Foto: Marin Tironi / Cropix

EVO KAKO Zoran Milanović rješava probleme.

Država ne smije više raditi s privatnim PR agencijama, ali zato djelatnica privatne PR agencije smije raditi kao njegova posebna savjetnica. Kao siva eminencija za medijski spin.

A evo i kako se osvećuje svima koji su doveli u pitanje angažman Zinke Bardić koja prima plaću u tvrtki čiji klijenti rade s Vladom.

"Prije par mjeseci nismo razmišljali o ovakvoj odluci, ali količina žuči i agresije u određenim krugovima nas je potaknula da donesemo ovakvu odluku da stvari potpuno jasno definiramo", kazao je Milanović na sjednici Vlade, zabranjujući (!) ministarstvima i državnim tvrtkama rad s PR agencijama.

Bila je to očito reakcija na buku koja se digla oko njegove savjetnice koja radi za premijera, a prima plaću kod privatnika čiji klijenti, pak, rade s državom. Svima onima iz struke koji su se usudili to proglasiti sukobom interesa i neprihvatljivim oblikom angažmana zabio je prst u oko.

Oni koji su ga napali, to će skupo platiti

Zinka Bardić radit će za državu, ali to neće smjeti nitko od onih koji su je kritizirali.

To je Milanovićevo shvaćanje slobodnog tržišta. To je njegovo shvaćanje transparentnosti Vlade. To je njegov odgovor na kritiku. Oni koji su ga napali, to će skupo platiti.

Što je, naravno, potpuno promašeno.

Nitko normalan ne bi branio Madisonu, tvrtki u kojoj je Zinka Bardić direktorica, da se javi na natječaj i dobije posao za bilo koje ministarstvo ili državnu tvrtku. Nitko normalan ne bi se protivio tome da upravo Zinka Bardić ispred Madisona obavlja te poslove.

Iako bi zapravo najnormalnije bilo da je Zinka Bardić zamrznula svoj radni status u Madisonu i zaposlila se u Vladi. Tada bi se znalo tko je plaća, za koga radi i gdje leži njezina lojalnost. Ovako, postala je jedina osoba iz privatne PR agencije koja smije raditi s državom.

Što se smije objaviti? Pitajte Zinku Bardić

Pritom valja imati na umu jednu stvar: Zinka Bardić nije ni Slavko Goldstein, ni Siniša Petrović (inače Milanovićev kum), niti Neven Budak, koje je premijer Milanović angažirao kao svoje posebne savjetnike. Ona je puno više. Za premijera svakako puno važnije. I upravo zbog toga njezin je angažman puno osjetljiviji.

Ne samo zbog vrste posla, već i zbog uloge koju ima u Vladi. O tome mogu posvjedočiti svi oni novinari i urednici koji dobivaju njezine SMS poruke i pozive o tome što objaviti, a što ne objaviti.

Zabrana motivirana osvetom

Upravo ovih dana PR agencija Ankice Mamić formalizirala je svoju suradnju s Radimirom Čačićem, odnosno njegovim Ministarstvom gospodarstva. Nema više volontiranja, niti pitanja gdje leži njezina lojalnost, za koga radi i čije interese eventualno promiče kroz svoju "pro bono" angažman.

Zašto to ne može napraviti Zinka Bardić?

Ako je Milanović želio razbistriti mutne vode u koju su zagazile PR agencije i državna ministarstva, onda je zabrana motivirana osvetom korak u potpuno krivom pravcu.

Time je osakatio Ministarstva koja ne mogu angažirati vanjske suradnike za zahtjevnije projekte. Osakatio je branšu koja je ionako pogođena krizom. Osakatio je tržište uvođenjem diskriminativne zabrane za koju se tvrdi da je presedan.

Transparentnost? Kakva transparentnost?

Umjesto da je uveo red u resor koji je Ivo Sanader koristio za pranje i izvlačenje državnog novca kroz fiktivne angažmane s PR agencijama, uveo je zabranu koja praktički pada već na slučaju njegove prve suradnice.

Ako je htio transparentnost, onda je mogao zaposliti Zinku Bardić u Vladi. Ili je angažirati preko Madisona. A ne osvećivati se njezinim kolegama iz područja odnosa s javnošću koji su se drznuli propitivati njegove suradnike "iz prvog ešalona".

Ali, to je metoda kojom Milanović rješava stvari, na "žuč i agresiju" odgovara istom mjerom. Ne zato što je to potrebno. Nego zato što je to u njegovoj moći.