RODITI SE kao djevojčica ili dječak to je puki biološki izbor. Koliko će sin izrasti u muškarca u u psihološkom smislu, ovisi prvenstveno od obitelji i kulture u kojoj odrasta ili je odrastao. Kada je društvena uloga muškarca jasno definirana, kao što je to slučaj u mnogim društvima, onda dječaci gledajući u starije osobe muškog spola, polako usvajaju karakteristike muške uloge. Tako postaju muškarci na način definiran datom kulturom.

Glavni dio ovog procesa je odnos sina i oca (ili muškarca u ulozi oca). Dječak koji voli svog tatu želi jednog dana biti kao on i zato je za dječaka otac uzor, onaj-u-koga-se-gleda, s kojim se poistovjećuje, od koga preuzima „muške” osobine i ponašanje.

A kada je otac odsutan ili premalo prisutan, ovaj je proces onda uvelike uskraćen. Dječaci koji su najčešće izloženi samo ženskim uzorima, a ne i muškim, postaju pomalo feminizirani i to je jedan od sve uočljivijeg procesa feminizacije suvremenog (zapadnog) društva.

Glavni problem je nedovoljan kontakt sinova i očeva, i to ne onih razvedenih. Istraživanja pokazuju da je suvremeni otac sve više odsutan od kuće, da odlazi rano, vraća se kasno, tako da je tokom radnog dana u kontaktu s djetetom u prosjeku manje od jednog sata. Nedovoljno da bi sin „upio” dovoljno materijala – da bi „snimio” oca i njegove reakcije u različitim situacijama.

Da bi se dječak mogao poistovjetiti s ocem, između njih ne bi trebala biti prevelika razlika u godinama jer će primjerice dječaku od četiri-pet godina biti doista teško poistovjetiti se s ocem koji je već zakoračio u peto desetljeće, a upravo je takvih očeva danas sve više.

Osim toga, mnogi tate se danas ponašaju kao mame – muške mame. Fragmentacija spolnih uloga se odražava i na iz njih izvedenim ulogama mame i tate te je sve više očeva koji svojim sinovima nude samo ljubav te mama koje su prisiljene preuzeti tradicionalno muško oblikovanje djeteta. Kada tata samo voli, a mama je ta koja odgaja i uči, dijete zapravo dobiva mušku mamu i ženskog tatu.

Proces identifikacije između sinova i očeva zapravo se najbolje vidi u obiteljima s više muške djece jer se tada mlađi sin ugleda na starijeg, a on još na onog starijeg koji je pak godinama bliži godinama oca i već je otprije preuzeo mnoge očeve manire. U obiteljima sa samo jednim djetetom takva mogućnost nažalost ne postoji.

Dječacima ne ide u prilog ni nedostatak muških uzora među rođacima. Uvijek prisutni djedovi su uglavnom i generacijski i starosno - prestari, a ujaci, stričevi i tetki često su distancirani, odnosno zaokupljeni svojim problemima i obiteljima.

S druge strane, mali dječak je najčešće u intenzivnom kontaktu s majkom, bakom, tetkom … te je do puberteta uglavnom okružen upravo ženama (tete u vrtiću i učiteljice - statistički poprilično nadjačavaju muškarce u tim djelatnostima).

I zato očevi, budite muškarci, manite se priče o muškosti samo kada se radi o temi kao što je gej parada - uhvatite svoje sinove za ruke i povedite ih u svijet da im ga pokažete i s one muške strane!

Tekst je preuzet iz Sabranih kolumni "Politike", a objavljen je i u knjizi "Uloviti ljubav" autora i psihoterapeuta Zorana Milivojevića. Knjiga je inače bila pravi hit (izdana je prije nekoliko godina i temelji se na iskustvima s pacijentima), a govori o različitim odnosima, od ljubavničkih, bračnih, odnosima roditelja i djece, običnih ljudi prema društvu... http://www.politika.rs/rubrike/spektar/zivot-i-stil/204474.lt.html