POSLJEDNJIH dana internetom žari i pali jedna Australka, 32-godišnja majka četvero djece koja je svojim statusima na Facebooku zapalila milijune majki diljem svijeta. Znate li zašto? Zato što je kraljica koja se usudila biti apsolutno iskrena o svemu što je muči, a muče je stvari kao i veliku većini majki/žena na ovom svijetu. Majčinstvo je postao natjecateljski sport u kojem je jedina disciplina - biti savršena majka i tu je nastao kaos jer društvo danas očekuje - i to očekuje svakodnevno, da će svaka žena koja postane majka odjednom postati prekrasan skiny robot iz časopisa. Nemoguće, nije normalno, nije ostvarivo, i na koncu, zašto bi i bilo ostvarivo. A sve one koje misle da je uz četvero djece moguće biti savršeno dotjeran i živjeti u savršeno čistom stanu te vjerojatno još uvijek nemaju djecu. Ili nemaju život.  Svoj život. 
 

Kada je na njenom Facebook profilu osvanuo status "I Salute you" žene diljem svijeta pronašle su svoju novu glasnogovornicu te joj uz poklike podrške nadodale još cijeli niz svojih počasnih misli. 
 

Odajem ti počast ženo u parku jer gledaš u svoj mobitel ignorirajući malo svoje dijete.
 

Odajem ti počast jer se trudiš pokazati javnosti da nisi "upaljena" svih 24 sata na dan, samo za svoju djecu. 
 

Odajem ti počast jer ne fućkaš ni pola posto sve one majčinske grupe. 
 

Odajem ti počast jer ne mariš za neoprano suđe već lijepo prođeš pored njega da bi s frendicama otišla popiti kavu. 
 

Da bi bila dobra mama, žena i čovjek uopće ne moraš provoditi dane u čišćenju. Ako ostaviš suđe dovoljno dugom. već će se netko primiti i oprati ih. Vjeruj mi!
 

Odajem ti počast ženo koja strpljivo čekaš na red kod doktora da ti propiše antidepresive jer te puca postporođajna depresija. To je jedna prokleta kuja koja te obuzela, ali poduzela si sve što si mogla učiniti i zato te smatram kraljicom jer se nosiš s njom. Snažna si, nisi slaba, jer si se usudila potražiti pomoć, za razliku od mnogih žena koje prolaze isto, ali se ne usude ni tražiti pomoć niti govoriti o tome. 
 

Odajem počast i tebi ženo jer nisi skinula svoje trudničke kile, i ne fermaš nikoga oko sebe radi toga. Bravo ženo! Jer znaš, ne bi bilo fer odreći se torti i kolača samo zato što si postala majka. Pred tobom je 24 sata svaki dan, narednih minimalno 20 godina i zato uživaj u tim kolačima i s guštom pokaži srednji prst svima koji će poželjeti nešto ti reći za tvoju liniju. Kvragu, pa zar je tvoje postporođajno tijelo odjednom postalo javno dobro? Briga ih! Ti samo guštaj. 


 

S ljubavlju,  Con. 

 

 

Da žena zna o čemu govori, posebno u dijelu oko postporođajne depresije dokazala je jednim drugim statusom u kojem je na sebi svojstven način opisala što je proživljavala tijekom tog odvratnog razdoblja. 
 

Proživljavala sam takve trenutke tjeskobe da si nisam mogla pomoći, ali to nisam nikada tajila. Svi su oko mene znali za moje epizode i  frendice su već bile navikle na moje ispade bijesa i disanje u vrećicu. 
 

Kad sam otkinula znale su reći - Oh, evo je opet, doći će k sebi za 10 minuta. 
 

Ne znam uopće kako sam ih uspjela prebroditi na kraju, te napade, ali mislim da mi je najviše pomogla moja teta kada me pitala - što te najviše muči kod tih napada. Odmah sam ispalila - da ću prestati disati, da ću se srušiti nasred parka, da ću početi vrištati i plakati. Da, i? Pitala me? Ako prestaneš disati od panike, opet ćeš prodisati. Ako se srušiš, pa netko će ti valjda pomoći. I znate što? Vani ustvari ima jako puno kraljica i ljudi koji su zaista spremni pomoći i zato je bolje biti vani, pokazati svoju tjeskobu i paniku i sve što ide uz to, nego se skrivati u mraku svoja četiri zida. Tamo nam nitko neće moći pomoći.  Tamo nema kraljica s voki-tokijima koje će odmah alarmirati druge kraljice s lozinkom - Kraljica je pala, donesi vina, kraljica je pala!
 

Žene, jače ste od toga! Dotucite tu svoju postporođajnu depresiju da ona ne bi dotukla vas. 

Dakle, ako u ovome niste našle riječi utjehe, možda ih pronađete u nekom drugom njenom postu ili blogu kojeg piše gotovo svakodnevno - i svi su u ovako rječitom formatu. 


 

Mi smo njene riječi preveli u nešto pristojnijem tonu, izbjegavši punu F riječi, pa tekst sada zvuči puno sterilnije od njenog.

 

No, da baš ne bi bili toliko sterilni, izvukli smo još jednu zabavnu temu. Znate li kako izgleda seks u kući s osam para dječjih nogica koji svakog trenutka mogu banuti? Traje onoliko dugo koliko traje kratkotrajna šutnja djece zabuljenih u ekran - sve do reklama do kada muž tempirano svršava. "Ne mogu mu se načuditi kako može biti tako tempiran, napaljen i opušten unatoč činjenici da nam svaki put netko od njih može uletjeti i napraviti dar-mar. I ne mogu se i dalje načuditi da se može toliko napaliti na moje nesavršeno majčinsko tijelo mlohavog trbuha i ispijenih sisa. Ali valjda je to do psihe. Valjda me obožava zbog toga što sam njegova, što sam majka njegove djece i zato što je svaka nesavršena pora na mom tijelu rezultat našeg zajedničkog života." 
 

Mi bismo se samo još malo nadovezali - možda je to zato što je ova kraljica unatoč četvero djece i vječitom neredu koji je u takvim obiteljima neminovan, dovoljno opuštena da se s takvim trivijalnim stvarima ne zamara. Njen primjer zorno pokazuje da je mnogo važnije ostati svoja, posvetiti se sebi baš onako kako se zamisli, umjesto da se vječno pitamo, povodimo i živimo prema normama koje nam nameće društvo. 


 

Jer tako nismo svoje - tako se pretvaramo u nervozne žene koje zbog ribanja kuće zanemaruju prijateljice; zbog toga što muž ne riba zajedno s njima, postajemo čangrizave babetine i na koncu nismo ni dobre majke, ni žene, ni prijateljice koje su prezauzete da bi to uopće na vrijeme primijetile.  
 

I zato vam Constance Hall još jednom poručuje. Ne zaboravite danas ponijeti svoju krunu, čak i ako vam je muž i danas pokazao da je totalni sroljo, a djeci je potrebna doza egzorcizma. Ništa što već nije viđeno. Ali navucite krunu, jer sve ste vi - kraljice!