HTIO ne htio, moram napisati da su momci danas odigrali odlično, ako ništa onda zbog Čupića, da se opet ne naljuti. Moram paziti oko njega, postao mi je jako opasan, ha-ha. Ma šalim se, odigrali smo zaista odlično i tu nemam što puno dodati. Što se tiče ovog s Čupkom, i sam je rekao da mu je krivo što se tako izletio. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali volio bih da ta priča ostane iza nas jer ona apsolutno nije vrijedna spomena. Sve ovo o čemu sad trebamo razgovarati je prvo mjesto u skupini i osmina finala.

>>> NAJNOVIJE VIJESTI SA SP-a u KATARU PRATITE NA INDEXOVOJ TEMI SP KATAR

 

Što se tiče pobjede nad BiH, vidim da mnogi kažu da je tu pobjedu izvojevala pod navodnike B postava. To je pogrešno. Nema tu ni A ni B postave. Istina je ono što sami dečki naglašavaju, a što je i sukus ove reprezentacije već godinama – ne postoji druga postava. Naravno, postoje igrači koji su nositelji, postoje igrači koji možda više potežu, ali niti u jednom trenutku ne možemo reći da je bilo koji igrač manje vrijedan od nekog drugoga. Tih 16 momaka su nešto najbolje što hrvatski rukomet ima u ovom trenutku, ali ne kao pojedinci, nego kao momčad, kao cjelina, i to je jedino važno. Neki igrači igraju manje u ovom trenutku, ali zar to nije normalno? Pa ne mogu svi u svakom trenutku biti na parketu.

 

Veseli me što su danas dečki odigrali jako dobro, kvalitetno, što su ozbiljno shvatili utakmicu, mada nisu imali rezultatski imperativ. No, zapravo me to i ne čudi. Iz mojeg iskustva ću vam reći da sam uvijek više volio igrati protiv protivnika u najjačoj postavi. Jer kad bi ušli oni s klupe, oni bi puno više grizli, njihov motiv bi bio veći, želja da se dokažu i pokažu da i oni zaslužuju biti tu. Kod velikih reprezentacija kao što je Hrvatska nema prve ni druge postave. Igraju najbolji, a svaki od tih igrača koji su danas igrali može jednako dobro igrati i protiv Danske, Francuske ili Španjolske. 

 

 

Što se tiče tih rotacija i promjena u datom trenutku, tu apsolutno treba vjerovati Goluži. On je s njima više od mjesec dana i u svakom trenutku najbolje zna koji mu igrač može dati maksimum kad je najvažnije. Jasno da se nekim igračima poput Vorija, koji je nešto stariji, možda treba dati više prilike za odmor, no to je sve pitanje procijene i okolnosti. Nekad ti se ne poklopi sve ono što si očekivao, pa moraš mijenjati plan. Nekad nekim igračima ne ide, pa moraš držati u igri neke za koje si mislio da ćeš ih odmoriti. Teško je tu biti pametan jer nema pravila. Zato i kažem da tu treba vjerovati izbornikovoj procjeni. 

 

 

Ono što trebamo naglasiti je da od danas za nas počinje novi turnir. Zanemarimo sve što je do sada bilo. Tek sada počinje ono pravo. Mogao si biti i prvi, ali i četvrti, gotovo je svejedno. Hoće li ti se otvoriti ždrijeb, upitno je. Znamo s kim igramo u osmini finala, no za dalje je još sve i više nego otvoreno. Sad dolazimo do onoga, tko se koliko uspio odmoriti, tko se manje potrošio u prvom krugu. To pitanje može biti ključno. Naša je sreća, bez obzira što ne možemo reći da smo imali laku grupu, da se ni jedan igrač nije izraubao. Imamo dovoljno snage, dosta smo izrotirali, kvalitetno smo izrotirali. Sve nam se dobro poklopilo. Imamo vremena odmoriti se za osminu finala, pa dva dana za eventualno četvrtfinale. Ne igramo dan za danom, a to može biti presudno. Stvarno, sve to za sada jako lijepo izgleda, no ponavljam, sad počinje jedan novi turnir i više nemamo pravo na kiks.

 

 

U osmini finala nas čeka Brazil i važno je da ne razmišljamo o četvrtfinalu, o protivnicima koje ćemo tamo dobiti, već da se prvenstveno fokusiramo samo na njih. Brazil je odavno prestao biti ''kanta za napucavanje''. Nevjerojatno je koliko oni ulažu u rukomet. Cure su im svjetske prvakinje, a želja muške reprezentacije je da ovdje u Kataru naprave povijesni rezultat, koji će im biti vjetar u leđa za OI u Riju kad su domaćini. Dobri su. Jako su dobri. Da ćeš ih kao nekada dobiti 10 razlike lijevom rukom, nećeš. Međutim, reprezentacija Hrvatske je toliko kvalitetna da ako momci odigraju onako kako znaju, mislim da ne bi trebalo biti problema. Odnosno, Brazil jednostavno nema tu kvalitetu da nam može parirati svih 60 minuta. 

 

 

Ne želim prognozirati s kim bi bilo dobro ili ne bi bilo dobro igrati u potencijalnom četvrtfinalu. Najprije, u onom dijelu ždrijeba se ništa ne zna. Tamo je totalni kaos. S druge strane, nas čeka Brazil i jedino je to bitno. O četvrtfinalu ćemo razmišljati poslije nedjelje, poslije Brazila, tada ćemo biti pametniji. Kalkulacije i polemike, što bi bilo bolje, s kim bi bilo bolje igrati, koga izbjeći, a koga ne, najčešće ne završe dobro. I uvjeren sam, a poznajem sve te dečke, s mnogima sam i igrao, kao i s Golužom, da nitko, baš nitko o tome ne razmišlja. Svi razmišljaju samo o Brazilu i ako odigramo dobro, mi to dobivamo. A onda ćemo, svi mi pametnjakovići, kako nas je Čupko nazvao, sa strane biti pametniji i moći ćemo mudrovati o tome što i kako. Tko kaže da će i ta Francuska ili Švedska proći? Neka oni razmišljaju o nama, a ne mi o njima.