Foto: Brošura 'Velike zvijeri u Hrvatskoj' screenshot

VELIKE divlje zvijeri većina ljudi naviknula je gledati na televiziji i misliti kako iste žive 'negdje daleko'. No, široj javnosti manje je poznato kako i hrvatske šume skrivaju velike divlje zvijeri.

To su: sivi vuk, mrki medvjed i euroazijski ris.

Sve tri velike zvijeri uglavnom žive na području Gorskog kotara i Like, a vuk i na području Banije
i najvećeg dijela zaleđa Dalmacije. Također, vuk se povremeno pojavljuje na Učki i u dijelu središnje Hrvatske.

Sivi vuk

Vuk živi u čoporima u kojima svaki član dobro zna gdje je njegovo mjesto unutar te zajednice.
Procijenjeno je da u Hrvatskoj živi najviše 220 jedinki raspoređenih u 50 čopora od kojih 24
čopora dijelimo sa Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom.

Najznačajniju ulogu ima roditeljski par koji se u pravilu jedini razmnožava unutar čopora,
a ostali članovi su njihovi potomci različitog uzrasta koji međusobno grade odnose nadre­đenosti i podčinjenosti. Prosječni čopor u Hrvatskoj čini 4 do 6 vukova.

Izrazito je teritorijalna životinja te žestoko brani teritorij svoga čopora. Ako na teritorij zaluta vuk iz drugog čopora, vukovi „domaćini“ ga mogu usmrtiti ili u određenim okolnostima i prihvatiti kao novog člana.

Krzno vuka koji živi na području Hrvatske je sive boje. Leđa i rep su tamnosivi, dok boja prema trbuhu i nogama prelazi u svijetlosivu. S prednje strane nogu gotovo uvijek ima usku tamnu prugu. Građom tijela vuk je prilagođen trčanju.

Tjelesna masa odrasle jedinke u Hrvatskoj kreće se od 30 do 40 kg. Duljina tijela, od vrha njuške do kraja repa, varira od 125 do 180 cm, a visina od 60 do 70 cm.

Glavni izvori hrane vuku su srna, jelen, divlja svinja i manji sisavci (zec, glodavci). U krajevima
s razvijenim stočarstvom, vrlo često na vučjem jelovniku završi i pokoja ovca, koza ili neka druga domaća životinja.

Mrki medvjed

Staništa medvjeda su velika šumska prirodna područja bogata raznolikim biljnim pokrovom, u kojima nalazi hranu zaklon i pogodan prostor za brlog. Procijenjeno je da u Hrvatskoj živi oko 1000 jedinki smeđeg medvjeda.

Snažno tijelo medvjeda prekriveno je dugom smeđom dlakom, često boje čokolade. Na kraju tijela koje se oslanja na četiri čvrste noge nalazi se kratki rep dug samo 8 cm. Dužina tijela je oko 2 m, a visina u ramenima 1 m. Tjelesna masa odrasle ženke je oko 100 kg, dok mužjaci mogu težiti i više od 300 kg.

Na prednjim i stražnjim šapama medvjedi imaju po pet prstiju sa snažnim pandžama.
Za razliku od mačaka, medvjedi ih ne mogu uvući. U hodu medvjedi dodiruju tlo cijelim tabanima – slično kao čovjek. Tako ostavljaju trag koji nije sličan niti jednoj drugoj vrsti u našim staništima.

Medvjedi oko 95% prehrambenih potreba zadovoljavaju biljnom hranom (malinama, žirovima,
bukvicama…), gljivama, a povremeno pojedu i neki mesni obrok.

Često se vole počastiti i ličinkama osa i pčela. Slabo probavljenu biljnu hranu i sjemenke prenose izmetom na velike udaljenosti.

Euroazijski ris

Ris ima tijelo pokriveno gustim crvenkastosivim krznom s jedinstvenim uzorkom pjega.

Prepoznatljiv je po čupercima crnih dlaka na vrhu šiljastih ušiju i kratkom repu na vrhu pokrivenom crnom dlakom. Kao i svaka mačka, ima pandže koje može uvući pa se ne vide u otisku šape. Hoda na vrhovima prstiju, čiji je broj isti kao kod vuka.

Dužina tijela varira od 80 do 130 cm, a visina u ramenima iznosi do 60 cm. Tjelesna masa risa u Hrvatskoj je od 16 do 30 kg.

Da bi ris nastanjivao neko područje, najvažnije je da ima dovoljno plijena, posebice srna i jelena. Odabire mirna područja koja mu služe kao zaklon za dnevni odmor te posebno za odgoj mladih.
Brojnost risova kreće se od 40 do 60 jedinki i posljednjih nekoliko godina je u padu.

Ris uglavnom živi sam i teritorijalna je životinja. Veličina njegovog teritorija ovisi o uvjetima u
staništu. Teritoriji mužjaka u prosjeku su veći od teritorija ženki. Najaktivniji su u jutarnjim i večernjim satima, dok se tijekom dana i noći uglavnom odmaraju.

Podaci za potrebe pisanja članka preuzeti su iz brošure 'Velike zvijeri u Hrvatskoj' koju je izdao Državni zavod za zaštitu prirode.