Foto: 123rf 

DA SU ljudi stvarno spremni na svakakve idiotarije svjedoče čak i roditelji koji su se eto, oženili na vrijeme, dobili dijete na vrijeme, ali onda – eto, opet ne što ne štima. A kada ćete na drugo? Zašto samo jedno dijete? Pa djetetu će biti dosadno? Kada stiže drugo? Još nisi trudna, što čekaš? ... i mnoga druga slična pitanja odnosno slični sebični pritisci. Jer nitko, baš nitko nema pravo gurati nos u takve stvari. 

„No, mnogi to jednostavno ignoriraju pa sustavno nastavljaju u svom tonu, jer čini se – eto, da je imati jedno dijete sebičan i silno grozan čin. E, toga mi je dosta!“, razljutilo je to mamu Lauru Lifshitz koja ima jedno dijete – iza koje je su dva spontana pobačaja, teška trudnoća i razvod – ali unatoč svemu tome čak i oni koji znaju sve što je prošla i dalje ne uspijevaju pregristi jezik već forsiraju i forsiraju. Drugo dijete, kada će? 

U kasnim tridesetima, s toliko toga iza sebe, mama iz naše priče donijela je konačnu odluku – jedno je dijete dovoljno i jedno je dijete jedino realno. S tek malim šansima da se možda dogodi. „Trgovina“ je otvorena, ali... 

>>>Koliko djece ljude čine zaista najsretnijima?<<<

Kako sada stvari stoje pomisao da će život provesti u ženskom duetu, sa svojom kćerkom, i više je nego logična. Čak i privlačna, unatoč njenoj prošlosti i odrastanju kao najmlađa od četiriju sestara u kući u kojoj je uvijek bilo glasno, veselo i šaroliko. U kući u kojoj smijeha nikada nije nedostajalo, no tko kaže da je sada- u mini duetu, situacija drugačija. „Čak štoviše – ponekad mi ta mirnoća, taj život udvoje, jako odgovara, a kada god nam zatreba društvo barem ga kod nas nije teško organizirati.“, napisala je mama. A kada nam je svega dosta, jednostavno ostanemo uživati u našem jedan na jedan odnosu.“ I to nije jedini razlog zašto je divno uživati u jedmom djetetu. Razloga je mnogo: 

Lova, lova, lova 

Ne mogu reći da je moja obitelj jako oskudjevala kada smo mi bile male, ali sjećam se da nikada nismo imali dovoljno da se namire baš sve želje i potrebe. Ni sada nisam u puno boljoj situaciji kao samohrana majka, ali nam svakako mogu priuštiti više nego kada bi imala još jedno dijete. Ne želim obitelj gledati kroz novac, ali to je činjenica koja nije zanemariva. I ne, ne želim reći da čekam da skupim dovoljno novca za još jedno dijete – ne, jer tko zbog toga čega vjerojatno nikada neće dočekati ni novac ni dijete, ali uvijek se sjetim onoga – ako nemaš za nahraniti dijete, nemoj ga ni imati. Toga se držim, jer za jedno ću uvijek imati. 

Vrijeme 

Kao mama koja radi i mama koja praktički sama odgaja dijete – plus minus koji dan kada je kćer s ocem, i u tom vremenu vrijeme koje mogu kvalitetno posvetiti svom djetetu i više je nego limitirano. Možda bi slično bilo i da ih je dvoje, ali s jednom točno znam koliko i kada mogu maknuti sve u stranu i jednostavno se posvetiti samo njoj. 

Bliskost 

Ne treba vam kuća puna „duša“ da bi se osjećali voljeno. Vjerujte, dovoljno je samo jedno dijete koje vas voli bezuvjetno i koje će uvijek biti ono koje će ispuniti vaše srce. Moja sjećanja na djetinjstvo u velikoj obitelji oduvijek je „ispunjeno“, ali lagala bih da kažem kako nije bilo trenutaka u kojima sam se, kao najmlađa, često znala osjetiti zapostavljeno i izgurano u stranu. A to se mojoj djevojčici neće događati. Ona će u svojoj obitelj uvijek imati prednost. I tu se vidi snaga onoga – biti u potpunosti posvećen svom djetetu. Ne umanjujem ljepotu višečlanih, ali uvidite i vi ljepotu malobrojne obitelji. 

>>>Martina Felja za Index Mame: Prije mi je posao bio sve, a sada je tu moje dijete..."

Braća i (ne)slaganje 

Mnogi roditelji kažu da su išli na drugo dijete samo zato da prvom djetetu podare društvo, ali, mnogi kasnije kažu da se njihova djeca jednostavno slažu kao pas i mačka. Vjerujem da svaki, pa i takav odnos ima svoje faze, ali nitko nikome ne može jamčiti da će se braća i sestre slagati onako kako se to roditelji nadaju. I zato kod nas nema ni očekivanja ni nadanja. 

>>>Imati jedno dijete je sebično?<<<

Imam karijeru 

Iako sam prve godine svoje kćeri provela s njom doma, a vjerujem da bi tako nekako izgledalo i da sam imala još jedno dijete, no sada – sada imam vremena za posvetiti se svom djetetu i sebi, odnosno karijeru. Jer volim svoj posao, volim sebe dok radim, volim vrijeme koje je odvojeno od moje uloge majke, i na koncu, volim što mi ostaje dovoljno vremena da uživam u dovoljno količini vremena u obje svoje uloge. A to, znam, ne bih mogla da imam više djece, jer znam, uz puno bi me kuću nekako pekla savjest što bi toliko vremena provodila izvan nje. 

>>>Ivana Delač Đolo:Nekada bih voljela da malo manje brinem<<< 

Moje zdravlje 

Nakon tri trudnoće i samo jednog poroda moje je zdravlje bilo malo narušeno, Fizički i psihički, no sada kada sam se oporavila od svega, čak i od pritisaka ta rodim još jedno, priznajem – osjećam se savršeno zdravo i fit u svojoj koži. Trebam li se zaista odreći toga zato da namirim želje okoline? Mislim da ne. 

Jedan nije usamljeni broj 

Nakon toliko sažaljivih pogleda i komentara – jasno i glasno izjavljuje da moje dijete kao jedno-jedino – nije usamljeno. Ona ima društvo. Ima mamu, ima tatu, ima cijelu četu rodbine i prijatelja – zar zaista mislite da je usamljena? Jer kada joj god zatreba društvo, ako nitko drugi, ja sam uvijek tu. Zamislite kako bi vašoj djeci, koja žive s braćom i sestrama, bilo kada vi svaki put poželjeli i dobili društvo svoje mame. Bili bi presretni i ispunjeni. To je ono što dobiva moja kćer i kao što vidite – ni izbliza nije usamljena samo zato što je jedina.