Foto: Instagram

ZAŠTO se kaže da su prve tri najvažnije i da je djetinjstvo jednako važno za odrastanje, kao i samo odrastanje? Zato što u djetinjstvu, osim fizičkog razvoja, razvijamo i prve, kasnije temeljne, stavove, uvjerenja i spoznaje, kakve ćemo vjerojatno imati i kad odrastemo. Nešto što proživimo i utječe na nas čitav život.

To su uvjerenja koja se ne uče, ali ostaju duboko ukorijenjena u svima nama.

Temeljna uvjerenja o sebi

Jeste li dobri, poslušni, pametni, marljivi, nestašni, simpatični ili grozni, o svemu tome učimo još u djetinjstvu. Onda kad nas tako opisuju roditelji, bake, tete u vrtiću, susjedi... 

Uvjerenja o drugima

Djeca koja su odrastala u sigurnoj i stabilnoj obitelji kroz život će se znati oslanjati na druge, vjerovati drugima, kao što ni njima neće biti problem pomoći drugima.

Katkad će život pokazati i zube pa će naučiti i pripaziti, ali će kroz život stupati lakše od onih koji će se od prvih dana postavljati u gard i sve u životu činiti sami.

Uvjerenja o svijetu

Dijete koje je imalo bezbrižno djetinjstvo još će dugo vjerovati kako je svijet zaista lijepo mjesto za život. Oni pak, koji su u djetinjstvu proživljavali traume i imali teško djetinjstvo, živjet će u svakodnevnom uvjerenju kako je život vječna borba.

Te dvije velike razlike u djetinjstvu učinit će tako još veću razliku u starijoj dobi. Na prve će djelovati da imaju puno samopouzdanja, ambicija i planova, dok će na ove druge djelovati tako da će se svakodnevno propitivati mogu li oni to ili ne.

Srećom, postoje načini da se ova uvjerenja tijekom života promijene, ako se na vrijeme probudi svijest o različitostima i mogućnostima koja su tu za svakoga.