U SUBOTU je počeo 69. Pula Film Festival. U suradnji s Yugopapirom donosimo tekst iz 1985. u kojem su opisani dolasci tadašnjeg predsjednika Josipa Broza Tita na festival u pulsku Arenu te njegovo poznavanje jugoslavenske kinematografije.

Srpanj 1985.: Tito dolazi na Pulski festival u Arenu 16. srpnja 1956. Pozdravlja ga nekoliko tisuća ljubitelja filma. Te večeri gleda dokumentarne filmove U prijateljskoj zemlji i Crne vode, a zatim igrani film Zle pare Velimira Stojanovića. Nakon toga posjetio je Ribarsku kolibu, gdje je razgovarao s organizatorima i članovima Upravnog odbora Festivala.

Godine 1958. predsjednik Tito ponovo je pokrovitelj Festivala i opet posjećuje to najveće kino na svijetu. O tome nam je pričao tadašnji direktor Festivala Milan Luks:

"Odlukom Upravnog odbora Festivala jugoslavenskog filma, odnio sam predsjedniku Titu na Brione pismo-molbu da se prihvati pokroviteljstva Festivala. Bio je to moj prvi susret s našim Predsjednikom. U početku sam imao veliku tremu, ali ona nije dugo trajala, jer mi je Titova neposrednost i osobina da naprečac uspostavi kontakt čovjeka s čovjekom, bez obzira na službeni odnos, pomogla da zaboravim da razgovaram s Predsjednikom Republike. Razgovarali smo o prilikama u jugoslavenskom filmu, i sjećam se da mi je kazao: "Naš film ide dobrim putem, i tako treba nastaviti... i, najzad, preko filma svjetska javnost treba da upozna našu zemlju... Znate, ja znam kako se kod nas radi u kinematografiji, kakav bih ja bio predsjednik kad ne bih znao što se događa na području filma i kulture uopće."

Predsjednik Tito napomenuo je tada da će zajednica pomoći razvitku našega filma.

"Te smo godine svi bili sretni jer se predsjednik Tito prihvatio pokroviteljstva Filmskog festivala, a posebno zbog toga što je prisustvovao projekciji filmova u Areni", kaže Luks.

O Filmskom festivalu u Puli pisao je nizozemski filmski kritičar Henk Ten Berge u amsterdamskom listu De Telegraf 6. kolovoza 1977. godine:

"Najslikovitiji i najopušteniji filmski festival svijeta odigrava se ovdje, u starom rimskom gradiću-tvrđavi, koji se presijava na suncu, na krajnjoj točki Istarskog poluotoka... Prijateljski poziv vlade Josipa Broza Tita omogućio nam je, što se upoznavanja kulturnog aspekta tiče, da doživimo jedno vrlo prijatno otkriće. Gdje se još može pronaći i skupiti publika koja, kao u atmosferi između jednog pop koncerta i jedne uzbudljive nogometne utakmice, stoji kao jedan čovjek iza filma, kao da je to njihovo zajedničko djelo i koja na pojedine scene reagira kao da je upravo postignut zgoditak. Već 24 godine održava se krajem srpnja i početkom kolovoza festival u Puli pod osobnim pokroviteljstvom predsjednika Tita, koji je također njegov vjerni posjetilac..."

Sličnih je napisa bilo bezbroj u inozemnim listovima i revijama u tridesetak godina ove naše najveće smotre domaćeg filma u pulskoj Areni. A upravo ovog ljeta navršava se tri desetljeća otkad je predsjednik SFRJ Josip Broz Tito postao pokrovitelj Filmskog festivala u Puli!

Šale s glumcima

Kroničari su zapisali da je prilikom otvaranja petog Festivala jugoslavenskog filma, 19. srpnja 1958., četrnaest tisuća posjetilaca u Areni burno pozdravilo predsjednika Tita. Tom su prilikom prikazani dokumentarni filmovi Petar Dobrović i Svetkovina kamena, te igrani film Crni biseri Tome Janića.

Pored spomenutih filmova, predsjednik Tito gledao je na Filmskom festivalu u Puli ove igrane filmove: Tri Aleksandra Saše Petrovića (1965), Do pobjede i dalje Žike Mitrovića (1966), Sakupljači perja Aleksandra Saše Petrovića (1967), Moja strana svijeta Vlatka Filipovića i Republika u plamenu Ljubiše Georgijevskog (1969), Bitka na Neretvi Veljka Bulajića (1970), U gori raste zelen bor Antuna Vrdoljaka (1971), Sutjeska Stipe Delića (1973), Užička republika Žike Mitrovića (1974) i Sarajevski atentat Veljka Bulajića (1976).

Glumci i ostali filmski radnici često su se susretali s predsjednikom Titom. Svaki bi od njih mogao satima pričati o velikom zanimanju druga Tita za film, za glumce i čovjeka uopće. Recimo, u ljeto 1967., kad je Predsjednik primio filmske radnike na otočiću Vanga, uvelike se šalio s glumcima, najviše s Ljubišom Samardžićem Smokijem i Milenom Dravić.

"Iznimno ljubazan domaćin, pokazao nam je cijeli otok objašnjavajući nam sve što nas je zanimalo", priča Milena Dravić. "Iako nam je bilo rečeno da ćemo kod druga Tita biti najviše dva sata, on nas je zadržao više od deset sati! Tada me Predsjednik i 'izgrdio'. Rekao mi je da sam mršava i da bih se trebala ugojiti. 'To važi i za vas', obratio se tada i slovenskoj glumici Manci Košir."

Te, 1967. godine, Tito je s filmskim radnicima razgovarao o jugoslavenskom filmu.

"Kozara, Neretva, Sutjeska - to su velike epopeje naše oslobodilačke borbe. Treba da to budu i veliki filmovi. Kasnije se može prelaziti i na epizode, tematika je veoma bogata... I ne treba se orijentirati samo na ono što se događalo tamo kuda se kretao Vrhovni štab. Treba prikazivati i ono što se zbivalo u drugim krajevima: Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji... Posebnu pažnju zaslužuje ilegalna borba u gradovima. Vidite, neki ljudi govore da su ratni filmovi već dosadili. To nije točno. Dobar film nikad ne može biti dosadan."

Osvrćući se kritički na naš film, drug Tito je rekao:

"U našem domaćem filmu gluma je sve bolja; mnogi naši glumci zaista su talentirani... I kamera je, najčešće, odlična. Ima filmova čija mi se tematika i režija ne sviđaju, ali fotografija je izvanredna."

Oduševljeni inozemni glumci

Za svojih boravaka na Brionima i posjetima Filmskom festivalu u Areni, Predsjednik je nekoliko puta primio filmske umjetnike. Tako je Titov gost na Festivalu 1970. bila talijanska glumica Sophia Loren, a 1971. Elizabeth Taylor i Richard Burton, koji je tumačio Maršalov lik u filmu Sutjeska. Osim toga, Tito je na Brionima primio Sophiju Loren i njezina muža, producenta Carla Pontija. Oba bračna para izjavili su novinarima da im je čast što su bili u društvu Tita, čovjeka, državnika i poznavaoca filmske umjetnosti.

Predsjednik Tito primio je 31. srpnja 1973. na Brionima članove ekipe filma Sutjeska, u kojoj su bili redatelj Stipe Delić, snimatelj Tomislav Pinter, glumci Velimir Bata Živojinović, Boris Dvornik i drugi.

"Tito je bolje poznavao jugoslavensku kinematografiju nego mnogi filmski radnici", kategoričan je u svojoj izjavi redatelj Stipe Delić.

Predsjednik Tito dao je na Brionima 29. srpnja 1977. intervju glavnom i odgovornom uredniku časopisa Filmska kultura Stevi Ostojiću. Odgovorivši na više pitanja o filmskom stvaralaštvu, predsjednik Tito je, između ostalog, rekao:

"Jugoslavenski film nastao je u toku revolucije i razvijao se u našoj socijalističkoj zajednici koja je i za tu umjetnost odvajala onoliko koliko je mogla. Od svojih prvih, pionirskih koraka do današnjih dana, naš film ostvario je veliki napredak. Vrijedni stvaralački rezultati i na tom polju odavno su stekli priznanja ne samo u našoj zemlji nego i u svijetu. Posebni napori učinjeni su na ekranizaciji velike epopeje naše narodnooslobodilačke borbe. Snimljeno je više dobrih filmova o ratu i revoluciji, koji su imali snažan utjecaj na mlade ljude. Istina, bilo je i promašaja, iz kojih treba izvući pouke. Nesumnjivo priznanje zaslužuju i autori našega crtanog filma, koji su umnogom pridonijeli afirmaciji naše filmske umjetnosti u svijetu, što je svakako uspjeh i cijele naše kulture."

"Rekao bih i to da stvaratelji naše kinematografije moraju uvijek imati u vidu da publika voli domaći film. Naravno, dobar film! A povjerenje gledalaca uvijek je i najbolji stimulans za umjetnike."

Titu Zlatna Arena

Te godine, također na Brionima, predsjednik Tito primio je delegaciju Festivala jugoslavenskog igranog filma u Puli.

Prema pričanju tadašnjeg direktora FJIF-a, prof. Martina Bizjaka, u delegaciji su, osim njega, bili predsjednik Savjeta FJIF-a France Štiglic, redatelj Dušan Vukotić, te glumci Božidarka Frajt i Ljubiša Samardžić.

"Susret nije bio dugačak, kakve je drug Tito znao organizirati, samo smo nakratko razgovarali o filmu. Ali nama je bila posebna čast što smo predsjedniku Titu predali plaketu Zlatna Arena za njegov doprinos kao dugogodišnjem pokrovitelju našega filmskog festivala. Veliko priznanje drugu Titu predao je France Štiglic, i tada smo mu zahvalili za sve što je učinio za film i Festival!"

"Meni je taj kratak susret ostao u dragom sjećanju, jer to je bio moj prvi i posljednji razgovor s predsjednikom Titom, pokroviteljem Festivala jugoslavenskog igranog filma", ponosno govori prof. Martin Bizjak.

Nisu samo filmski radnici, novinari i drugi gosti filmskog festivala bili presretni što su bili u blizini druga Tita. Tu je, prije svega, filmska publika - deseci tisuća mladih i starih gledatelja u Areni. Svi su oni rado viđali našega Predsjednika. A on, uvijek blag, ponekad i strog u ocjenjivanju filmova, kad nije mogao doći među posjetitelje u Arenu, često je na Vangu pozivao svoje prijatelje iz filmskog svijeta.

Zato uspomena na pokroviteljstvo i prisutnost predsjednika Tita u Puli i filmskoj Areni ostaje svjedočanstvo i neizbrisiv trag na jedno nezaboravno razdoblje. Ljudi s filma i Pula pamte i znaju to cijeniti.

Napisao: Armando Černjul (Studio, 1985.)