Foto: Index

NIZOZEMSKA, jedna od najbogatijih zemalja Europe, koja ima oko 17 milijuna stanovnika, već godinama smanjuje broj jedinica lokalne samouprave njihovim ukidanjem i spajanjem.

Od 1. siječnja 2018. godine Nizozemska će imati 380 općina, što je za osam općina manje nego ove godine. Za usporedbu, 2007. godine imali su 443 općine.

Istovremeno, Hrvatska koja ima oko četiri milijuna stanovnika, ima sustav od čak 428 općina, 127 gradova i 20 županija, i ne namjerava ga racionalizirati. Dok, primjerice, nizozemske općine u prosjeku imaju 45 tisuća stanovnika, u Hrvatskoj je taj prosjek oko šest tisuća.

Istraživanje Ekonomskog instituta od prije nekoliko godina pokazalo je da bi trebalo ukinuti 250 općina i 77 gradova jer ne mogu funkcionirati bez državne pomoći.

Pola proračuna neke općine potroše na svoje plaće

Također, više od polovice općina i gradova u Hrvatskoj 50 posto proračuna troši na plaće, što znači da im je glavna funkcija zapošljavanje lokalnih službenika, a ne pružanje usluga građanima.

Neke lokalne jedinice čak 30 do 90 posto iznosa proračuna dobivaju od države.

Hrvatske općine i gradovi minijaturne su po broju stanovnika te bez Grada Zagreba imaju u prosjeku 6300 stanovnika. U više od trećini ukupnog broja općina živi manje od 2000 stanovnika, a čak 30 općina ima manje od 1000 stanovnika.

Iako stručnjaci već godinama predlažu smanjenje broja jedinica lokalne samouprave, politika uporno takvu reformu izbjegava jer im je velika mreža općina, gradova i županija korisna za uhljebljivanje članova stranaka.

Prof. dr. sc. Ivan Koprić, s Pravnog fakulteta u Zagrebu, u svom znanstvenom članku "Zašto i kakva reforma lokalne i regionalne samouprave u Hrvatskoj" navodi da bi se broj jedinica lokalne uprave mogao smanjiti na 120.

"Studije naših demografa i geografa pokazuju da pored četiri regionalna urbana centra Hrvatska ima još oko 120 manjih urbanih središta, od čega su neka mikroregionalnog, a većina tek lokalnog značenja. Upravo ta urbana mreža treba biti osloncem novih osnovnih lokalnih jedinica, čime bi se njihov broj s 556 sveo na oko 120", navodi Koprić.

Kao glavni problem lokalne samouprave navodi slab ekonomski kapacitet.

"Upravo je kapacitet temeljna bolest hrvatske lokalne samouprave. Ne toliko onaj fiskalno-financijski nego temeljni ekonomski kapacitet. Taj je kod velike većine manjih i srednje velikih jedinica na iznimno niskoj razini jer imaju slabu gospodarsku aktivnost, oslonjenu na tradicionalne djelatnosti, ponajprije poljoprivredu, što ih onemogućuje da čak i uz neke značajne promjene poreznih propisa namiču dovoljne vlastite prihode. Ako nema prihoda, onda ne mogu biti oslonac razvoja, ali ni, ne nudeći radna mjesta, oslonac demografskog očuvanja. Zato je oko 80 % hrvatskog prostora u depopulaciji: šanse školovanja, zapošljavanja i kvalitetnijeg života traže se u najvećim urbanim centrima, i to samo u ekonomski propulzivnim dijelovima zemlje", navodi Koprić.