Svako dijete će prilagodbu proći na svoj način, a to ovisi o samoj dobi djeteta. Mlađa djeca (bebe) prolaze burnije, dok se starija djeca brze prilagođavaju, ovisi i o tome s koliko ljudi je dijete imalo kontakte i koje su dobi, pa tako djeca koja su odrasla sa starijom braćom i širom obitelji puno lakše se prilagođavaju.

Isto tako pozitivna i ugodna iskustva s odraslima, naročito manje poznatima, doprinose lakšoj adaptaciji. Mala djeca od godinu dana znaju reagirati manje burno ako su već i prije se odvajale od roditelja. Najčešće mala djeca se osamljuju plaču i sigurnost nalaze u poznatim stvarima kao što su njihova igračka ili dekica, njihova bočica. Nešto starije bebe one od godinu i pol do dvije otvoreno se ljute i izražavaju da neće u vrtić ili su ljuta na roditelje/tete.  Dok kod starije djeca  dio djece poslušno će ući u sobu,  ali će veći dio dana biti povučeno najčešće kod vrata te će stalno zapitkivati za roditelje. Neka djeca možda neće ispuštati ruku od odgojiteljice. Ili će odbijat pozive na igru. A drugi će nastaviti bez nekih većih problema svoj boravak u skupini te stjecati nova prijateljstva.

 

Pa prvenstveno stav roditelja je bitan,odnosno koliko su oni pomireni s time da im dijete kreće u vrtić. Sto su oni pozitivnije orijentirani prema vrtiću te to i komuniciraju s svojim djetetom to će prilagodba lakša. Ono što ja znam reći mamama je da kad prvih dana dođu u skupinu i budu vesele i sretne koliko god više mogu. Na taj način neverbalnim signalima prenose poruku djetetu da je u sigurnom, dobrom okruženju  te dijete može slobodno početi istraživati novu sredinu. Način na koji im možemo olakšati da ih dovedemo do vrtića da mu pričamo kako će se tamo igrati da jasno djetetu opišu kako će izgledati boravak u vrtiću. Na to da mama će otići te da će se vratiti tad i tad. Kada djetetu date smjernice kako i sto će se njemu događati tada se ono osjeća sigurno.

 

Jako mala djeca do godine, godine i pol tek uče da ako nešto nije tu da to ne znači da se taj objekt neće vratiti.  Pa tako i mama. Kad mama ode, mama je nestala i to im je novo i trebaju se naviknuti da će se vratiti i to je proces koji traje, a naročito ako se majka nije prije previše odvajala od djeteta. Nekoj djeci je prvih dana sve zanimljivo puno novih igračaka i djece pa izgledaju da ih nije briga za roditelje. No za tjedan dana kad uzbuđenje splasne počne proces plača i negodovanja. 

Neka djeca znaju odbijati hranjenje, počnu puno više puzati iako mogu hodati kad su doma budu zalijepljena za mamu. Različite su reakcije no sve je to normalno i štoviše potrebno. No ako su takve reakcije duže onda je savjet da se kontaktira stručna služba u vrtiću.   

 

Prvo je to da budu u strahu oko odvajanja i davanja povjerenja odgajateljima da će jednako brinuti kao što bi ona. Povezanost je obostrana kao što dijete treba naučiti biti samostalno i bez majke tako i majka treba se naučiti da ne brine i da joj dijete ne fali dok obavlja svoje svakodnevne dužnosti. Ta povezanost je snažna i samo stanje majke i njeni strahovi oko odlaska u vrtić će dijete osjetiti te će adaptacija biti otežana. Druga stvar je pojava helikopter mama koje su stalno nad svojim djetetom i njegova su produžena ruka u svijetu. To su prebrižne mame koje su štitile svoje dijete od svega pa i time ustvari onemogućile da se dijete normalno razvija.

Na primjer, pretjerano miksanje hrane ne razvija jezik, desne i gutanje. A s time usporavamo jezični razvoj jer naš mozak mora naučiti baratati tim jezikom da bi ga naučio kontrolirati kad proizvodi glas. Dijete mora pasti da bi se ustalo. Doslovno i metaforički. Savladavanje životnih prepreka nas tjera da se razvijamo i rastemo. Pa makar ta prepreka bila strpati punu žlicu čokolina direkt u usta a ne u obraz. Stoga savjet mama bi bio da dok su na poslu i kad im njihovo najbitnije padne na pamet da ga zamisle nasmiješenog i veselog kako uživa u druženju, smijehu, novim stvarima koje upija na najbolji način sretan i zadovoljan sto je živ. Time će smanjiti svoju napetost a i dijete će kad ju ugleda osjetiti da je mama sretna i da to što je ono u vrtiću i zabavlja se i uči kroz igru i prijateljstvo je ustvari super za njega.