"Moja djeca nikada nisu bila kod liječnika. Nikada. 
 

Nisam ih vodila na kontrole, nisu cijepljena i nikada nisu popili niti jeda lijek. Možda će se to nekome činiti kao zanemarivanje ili zlostavljanje djeteta, ali pogledajte to s druge strane - oni su zdravi, a mi ih odgajamo na malo drugačiji način od ostalih roditelja. 
 

Mnogi bi nas mogli opisati kao nekonvencionalnu obitelj. Naša je baza priroda - ne ograničavamo se društvenim normama, djecu učimo sami, radi na vlastitom razvoju, jedemo ono što uzgojimo i to uglavnom sirovo. Kod nas nema fast fooda. 

Otvoreni smo prema prirodi, prema osjećajima, učimo od sebe, a ne krivimo naše gene. Odlučno živimo vjerujući u našu sudbinu, a ne robujući našim strahovima. A za sve što nas muči lijek pronalazimo u prirodi.

Svi znaju za placebo efekt pa kada ljudi očekuju da im od lijeka bude bolje, zaista im tako i bude, ali rijetki su primjerice čuli za "nocebo" efekt. To bi se moglo opisati kao efekt taktike straha od dijagnoze koji mnogim pacijentima može doslovno paralizirati njihovu psihu zbog same pomisli da bi mogli oboljeti od neizlječive bolesti, da lijek na njih neće djelovati ili će im biti propisana kriva terapija. 

Tako nešto nedavno sam osjetila kod zubara. 

Kada mi je pregledao zube rekao mi je da jedan zub treba popraviti i staviti plombu. Rekla sam mu - ne hvala - ne želim plombu. Zubar se iznenadio ali me je svejedno pokušao uvjeriti da ja tu plombu trebam jer će mi karijes uskoro doći do zubnog živca i ja ću se ponovno vratiti, ali s bolovima. 

Opet sam mu rekla - ne, hvala, ali hvala na savjetu. 

Nemojte me krivo shvatiti, ovakav bi pristup mnogi sigurno nazvali neodgovornim, a mene prozvali osobom koja ne mari ni za sebe ni za svoje postupke, ali ne - ja sam sve samo nisam neodgovorna.  

Jer, ja ne smatram da meni treba plomba ili da mom djetetu treba lijek da bi se zaliječio - ja smatram da treba riješiti srž problema - pravi uzrok bolesti ili nekog zdravstvenog problema. 

Zato samim time što ne vodim svoju djecu liječniku pokazujemo da želim da se moja osnovna roditeljska prava ostave na miru, da me se ne preispituje jer ja sam prva koja svojoj djeci želi dobro. 

Roditelji koji svoju djecu vode liječnicima čak i onda kada je posve nepotrebno - neka to bude i ostane njihov izbor, ali i takvima savjetujemo - ne vjerujte slijepo baš svemu što medicina kaže. 

Ja sam sama odrastala u ne ovako konvencionalnoj obitelji, i za svaki problem roditelji su me
vodili doktoru. Tijekom djetinjstva sam imala zdravstvenih problema. Sa 18 mjeseci vodili su me korekciju vida, odrasla s punim ustima krunica i popravljenih zubi i imala sam stalne probavne smetnje. Iz toga nisam naučila samo to da medicina pokriva tragove, a ne uklanja uzroke, nego sam shvatila i to da medicina i farmaceutika ne bi imali smisla da su ljudi zdravi, da nas znaju izliječiti jednim lijekom. Tko bi onda na nama zarađivao? A svaka slijedeća boljka u meni je samo stvarala još jači osjećaj otpora prema liječenju, jer mi se čini da se tome nikada neće nazrijeti kraj. 

Ne mogu reći ni da moja djeca nikada nisu bila bolesna. Imali su i temperature i tresla ih je groznica, ali na sve sam to gledala kao na simptom koji znači da se njihov organizam bori i da u svemu tome nema mjesta lijekovima koji će ublažiti simptome već im treba sredstvo, prirodno sredstvo koje će organizam očistiti od virusa i bakterija i na taj ih način osnažiti. 

Ovom pričom ja ne želim umanjiti važnost medicine, posebno ako ćemo se dotaći hitnih slučajeva, stradavanja u automobilskim nesrećama, teškim bolestima... Za takvo nešto i sama bih se obratila za pomoć liječniku kojeg odaberem za sebe ili svoju djecu. 

Ali poanta je u tome da se mnoge bolesti mogu spriječiti dobrom prevencijom. Mi smo možda nekonvencionalni jer brinemo o svojoj djeci na način da smo im od prvog dana na 24-satnoj usluzi. Spavamo s njima, dojim na zahtjev, nosim ih u marami, gdje idem ja idu i oni. Puno boravimo vani, u prirodi, na čistom zraku i s dobrim bakterijama, hranimo se zdravo, a hranu oplemenjujemo ljekovitim biljem. Djecu nam ne čuva bilo tko - mi smo s njima i dok drugi odlaze na posao da bi zaradili za život, mi smo odlučili odgajati djecu i sami se potruditi napraviti sve ono što nam je za život potrebno. 

I ne sudim nikome, ali ako će do ikoga doprijeti moje riječi nadam se da će iz svega ovoga naučiti da liječnici često nisu potrebni - ako ste voljni od prvog dana s djetetom raditi na prevenciji bolesti, odnosno ako ste voljni apsolutno se posvetiti ne samo djetetu već prvenstveno njegovom zdravlju. 

Hranite ih zdravo i njihov će organizam postati jako otporan, zubi ostati zdravi, a čak i kada pokupe neku bolesti znajte da priroda liječi sve." 

Ovo je pismo objavila jedna mama iz Velike Britanije čijim smo se postupcima nedavno pomalo zgražali te nas ovom pričom zapravo nije jako iznenadila. No, ovog ćemo puta ipak priznati - ako sagledamo uzroke i posljedice, prevenciju i zalječivanje - njen savjet uopće nije loš!