KRAJ ljeta bi se mogao smatrati svojevrsnom novom godinom. Godišnji su gotovi, more se prazni, za koji dan kreće nova školska, pa i akademska godina, vraćamo se na posao, ili pak dajemo otkaz na starom i tražimo novi - dosta je tu na neki način (novih) početaka, no vrlo često zna predstavljati i donijeti nam dozu melankolije jer je zabavno ljeto stalo i čeka nas malo stroža, radna jesen.

A znate i kako nema ljepšeg od nekog vibrantnog vikend-izleta koji stavi malo šećera na kraj tjedna. Zato smo se bacili u potragu za simpatičnim izletištima nadomak Zagreba koja će vas na trenutak, odnosno par sati ili pola dana odvući od čak i same pomisli na obaveze.

Danas vam donosimo naše utiske s izletišta Pavlin kraj Samobora (točna adresa je Vrhovčak - Pušine 7). Rade subotom i nedjeljom od 12 do 18 sati, dok ostale dane rade isključivo za grupe gostiju od 15 ili više osoba uz prethodnu rezervaciju, minimalno 48 sati ranije.

Mi smo se ondje zaputili u nedjelju, no uz raniju telefonsku rezervaciju, što nije loša ideja ako želite, primjerice, stol na terasi. U zatvorenom prostoru domaćinstva može se smjestiti 50 gostiju te još toliko na otvorenoj terasi koju bismo vam svakako preporučili jer je pogled s nje divan.

O izletištu

Seosko gospodarstvo Pavlin nalazi se dva kilometra od centra Samobora, u selu Vrhovčak. Podrum i restoran s natkrivenom ljetnom terasom u samom su vinogradu, okruženi sa 7 tisuća trsova, i to na nadmorskoj visini od 320 metara.

Pogled odande seže na sve četiri strane svijeta, na cijeli grad Zagreb s istočne strane, sa sjeverozapadne sve do obronaka Plešivice i gotovo cijelog Samoborskog gorja prema Žumberku i na kraju sa sjevera na veliki dio Slovenije.

U neposrednoj blizini nalazi se crkvica Sv. Vida iz 13. stoljeća. U sklopu izletišta su novouređeni apartmani i sobe s vanjskim grijanim bazenom, podrum te restoran - sve smo to saznali na njihovoj prilično informativnoj web stranici dok smo uopće tražili gdje ćemo na vikend-izlet.

Bermet

U podrumu drže više vrsta vina, kao i samoborski bermet čiju tradiciju proizvodnje njeguju generacijama. Što je to bermet? To je aromatizirano crno vino, kažu neke definicije, pripremljeno od više sorti crnog grožđa, pelina, južnog voća i još par tajnih, biljnih sastojaka sa Samoborskog gorja.

Napitak je to koji bi se prvenstveno mogao svrstati u likere, a okusom nas je prilično podsjetio na mošt. Prilično, no ne previše sladak, s izraženim okusom crvenog grožđa. U Pavlinu jedna čašica košta 2.12 eura.

Nerijetko se smatra kako su bermet u Samobor donijeli Napoleonovi vojnici početkom 19. stoljeća, no kasnije je ustanovljeno da piće nalik ovom u Francuskoj ne postoji. Spisi pronađeni u Muzeju grada Samobora otkrivaju kako je riječ o napitku kojeg su počeli pripremati samoborski ljekarnici sredinom 18. stoljeća, prije no što su Napoleonovi vojnici uopće kročili na to područje.

Poslužuje se kao aperitiv ili digestiv, na temperaturi oko 14 stupnjeva, bez leda, limuna i bilo kakvih dodataka. Od vina koja Pavlini drže u podrumu, tu su graševina, zeleni silvanac, portugizac, rizvanac i kraljevina.

Hrana

U ovom obiteljskom restoranu pripremaju autohtona domaća jela iz vlastite proizvodnje, kao i domaći kruh, a sve uz vrhunsku kapljicu iz vlastitih podruma, ističu. Jelovnik nije dug, ali ni kratak. Poslužuju sir s vrhnjem, domaći narezak, juhe, race, purice s mlincima, meso sa žara, raznovrsna pečenja i druga domaća jela od peradi, svinjetine, teletine i divljači.

U zimskom periodu nezaobilazne su domaće češnjovke, krvavice, pečenice s dinstanim zeljem i restanim krumpirom. Od slastica nude domaće kremšnite, orehnjače, makovnjače, razne štrudle i palačinke. Hrana je isključivo iz vlastite obiteljske proizvodnje, napominju iz izletišta. Cijeli jelovnik možete pronaći u galeriji ispod naslovne fotografije teksta, a sad idemo na ono što smo mi jeli.

Odlučili smo se za klasiku, jelo koje većina voli i rado se jede nedjeljom - patku s mlincima. Inače, već smo neko vrijeme u potrazi za dobrim, slasnim i masnim mlincima, no učinilo nam se kako ih je malo teže pronaći, sudeći po većini onih koje smo u zadnje vrijeme jeli po restoranima.

Tako da smo ovdje u većem grču bili zbog neizvjesnosti kakvi će biti upravo mlinci, a ne patka. Srećom, i jedno i drugo nas je jako zadovoljilo. Patka je bila mekana i sočna, a mlinci pošteno "začinjeni" masnoćom od pečenja i taman slani. 

Za desert, iako jako siti nakon izdašne porcije glavnog jela, naručili smo štrudlu od jabuka koja je bila sve ono što domaća štrudla od jabuka treba biti. Fino vučeno tijesto, ne preslatke jabuke i šećer u prahu kombinacija su koja je zaokružila još jednu lijepu nedjelju. Definitivno se isplatilo otići do Vrhovčaka na ručak kod Pavlina, sve skupa koštalo nas je 32 eura.