Foto: Pinterest

NARAVNO da neke stvari razumijemo tek kada ih iskusimo pa vjerujemo da ste i vi vjerojatno tek nakon rođenja svoje djece počele shvaćati ono što su vaše majke vama govorile. Tek sada razumijemo svoje mame, posebno onda kada svojoj djeci znamo reći – vidjet ćeš kada ćeš imati svoje dijete. Oh, da. Poznato. Jako poznato.

Odajmo stoga počast svojim majkama, njima koje su nas učile, njima koje su nas trpile i voljele bezuvjetno – baš onako kako i mi volimo i njih i svoju djecu. Baš onako kako će i naša djeca, nadamo se, jednoga dana odavati počast vama i nama!

Poručimo stoga svojim majkama ovih nekoliko riječi, a vi drage naše, ako imate što dodati, slobodno dodajte i ponešto svoje, prije nego majkama pošaljete što im sve imate za reći.

U pisanom ili elektroničkom obliku, nevažno, vaše će majke, vjerujemo, biti presretne. 

Draga mama,

Znam da, dok sam odrastala, nisam uvijek razumjela, i iako to nisi često govorila, znam da si često mislila – čekaj samo da dobiješ svoje dijete. Sada to znam.

Možda će ti se ove moje riječi činiti suvišne, jer znaš ti, a znam sada i ja, da neke stvari jednostavno ne moramo ni izreći, a da znamo da se podrazumijevaju. Ali ja ću ti ih svejedno reći. Bez obzira na njihov raspored, želim ti ovim priznanjem odati počast. Ništa više i ništa manje od toga. Samo da znaš da u potpunosti razumijem, podržavam i u velikom broju, danas i sama činim.

Često sam se pitala zašto si nas ponekad naprasno slala kod susjede na igranje, kada te morio PMS. Danas vjerujem da si nas tim činom spašavala, baš kao i sebe i zato molim te, imaš li možda još uvijek njen broj čisto da znam kamo da pošaljem svoje?

Nije mi nekada bilo jasno zašto mi moramo šutjeti dok ti pričaš na telefon? Danas znam se razgovor ne može voditi ako sam u tijeku bitke kakvu smo mi znali prirediti kada god zazvoni telefon.

Nekada sam mislila da nisi dobra mama jer si se stalno savjetovala što da radiš samnom. Danas mi je to sasvim jasno jer ni ja jednostavno nekad ne znam što da radim i kako da se postavim pred svojom djecom.

Kada se samo sjetim koliko sam ti puta rekla i pomislila da te mrzim i kako sam se ustvari bojala da ćeš i ti to meni reći, pogotovo nakon što sam onoliko puta zalupila vratima, ali sada znam da jedna majka jednostavno ne može mrziti svoje dijete što god ono napravilo.

Znaš, nekada sam doista mislila da jedva čekaš ljeto da nas se riješiš u nekim glupim organiziranim odlascima s drugim klincima, da bi tek nedavno shvatila da i ti želiš imati malo odmora na godišnjem odmoru.

Mi smo mrzili školu, to si znala, ali si svejedno cvjetala svake godine na prvi dan škole. Uvijek sam se pitala zašto, ali sada znam da je to period kada jednostavno nismo stalno na tebi i s tobom.

Uvijek sam govorila da ću čuvati baš sve uspomene koje će mi napraviti moja djeca jer ti to nisi bila u stanju. Danas znam da bi za sve te uspomene trebala još minimalno jednu nekretninu. Hvala ti zato što si sačuvala samo najvrjednije uspomene.

Jako mi je bilo čudno što nam nisi dozvoljavala da vam se uvučemo u krevet kada vani grmi i sijeva. Sada znam da se vjerojatno više ne bi dali van, kao ovi moji kojima sam, da bi bila drugačija od tebe, to dozvolila. Sada nam je tijesno kada god počne padati kiša.

Kako sam odrastala tako mi je tvoja rutina da si prije nego što tata dođe staviš friški ruž na usne bila sve smješnija, ali danas shvaćam da to zaista nisi radila radi njega već sebe. Trebao ti je osjećaj da si ipak žena, nakon cijelog dana provedenog s djecom.

Sada sam polako došla u onaj period kada ne znam kako da se postavim prema svojoj djeci – jesu li mali ili veliki, da ih pustim ili ne, neznam mama. Molim te reci mi kako to preživjeti?

Nisam nikada mislila da i ti patiš s našim pubertetom, stvarno sam mislila da ti baš ništa ne razumiješ. Ali sada mi je sve jasno, a opet, ne mogu sebi pomoći.



I znaš, uvijek sam mislila da ti moraš znati sve što će se i kako dogoditi. Nije mi bilo jasno kako si nekada znala reći da će biti kako će biti. Iskreno, mislila sam da jako lako odustaješ.

I znaš što još, tek sada znam koliko je teško biti svjestan da će djeca jednog dana otići. Kako to preživjeti? Ja znam da sam uvijek tu za tebe, toliko znam, ali, hoće li i moja djeca biti kao i ja?

Reci mi mama.