Pixiesi i Overflow "rasturili" Šalatu
ZAGREBAČKI koncert kultnih i u Hrvatskoj posebno obožavanih Pixiesa, oduševio je najveći broj od oko pet tisuća okupljenih. Neki će prigovarati kratkoći trajanja koncerta i nedovoljnoj povezanosti banda s publikom, ali tako je to sa "totemima", jer golema većina je ipak presretna što je na djelu vidjela jedan od najutjecajnijih rock bandova posljednjih dvadesetak godina, koji je nakon 17 godina ponovo posjetio Zagreb.
Koncert Pixiesa u Kulušiću iz ´89.-e jedan je od mitskih zagrebačkih koncerata općenito koji je u međuvremeno prerastao u urbanu legendu, a veliki broj tadašnjih posjetitelja Kulušića mogao se vidjeti i sinoć na Šalati, pomiješan sa tisućama mladih poklonika banda koji su nahrupili iz svih krajeva Hrvatske i susjednih država od Makedonije do Slovenije.
Izvrsnu uvertiru glavnim zvijezdama priredili su energični Koprivničanci Overflow, koji su tijekom svog 45-minutnog seta u prepoznatljivo furioznom i ultrabrzom stilu isporučili dobar dio svog repertoara, a potpisniku redaka ostaje žaliti zbog par stvari: što je njihovu svirku slušao pred ulazom i svjedočio oduševljenom prepričavanju onih koji su bili pred pozornicom i što band nije "rođen" u Kaliforniji a ne u Podravini, jer "MTV punk" konkurenciju jedu za doručak.
Od izlaska Pixiesa na pozornicu pa do kraja koncerta nakon drugog bisa u trajanju jedne pjesme, jedno je bilo sigurno; publika neće iznevjeriti, jer je pjevanjem od prve do zadnje stvari dokazala koliko su Pixies obljubljeni na ovim prostorima. Zanimljiv je taj odnos podivljale publike i "hladnoća" i nezainteresiranost članova banda koji svoje odrađuju, ali opet na takav način da Joe Santiago fantastično svira gitaru, David Lovering lupa po bubnjevima kao da mu je posljednji koncert, Frank Black naizmjenično ispušta neartikulirane vriskove i anđeoske šapate, dok Kim Deal i dalje napaljuje pojedince iz publike iako je pretilošću nadmašila Marilyn Whirlwind iz ordinacije dr. Fleischmana. Što bi sportski komentatori rekli: velike momčadi dobijaju utakmice i kad ne igraju punom snagom.
Dvadesetak metara od stagea bilo je gotovo nemoguće probiti se naprijed od tisuća tijela naguranih uz ogradu ne bi li bili što bliže sredovječnim zvijezdama koji su se otisnuli na još jednu posthumnu turneju nakon one od prije dvije godine, samoironično nazvane "Sellout".
Ono što posebno veseli kod Pixiesa je da koncert sviraju "u komadu", bez nepotrebnih stanki i ljigavog ulizivanja publici, kada krenu ne prestaju, pjesme se savršeno prelijevaju iz jedne u drugu, a napaljena publika jednako zdušno izvikuje njihove hispanske idiotarije, himničnu "Monkey gone to heaven", raspamećenu "Debaser" ili histeričnu "Tame". Na "Vamos" je Santiago izveo svoj uigrani štos sa Loveringom koji mu je dobacio palice s kojima je parao po gitari, ali i živcima okupljenih. S druge strane, odlično je bila prihvaćena "La La Love You", koju je upravo Lovering otpjevao.
Koncert je primjereno završen trade markom skupine, pjesmom "Here comes your man", koja je najbolje dokazala da band nekad ima dva ili tri vokala, ali kad izvodi tu stvar onda ih je nekoliko tisuća.
Tekst i foto: Zvonko Alač
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati