednje i više klase - koja nastoji braniti socijalne privilegije koje su prije više desetljeća izborili njihovi djedovi i pradjedovi, a uz njih stali sindikati, svjesni da će novi zakon na duži rok ugroziti i njihov položaj, odnosno radno zakonodavstvo koje je od zaposlenja napravilo kastinsko pravo.

Te socijalne privilegije - uključujući i izdašne mirovine koje demografskom krizom desetkovane buduće generacije radnika više neće moći financirati - su bile jednim od temelja "europskog modela", odnosno "europskog sna". Ali njih danas više nije moguće pomiriti sa surovom socijal-darvinističkom stvarnošću globalizacije kojoj se europski politički establishment - bilo u svojoj demokršćanskoj, bilo u svojoj socijaldemokratskoj varijanti - ne može prilagoditi.

Sinoćnji sugovornici - predstavnik sindikata Krešimir Sever te nekoliko studentskih predstavnika - su načeli te teme i dosta ozbiljno i kvalitetno o njima raspravljali. Međutim, pravi razlog zašto se o današnjoj Francuskoj i njenim nevoljama u Hrvatskoj danas malo govori je ipak nešto drukčiji.

Naime, ma koliko život imigranata u Francuskoj izgledao kao pakao, i ma koliko francuski studenti imali razloga da novi zakon o zapošljavanju shvaćaju kao sudbinu goru od smrti, obje skupine su obično u daleko boljem položaju od prosječnog stanovnika Hrvatske, što uključuje i mlađe stanovništvo Hrvatske.

Međutim, hrvatska mladež, koja ima daleko više razloga biti nezadovoljna stanjem stvari i daleko više razloga da je pokuša promijeniti institucionalnim i vaninstitucionalnim putem, će se zadovoljiti povremenim gunđanjem na račun Sanadera ili Mesića, a odlazak u kladionice i kafiće će biti daleko češći nego odlazak na barikade ili birališta.

Zašto je to tako, sugovornici u sinoćnjoj emisiji, iz razumljivih razloga ipak nisu odgovorili. Gledateljima je, pak, umjesto toga na kraju emisije ostala - nekima gorka, nekima utješna - spoznaja o tome kako europski san ponekad može biti hrvatska noćna mora i obrnuto.

Dragan Antulov