DA STE prije 2018. objavili tekst o tome kako je 94% žena u Hollywoodu u jednoj fazi karijere doživjelo neki oblik seksualnog zlostavljanja, reakcije bi u najboljem slučaju bile umjeren šok uz popratni "grozno, ali to ti je tako".

Šest godina kasnije, u eri nakon Harveyja Weinsteina i #metoo pokreta, ovakve se stvari doživljavaju neusporedivo ozbiljnije. Slučaj Dalibora Matanića pokazao je da je pokret pustio korijene i u posljednjih se šest godina u određenoj mjeri proširio i izvan granica SAD-a, a ovo je i savršena prilika da vidimo zašto je industrija zabave toliko plodno tlo za seksualno uznemiravanje i što smo naučili nakon šest godina metooanja. 

Preslika društva

Za početak, treba naglasiti da je industrija zabave u fokusu javnosti niz godina ne samo zbog učestalosti slučajeva već i zbog toga tko su žrtve i počinitelji, ali to nikako ne znači da brojke nisu podjednako alarmantne u mnogim drugim industrijama čije vrijeme "pod povećalom" tek treba doći. Mi kao javnost bavimo se ovim temama jer uključuju ljude čije osobne živote ionako pratimo, a ovo je još malo pikanterija. 

No bilo bi netočno reći da je industrija zabave kao i sve ostale industrije i koristiti klasične "whataboutističke" argumente kako bismo fokus prebacili s problema koji nas zanima na problem kojim se nećemo dovoljno dugo baviti zato što nije dovoljno "spektakularan".

Neki potezi #metoo pokreta bili su ispravni, neki pogrešni, ali otvorili su raspravu o bitnoj temi i u mnogim su glavama osvijestili da seksualno zlostavljanje nije samo pitanje seksa već i moći, a kao što će neki kasniji brojevi pokazati, ovu raspravu i dalje je bitno voditi. 

Ukratko, industrija zabave je preslika društva, koju ćemo, za razliku od tekstilne ili neke druge industrije, pratiti sa zanimanjem pa je bitno reći da je oduvijek bila prepuna nejednakosti, mladih i nesigurnih talenata i niza praksi i ponašanja koja su predugo bila savršen teren za zlostavljače i zlostavljanje koje se godinama događalo ili se i dalje događa.

Zašto je zlostavljanje toliko prisutno?

Postoje dva glavna tipa zlostavljanja: usluga za uslugu (quid pro quo) ili toksično radno okruženje. Quid pro quo zlostavljanje uobičajeno je jer postoji ogromna neravnoteža moći. Menadžeri, agenti, redatelji i ostali visokopozicionirani ljudi unutar industrije iskorištavaju svoj položaj moći kako bi onima u potrazi za poslom ponudili uspješne karijere u zamjenu za seksualne usluge. Dodatno, tu je i radno okruženje kojim dominiraju muškarci, a i stvorili su ga ženama nenaklonjene skupine glavešina.

Osim toga, seksualno zlostavljanje je sveprisutno zbog stereotipiziranja žena kao seksualnih objekata, ali nikako ne smijemo zaboraviti i velik broj muškaraca koji također doživljavaju seksualno zlostavljanje. Ogroman problem su i mladi i djeca koje stariji i iskusniji kolege aktivno iskorištavaju u štetnim radnim okruženjima, koja nikako nisu prilagođena djeci niti adekvatno štite od bilo kojeg oblika zlostavljanja. 

Uz sve to, svaki korak unutar industrije zabave na neki je način "zagađen" uznemiravanjem i napadima, od audicija do snimanja, neovisno o tome je li riječ o visokobudžetnim ili nezavisnim projektima. 

Što se promijenilo?

No postavlja se pitanje što činimo da to promijenimo i je li situacija bolja šest godina nakon #MeToo pokreta. 

Krajem prošle godine ispitivanje WIF-a (Women In Film) pokazalo je da je seksualno zlostavljanje i uznemiravanje i dalje prisutno, ali i da se pomaci u pravom smjeru događaju: "Prije šest godina naša industrija bila je prisiljena suočiti se sa svojim propustima i zlostavljanjima. Iako smo vidjeli promjene, nemoguće je poreći da su diskriminacija, uznemiravanje i ostalo neprimjereno ponašanje i dalje sveprisutni." 

Čak 59 posto ispitanica reklo je da se odnos prema seksualnom zlostavljanju promijenio proteklih šest godina, a broj prijavljivanja zlostavljanja u posljednjih godinu dana pao je za čak 33.7 posto u odnosu na prošlo ispitivanje WIF-a. I to su brojke koje na površini djeluju obećavajuće, ali ne slažu se svi da su stvari sjajne kao što se čine. 

Mnoge ispitanice tvrde da nisu pretjerano optimistične što se tiče sigurnijeg radnog okruženja u Hollywoodu. 

"Otpuštena sam s prvog posla zato što sam pitala nadređene zašto moj kolega zarađuje više od mene. Na prvom setu na kojem sam radila seksualno sam napadnuta, a na prvoj seriji dobila sam neželjenu fotografiju jednog od glumaca. Duboko vjerujem da #MeToo nije učinio ništa drugo nego naučio muškarce kako da bolje skrivaju svoje ponašanje", pesimistično je zaključila jedna ispitanica.