Foto: WeHeartIt

SPONTANI pobačaj često ostavlja parove slomljenog srca, s osjećajem goleme krivnje.

Neopravdano. Razdvojenost koja se kod mnogo parova javlja nakon pretrpljenog gubitka djeteta često se ignorira i podrazumijeva da se o tome šuti. Koliko god vam bilo s drugima teško pričati o tome, s partnerom o tome ne smijete šutjeti.

Ponekad će biti dovoljan zagrljaj i tišina koja će sve reći. Pokušaj da ponovno zatrudnite ne treba požurivati. Kako tijelu, tako i psihi treba određeno vrijeme da se nauči nositi s tugom i boli, a ujedno i pronaći način kako sve prebroditi.

Mnogo je savjeta o tome kako izbjeći rizične čimbenike, kao što su izbjegavanje alkohola, cigareta i droga, izbacivanje stresa i velikih fizičkih napora. No istraživanje je pokazalo da je i dalje jako puno toga što parovi o pobačaju ne znaju.

Koautor provedene studije na Alber Einstein Collegeu u New Yorku, doktor Williams navodi kako je mnogo parova ostalo iznenađeno brojkom koliko su zapravo pobačaji česti i da roditelji uopće ne mogu utjecati na to.

Do pobačaja dolazi zato što tijelo žene iz nekog razloga počne odbijati plod, odnosno ponašati se kao da je strano tijelo.

Od ispitanih 1000 parova, više od polovice je smatralo da su pobačaji mnogo rjeđi nego što to doista jesu, smatrajući da se dogodi u manje od 6 posto trudnoća, dok je postotak znatno veći, oko 20 posto. Veći dio pobačaja dogodi se u vrlo ranoj trudnoći, kada žena još nije ni bila svjesna da je trudna, pa kada bismo pribrojili i ove brojke, postotak bi negdje dosegnuo čak i 50 posto.

Dok parovi smatraju da su uzroci pobačaja vanjski utjecaji, do najvećeg dijela njih dolazi zbog kromosomskih oštećenja ili strukturalnih abnormalnosti u embriju ili fetusu na koje nikako ne mogu utjecati.

Čak 76 posto parova izjavilo je kako je stres najčešći okidač za pobačaj, dok ih 22 posto smatra da su krivac lijekovi ili alkohol. Činjenica da možda ne želite dijete ili liječenje od spolno prenosivih bolesti također ne mogu uzrokovati pobačaj bez utjecaja nekih drugih anomalija i oštećenja.

47 posto ispitanih parova koji su doživjeli spontani pobačaj osjećali su krivnju, 41 posto je osjećalo da je učinilo nešto loše zbog čega je trudnoća prekinuta, a 28 posto ih se sramilo pobačaja.

Upravo zato liječnici diljem svijeta sve više postaju svjesni važnosti emocionalne potpore nakon pretrpljene teške traume kao što je spontani pobačaj.

Izbjegavanje seksualnih odnosa sasvim je uobičajena reakcija nakon pobačaja, no ono čega ne smije nedostajati su razgovor i pronalaženje utjehe u zajedništvu. Ne zaboravite da je i partneru teško.