Foto: 123rf

DISCIPLINA je jedan od važnijih faktora koji definiraju kakav ste roditelj. U svom najosnovnijem obliku disciplina bi trebala biti uvedena tako da dijete ako ne poštuje vaša pravila bude svjesno da mora očekivati i određene posljedice zbog toga. Cilj je potaknuti dijete da zaustavi negativna ponašanja i u konačnici postane bolja osoba.

Kroz disciplinu djeca uče kako postati odgovorni, pošteni, ljubazni i nesebični. Prateći odgojna pravila svojih roditelja i učenje svako dijete ima priliku postati dobro odgojena osoba koja poštuje druge. No, ono o čemu se rijetko govori, a čega ni roditelji često nisu svjesni, disciplina i kazna nisu ni približno isti pojmovi. Ako kažnjavate dijete, a ne uvodite disciplinu, željeni rezultat će izostati.

Roditelji koji pljusku smatraju normalnom odgojnom metodom vjeruju kako to neće ostaviti posljedice na njihovoj djeci, no takav obrazac ponašanja dokazano se provlači kroz generacije, jer će vaše dijete jednog dana kada bude roditelj fizičko kažnjavanje smatrati bezopasnim.

Kazna je pretjerivanje. Poriv za kažnjavanjem djeteta najčešće se javlja kada vas dijete povrijedi pa mu impulzivno želite uzvratiti.

Kazne neće djecu ništa naučiti. U trenutku kada roditelji kažnjavaju djecu ne razmišljaju racionalno i ne mogu biti suosjećajni. Razgovor s djetetom je taj koji može objasniti situaciju i iskoristiti neprimjereno ponašanje da dijete nešto nauči.

Djeca i roditelji nisu ravnopravnim. Problem kod kažnjavanja je i taj što fizički roditelj ne može biti ravnopravan s djetetom. U tom smislu je to uznemiravanje slabijeg od sebe. Uz fizičku slabost, dijete nema dovoljno životnog iskustva, pa će dijete iz kažnjavanja u trenutku ljutnje naučiti da je to pravilan pristup slabijem i mlađem od sebe.

Djeca zaslužuju jednako poštovanje kao i odrasli. Biste li ošamarili nekog svojih godina?

Kazna stvara strah. Želite li doista da vas se djeca boje?