IAKO je u Austriji robotika uvedena kao zaseban predmet već u prve razrede osnovne škole, u Hrvatskoj se o učenju o robotici već od malih nogu nažalost zna vrlo malo. No, to ne znači nužno da naši školarci ne vole robotiku. Baš suprotno, robotičari iz Hrvatske na svim natjecanjima postižu vrhunske rezultate i kući se vraćaju s medaljama. Najbolji primjer svakako su natjecanja u Slovačkoj, Austriji i Sloveniji iz kojih su se vratili s čak sedam medalja. 

 

Četiri tima robotičara trenutno se nalaze u Kini na svjetskom natjecanju i želimo im puno uspjeha!

Robotika je idealan izbor za svako dijete jer potiče razvoj koncentracije, pa od velike koristi može biti i za darovitu djecu. Kroz robotiku se uči više predmeta istovremeno, čega djeca često nisu ni svjesna.

 

Za robotiku je potrebno znanje matematike i fizike, tehničke kulture i informatike. Na natjecanjima je veliki naglasak svakako stavljen i na znanje stranih jezika. 

 

 

Djeca kroz prezentaciju svog proizvoda moraju uz funkcionalnost misliti i na dizajn proizvoda, ali i to kako će objasniti drugima o čemu se radi. Stalni problemi neprestano se javljaju, pa je potrebna i zavidna doza snalažljivosti. Biti uspješan u robotici podrazumijeva znanja o osnovnim elementima potrebnima za izradu konstrukcija, izrada vodiča koji povezuju motore na napajanje i na sučelje, koriste senzore uz pomoć kojih roboti pronalaze i prate zid, pronalaze i prate crtu, prepoznaju različite boje, mogu pronaći objekt, programski upravljaju motorima, očitavaju vrijednosti senzora, programiraju kretanje robota. Zadatke uglavnom rade u timu. Sve to je praktična primjena znanja iz konstrukcija, elektronike, programiranja uz jaku koncentraciju.

 

Uz učenje, ovoj djeci svakako je i druženje vrlo velika prednost robotike. Sve se radi u timovima, pa je izmjena znanja zabavnija i lakša.

 

Razgovarali smo s majkom Janka, dobitnika ovogodišnjeg Oskara znanja. 

 

Janko je naime patio od izraženih simptoma iz ADHD spektra. To mu je znatno otežavalo praćenje nastave te se počeo liječiti već od prvog razreda osnovne škole.  U petom razredu odabrao je robotiku kao izborni predmet i tada je sve krenulo pozitivnom putanjom. Već u šestom razredu Jakov je sudjelovao na natjecanjima, a u sedmom razredu postiže i značajne rezultate te sudjeluje na svjetskom prvenstvu iz robotike u Brazilu. Potom su uslijedili uspjesi u Slovačkoj (1. mjesto), Sloveniji (1. mjesto), Austriji (2. mjesto) i treće mjesto na svjetskom natjecanju u kategoriji "Rescue B" za djecu dobi do 18 godina. Uspjesi su utjecali na rast Jankovog samopouzdanja, a problemi povezani s ADHD-om postajali su sve manji.  

 

Jankova majka naglašava kako je imao odličnu podršku robotičke udruge, mentorice profesorice Jelke Hrnjić i profesora Ivice Kolarića. Jakov trenutno predstavlja Hrvatsku na svjetskom prvenstvu robotike u Kini, a u jesen ga očekuje i otvoreno prvenstvo Australije.

Janko otkada se bavi robotikom  ima više povjerenja u sebe i svoje sposobnosti, lakše ispunjava školske obveze, ambiciozniji je i stječe mnogo novih prijateljstava, pogotovo među robotičarima.

 

 

 

Robotikom se najviše bave u Varaždinu, Karlovcu, na Hvaru, Braču i Zagrebu. Već godinama hrvatski robotičari osvajaju prvih tri do pet mjesta u svim kategorijama u kojima nastupaju. 

Kako izgleda život obitelji malenih robotičara?

 

Bavljenje robotikom zahtjevno je, ali ujedno i ispunjujuće za cijelu obitelj. Vikendi su rezervirani za robotičku nastavu, putovanja na međunarodna natjecanja česta, pa je bavljenje robotikom zapravo odricanje cijele obitelji. Djeca često rade i kod kuće, pa je pomoć roditelja dobrodošla. 

Maja Bilandžić, uz Jakova ima i dvije godine starijeg sina Matka koji se tek ove godine počeo intenzivno baviti robotikom. Članovi tima nalaze se svaki vikend, ponekad i tjednom, čak i preko praznika i intenzivno rade više od osam sati dnevno. 

 

Janko je dokazao kako uz mnogo truda i zalaganja nijedna teškoća u razvoju ne može stati na put ka ostvarenju ciljeva.