KAO ŠTO nogometni treneri imaju svog kapetana, "produženu ruku" na terenu, tako mnogi slavni redatelji imaju čovjeka za kojeg sa sigurnošću znaju da će sve njihove ideje iznijeti pred kamerom točno onako kako su zamislili. Iz tog razloga nije redak slučaj da filmski autori ponavljaju svoje suradnje s glumcima, a naročito je to zanimljivo kad su u pitanju velike zvijezde jer znamo koliko je teško raditi i jedanput s nekom takvom, a kamoli proces ponavljati iznova i iznova.

Ipak, mnogi znalci iza kamere daju bezgranično povjerenje licu koje ih predstavlja i odlučili smo istaknuti neke od najplodonosnijih suradnji tog tipa i rangirati ih po svojoj volji, ali što je moguće objektivnije. Odmah da istaknemo, koliko god bili naklonjeni epizodistima (možda i više nego zvijezdama), ovdje ćemo se prije svega baviti glumcima koji su bar jednom dobili glavnu ulogu kod svojih omiljenih redatelja, a s kojima su imali posla više puta. 

Kao što smo se na prošloj listi (femme fatale) bavili ženama, ovog puta ćemo samo muškarcima, tako da ćemo redatelje i glumice ostaviti za neki drugi put. Dakle, samo partnerstva redatelj-glumac, a prednost imaju oni koji su usko povezani jedni s drugima, otprilike oni čija imena često izgovaramo zajedno. No dosta priče, uronimo u poredak, ovo je uvodnih pet, od 30. do 26. mjesta, pa ćemo u narednim tjednima ići ka vrhu.

30. Redatelj: David Lynch, glumac: Kyle MacLachlan

Kyleovo prezime se teško piše, još teže izgovara ako imate problema sa slovom "L", ali lako klizi uz radove Davida Lyncha i to je više puta dokazano. I nije MacLachlan među najboljim glumcima koje ćete ovdje vidjeti, možda je čak i najslabiji (iako je sasvim korektan), no posjeduje određenu iščašenost u pojavi i sve i da se regularno ponaša, nekako vam je jasno da tu nije baš sve u redu. Sve ovo isto možete reći i za filmove Davida Lyncha.

Glumac je igrao kod redatelja u Dini i Plavom baršunu te je odradio odličan posao iako će mnogi reći da bi filmovi bolje prošli da se neko jače ime našlo u glavnoj ulozi. Ali vrhunac Kyleove karijere u svakom smislu je agent Dale Cooper u Lynchovoj seriji Twin Peaks koja je zauvijek promijenila televiziju. Cooperov pozitivan stav, čvrknutost, uživanje u malim stvarima i ranjivost na pravim mjestima su fantastičan centar jedne posve nenormalne priče u kojoj on nije baš najnormalnija stavka iako bi u teoriji trebao biti. Ali Lynchovi radovi nikad nisu ono što bi u teoriji trebali biti, pa ni Kyle MacLachlan nije teorijski primjer nosećeg glumca, ali je baš zato savršen.

Zajednički radovi:

• Dune
• Blue velvet
• Twin Peaks (uključujući i film Twin Peaks: Vatro, hodaj sa mnom i nastavak serije iz 2017. godine)

29. Redatelj: Billy Wilder, glumac: Jack Lemmon

Billy Wilder je uvijek bio duhovit, s tim što je u ranijim fazama karijere to češće provlačio kroz ozbiljnije žanrove, da bi kasnije gotovo sasvim prešao na komediju. U toj poznijoj fazi Wilderove karijere njegov ljubimac je postao Lemmon, što je sasvim prirodno jer je malo duhovitijih glumaca. Sve je počelo s Neki to vole vruće i to je po mnogima najbolja američka komedija ikad snimljena, ali ima i onih koji će reći da je Apartman zapravo nositelj te laskave titule, a svega godinu dana poslije Neki to vole vruće (1959.) su ovaj glumac i redatelj snimili i taj svoj drugi hit. 

Teško je reći što je bolje od spomenuta dva, Wilder je čak osvojio Oscara za Apartman i Jack je pokazao da može i bez oblačenja haljine proći kao komičarski genije, što je nastavio potvrđivati i u godinama koje dolaze, a koje su mu donijele čak još pet partnerstava s legendarnim redateljem. Billy je uspio okoristiti se i o uigrani tandem Lemmon - Mattau, pa je snimio tri filma u kojima je ova kombinacija ubirala plodove drveta koje je zasadio Odd couple po scenariju Neila Simona, a u režiji Genea Saksa. Moramo jednom napraviti listu i glumačkih tandema, Jack Lemmon i Walter Mattau će sigurno biti pri vrhu. Svakako, i Lemmon i Wilder kao glumac i redatelj dio su same kreme.

Zajednički radovi:

• Some like it hot
• The apartment
• Irma la Douce 
• The fortune cookie
• Avanti!
• The front page
• Buddy buddy

28. Redatelj: Sam Peckinpah, glumac: Warren Oates

Srećom smo na početku izmislili pravilo po kojem je glumcu dovoljno da bar jednom odigra noseću ulogu u redateljevom filmu i da se može naći na listi ako je često bio pozivan i za druge radove istog autora. Upravo to je slučaj ovdje i prava grehota bi bila da se nije desilo ostvarenje najboljeg naziva svih vremena, a to je Donesite mi glavu Alfreda Garcije u kojem je Warren Oates odigrao ne naslovnog lika, kako bi se pomislilo, već čovjeka zvanog Bennie koji - donosi glavu Alfreda Garcije.

Film za koji je Sam smatrao da je najiskreniji reprezent svega što je ikad stvorio i onoga što on jest, a u kojem je glavna uloga prekaljenog, ciničnog, ali i iscrpljenog od borbe sa samim sobom, tragičnog Bennieja povjerena jedinom čovjeku koji je mogao iznijeti ogoljenog Peckinpaha na platnu. Tu je bio u potjeri za spasonosnom smrdljivom vrećom s odsječenom glavom, ali ne smijemo zaboraviti da je Warren također dio ekipe u Divljoj hordi i njemu pripada jedna od najboljih završnih scena tog filma, samim tim jedna od najboljih završnih scena bilo kojeg filma. 

Ukupno je četiri puta Peckinpah zvao Oatesa na snimanje, posljednji put za Alfreda i to je više nego prigodan epilog suradnje. Imao je Sam još favorita, npr. Bena Johnsona, L. Q. Jonesa, Jamesa Coburna, Krisa Kristoffersona, Davida Warnera, ali ako bi se birao samo jedan njegov vjerni pješadinac, to je bez trunke sumnje - Warren Oates.

Zajednički radovi:

• Ride the high country
• Major Dundee
• The wild bunch
• Bring me the head of Alfredo Garcia 

27. Redatelj: Otto Preminger, glumac: Dana Andrews

Alkohol nije uništio, ali je dobro uzdrmao karijeru Dane Andrewsa i kod Fritza Langa već pomalo prepliće jezikom u scenama, čak djeluje kako će šljepnuti prvu glumicu koja mu se nađe na dohvatu. Lang je 1956. izbacio dva noir filma leđa uz leđa i, kao što je deset godina ranije uposlio Robinsona da u sličnom dvostrukom udaru bude vodeći glumac (Woman in the window, Scarlet street), tako je Dana bio glavni i u Beyond a reasonable doubt i u While the city sleeps.

Evidentno je malo grogi kod Langa i nije to onaj Dana top forme koja ga je krasila čitavih četrdesetih, a četrdesetih je tu top formu iskoristio Otto Preminger i pomogao svojim filmovima da se probiju na glavnu scenu popularnosti, no kvaliteta se ne dovodi u pitanje.

Prije svega je tu bitna Laura u kojoj Dana tumači detektiva koji se onako ekstremno noirovski zaljubljuje u portret žene koja bi trebala biti mrtva, a njegovu agoniju film prati u najluksuznijem stilu koji drugosvjetskoratovske godine mogu ponuditi. Tijekom spomenutog desetljeća su Otto i Dana surađivali i na također odličnim noir naslovima Pali anđeo i Na kraju trotoara, kao i na filmu Daisy Kenyon, a njemački maher se sjetio svog zlatnog dečka i par desetljeća kasnije, kad je snimao In Harm's Way, pa je pozvao već uveliko propalog Andrewsa u film ne bi li mu barem malo pomogao u životu. Braća do smrti.

Zajednički radovi: 

• Laura
• Fallen angel
• Daisy Kenyon
• Where the sidewalk ends
• In Harm's Way

26. Redatelj: Lars Von Trier, glumac: Stellan Skarsgard

Skarsgard u posljednjim desetljećima ne mari previše za slikovitost filmografije i za projekte koji nemaju devet znamenki u budžetu, što je svakako dobro za debljinu novčanika. Međutim, on je nekako uspio sačuvati i sveopću cijenjenost. Možda zato što zna znanje. Definitivno zato, ali ima i do čestih kolaboracija s Von Trierom koji ga drži na nešto riskantnijim žicama i pomaže da Stellan ne prođe kao tek još jedan holivudski Europljanin koji je izdao umjetnički kontinent zbog onog glamuroznog.

Prva velika suradnja bila je Lomeći valove, gdje su se predivno našli Skarsgard i Emily Watson, on pokazao i više nego što se tražilo, ali su se Lars i Stellan sreli ipak dvije godine ranije na mini-seriji Kraljevstvo, kada je započela njihova avantura. I jest recimo Udo Kier redovan kod danskog manijaka iza kamere, no Stellanu ipak idu nešto vitalnije i sveprisutnije uloge, pa koliko god da on bježi u skuplje produkcije, očito Von Trier nalazi načina da mu tim ulogama udahne malo oštrine u filmografiju. 

Zajednički radovi:

• The kingdom
• Breaking the waves
• Dancer in the dark
• Dogville
• Melancholia
• Nymphomaniac

To je bilo posljednjeplasiranih pet redateljsko-glumačkih partnerstava na našoj listi, ali ući u najboljih 30 nije mala stvar. Svakako, najbolje tek slijedi, vidimo se za tjedan dana s pozicijama 25-21.