Foto: 123rf

NITKO ne očekuje velike uspjehe svoje djece dok su još mali, ali ih se kao male ipak treba znati pripremiti da jednoga dana više streme uspjehu i imaju više hrabrosti ustrajati na putu do uspjeha.

Zato djeca već kao mala trebaju početi učiti kako uspjeti, a ne odustati, kako prevladati rizike, a ne ih se kloniti... A za sve su to važni upravo roditelji.

Poanta je da dijete mora iskusiti rizik kako bi moglo i znalo doći do cilja samo, a baš tu moderni roditelji često kiksaju. Oni ne puštaju djecu same, uče ih kako se kloniti rizika, odnosno, oni su uvijek tu da svoje dijete zaštite i pomognu mu. Pod izlikom da je to osnovna roditeljska zadaća - "zaštititi dijete i biti mu uvijek pri ruci, jer tko će drugi ako neće mama i tata..."

"To tako više ne može!" slažu se stručnjaci koji već dugo pokušavaju objasniti modernim roditeljima da njihova zadaća ne leži toliko u zaštiti koliko u tome da bi dijete čim prije trebali naučiti da se zaštiti samo. Razlika je golema pa zato pokušajte ove pogreške smanjiti na minimum.

Prestanite uklanjati rizike iz njihovog života

Kad roditelji uklone sve rizike iz njegovog života, dijete će znati da može učiniti sve, jer za njega nema zamki. Zvuči kao bezbrižno djetinjstvo, no ono zapravo vodi aroganciji kod djeteta u kasnijim godinama kao i neminovnom padu samopouzdanja kad shvate da je život satkan od jako puno zamki koje ono nije spremno prijeći samo.

Prestanite prebrzo spašavati svoje dijete

Roditelji koji skaču na prvu da bi pomogli svom djetetu zapravo ih najčešće lišavaju mogućnosti da sami smisle način kako će riješiti svoj problem i poteškoću. Lijepo je znati da su roditelji tu da pomognu djetetu, ali ne tako da odmah skačete pomoći. Zapravo, ponekad će im bolji primjer biti kad ćete jednostavno okrenuti glavu od njihovog problema i ostaviti ih da ga sami riješe. Samo da se nikada ne naviknu da će mama i tata biti uvijek tu da riješe njihov problem.

Svi su pobjednici

Roditelji čija se djeca bave nekim sportom vjerojatno su već primijetili da se danas na svu djecu pokušava gledati kao na pobjednike tako da nijedno dijete ne pati jer je manje dobro, međutim, koja je poanta toga? Možda ćete ih trenutno zaštititi od negativnog osjećaja, ali prije ili kasnije dijete će samo shvatiti da nije toliko dobro kao druga djeca, ili barem nije toliko dobro u jednom polju života, a onda će za sve okriviti roditelja tako što će početi sumnjati u njihovu objektivnost, odnosno krenuti linijom manjeg otpora i poslužiti se varkama kako bi i dalje ostalo među najboljima.

Roditelji griješe, jer ne žele biti krivi

Mnogi moderni roditelji pate od osjećaja straha da ih njihovo dijete neće voljeti, ako neće biti često nagrađivano. Sjetite se da vas djeca vole i kad su razočarana, a pogotovo vas vole kad im postavite granice. "Ne" mora ostati "ne", a dijete, ma koliko vam god u tom trenutku željelo reći da vas sada baš zbog tog "ne" ne voli, to nikada doista ne misli. Ali dok god vi niste sigurni u svoje odluke, oni će pokušati manipulirati. A to je puno gore od neopravdanog osjećaja krivnje prerevnih roditelja.

Roditelji se pokušavaju prikazati kao oni koji nikada nisu griješili

Dajući primjere djetetu da ste vi bezgrešni i savršeni, misleći da ćete ih time motivirati da se ugledaju na vas, vrijedi samo u slučaju ako ste kao roditelj i kao čovjek doista takvi. Nažalost, takvi ljudi ne postoje, pa se nemojte takvima ni prikazivati nego radije djeci prilikom odrastanja otvoreno pričajte o svojim pogreškama iz mladosti i svojim osjećajima kad ste shvatili da ste donijeli krivu odluku. Takve će im lekcije pokazati da ste i vi griješili dok ste se trudili te ste unatoč pogreškama još uvijek živi i normalni.

Inteligencija ne znači da je dijete zrelo

Današnji roditelji često brkaju dva važna pojma - djetetovu pamet i inteligenciju s djetetovom zrelosti, a jedno s drugim nema puno veze. Uostalom, i pojam inteligencije često je vrlo promjenjiv u dječjoj dobi pa dijete jednu godinu može briljirati u nečemu, a već u drugoj, kad lekciju dosegnu i druga djeca u generaciji, postaje isto kao i oni te u očima svih, osim svojih roditelja, postaju isti kao i drugi. Ništa više pametniji niti zreliji od drugih. I zato, kad pričamo o zrelosti djeteta najbolje je da svoje dijete što češće usporedite s drugima, čisto da vidite koliko su druga djeca spremna činiti stvari za sebe, sama, a ne koliko su po imaginarnim mjerilima pametnija ili manje pametnija od vašeg djeteta.

Pričate jedno, radite drugo

Sjetite se, djeci su najbolji primjeri u životu roditelji koji žive kako žive, a ne onako kako to roditelji s velikim teorijama žele predstaviti svojoj djeci.

Djeca će u životu čuti i naučiti mnoge životne floskule, ali će se nastaviti ponašati upravo onako kako se ponašaju njihovi roditelji.