Foto: Joanna Paciorek, Ilustracija Index

STO DVADESET I DEVET. Ovo je 129. kolumna po redu. Svaki utorak, točno u 14 sati, stodvajzdevet tjedana za redom. Ovo je najduža veza u kojoj sam ikad bila, ak ne računaš imaginarnu vezu sa Zoranom Milanovićem koju sam sad izmislila da rečenica ne bi završila odmah u prvom dijelu. Stodvajzdevet. Nemam neki poseban sistem - pišem doma, u pidžami, u zadnji čas jer sam kampanjac koji voli stres i strah. I uvijek se trudim imat poantu, jer ako ti tekst ostane nedorečen i bez poante onda

Danas nema poante. Danas se vodim motom kojim se vodio i moj bivši s malim penisom: HDZ ZNA "Manje je više." Danas želim da je sve jednostavno.

Zašto? Zato što su zadnja dva tjedna bila toliko bizarna da sam se u nekim trenutcima pitala jel ovo san koji režira David Lynch.

U zadnja dva tjedna sam bila Senna M i Severina, zbog čega mi se mozak pretvorio u puding. Ne onaj fini puding s reklame koji želiš lizat na tanjuru i pjevat mu stare Magazinove pjesme o grožđu i ljubavi, nego onaj odvratni puding koji bude za užinu u školi i ima okus po spužvi i vodi iz radijatora. I #nedamise smišljat pametnu premisu na temelju koje ću zaključit nešto još pametnije, nešto zbog čega će mi netko kasnije napisat: "Super si!" ili "Bravo kraljice!" ili "Moja sestrična radi bolji ajvar od tvoje mame." Ne da mi se. Samo ću ti ispričat svoj bizarni tjedan s bizarnim situacijama, bez poante.

Prva bizarna situacija. U ponedjeljak mi je dan započeo tako da sam u kasliću pronašla gaće. Yup, gaće. "Jesu bile čiste?" - pita me frendica. Jel bitno? To nije prvo pitanje koje postaviš kad ti netko kaže da je pronašao gaće u kasliću. Prvo pitanje koje postaviš je: "dhskjvhlsdvhosdhivohiv?!" i/ili "Zašto Mladen Grdović zna gdje živiš?"

GAĆE u kasliću. To zapravo i nije tak čudno, jer ispod mene živi jedna gospođa za koju neću reć da je luda jer je to ružno (kao i sva istina), ali ću reć da je nedavno s trećeg kata gađala mog brata glavicom luka, jer je to normalna stvar koju normalni ljudi rade u 1 ujutro. Gađala je i kućepazitelja kamenjem, a svaku noć oko 2 ujutro mahnito lupa šakom po staklu i viče HU! HU! HU! Par puta je šakom razbila prozor. Neću reć da je luda jer realno, u Hrvatskoj se to možda zove šizofrenija, vani se to zove Björk, whatever. Stavlja nam u kaslić svakakve poklone, ko Sveti Nikola - od lišća koje nađe na podu, preko opušaka cigareta i izrezaka iz novina, a kad je ekstra dobar dan, znam u kasliću naletit i na neku njenu tabletu koju očito nije popila. Njena doktorica ju neće strpat u dom/sanatorij/stožerŽeljkeMarkić jer je ona, kako kaže "jedna sasvim vitalna starica", što je odlično, jer ako već živiš u zgradi u kojoj je svaki novi dan šansa da te starica ubije glavicom luka, lijepo je da je vitalna dok to radi. Policija je bila par puta, ali nisu ništa vidjeli u trenutku kad su bili tamo, pa ništa ne mogu. Neću reć da je luda. Al ću reć da imam jedne gaće viška, ak nekom treba.

Odmah nakon gaća sam otišla u ljekarnu po već treću bočicu sirupa koji pijem zbog kašlja (nemoj mi se javit u inbox i reklamirat Herbajalf ili biljni preparat od puževog srca koji jača imunitet jer ću te trackat preko IP adrese i razbit ti šajbu šefljom). Kupiti sirup. Po to sam krenula. Inače je to brz postupak - dođem do pulta, nakašljem se u ritmu dubstepa i apokalipse, kažu mi: "Izvolite sirup, gospodine" - i odem doma bit graciozna žena-tuberkuloza. Al ne taj dan. Dan koji krene tako da pronađeš gaće u kasliću ne može bit normalan dan.

Druga bizarna situacija. Došla sam po sirup. To je jednostavan zadatak, ko u onim starim igricama iz '80-ih s grafikom iz Painta, kad još nije bilo miša pa si morao u dvije natipkane riječi objasnit kompjuteru što želiš. Stojiš ispred prostorije zatvorenih vrata, utipkaj komandu. "OPEN DOOR." I onda uđeš u prostoriju, komandom "GO STRAIGHT." Jednostavno, lijepo, brzo. Takav bi život trebao bit. "Ispred vas stoji ljekarnica, utipkajte komadu." GET SYRUP.  Kompjuter bi na ovo reagirao pozitivno i imala bi sirup u inventaru.  Al ne! Moja ljekarnica nije igrala vesele igrice brzine i učinkovitosti, moja ljekarnica je intelektuANALka koja ne zna za brzo i učinkovito.

"Dobar dan, meni bi trebao sirup za kašalj." Mhm, kaže ona. "Prvo moramo odlučiti koji sirup." Ne moramo, daj mi  onaj fini od bršljana i sreće i pusti me da idem. GET SYRUP. "Možete li specificirati vrstu izbačaja?" Zakaj mi postavljaš pitanja zbog kojih se osjećam ko Kolinda?  GET SYRUP. "Je li riječ o suhoj spastičnoj kontrakciji?" GET SYRUP. "Ili nakon kontrakcije ima i sputuma?" GET SYRUP. Jel ima sputuma, pita ona mene. Jel ja sad moram guglat sputum nasred ljekarne zato što tebi u diplomi piše da ne smiješ reć "ono zeleno?" Oćeš betlat šifriranim nebulozama? Nema problema, doktor Điboni. KAJ TI STARA RADI ZADAR? (Za sve koji poznaju i ne shvaćaju ovaj grafit). Ne kupujem plutonij, kupujem sirup! GET SYRUP. Keep it simple, kakav sputum. GET SYRUP. Na kraju mi je rekla da bi mi ona "sugerirala oralnu otopinu na biljnoj bazi koja će razgraditi sputum i smiriti kompulziju." OD BRŠALJNA SIRUP da kupim, ono s početka priče. Jebo te sputum. GET SYRUP.

Imala sam jednu frendicu koja je uvijek voljela ovako mistificirat stvari da bi zvučala pametnije. Kad bi išla na kavu, govorila bi stvari tipa: "Idem na sastanak s klijentom, moram riješit isplatu." Ne ideš. Vidim te. Na kavi si. S mamom. Daje ti džeparac. To nije sastanak. Jedno vrijeme je dijelila letke, ali je uredno okolo govorila da je koordinator odjela za PR i komunikacije, što joj danas i stoji u CV-u, koji ne zove životopis nego Curriculum vitae, punim imenom, jer je pametna ko i ova moja sa sputumom. I onda se žene žale da ih muškarci ne razumiju. Normalno da te ne razumije kad mu kažeš da ti nije ništa kad ti je nešto i govoriš stvari tipa izbačaj i sputum. Prestani mistificirat stvari i govorit sputum pa ćeš bit sretnija osoba.

Život može bit lijep ako si sve pojednostaviš, i zato ja želim sve jednostavno. GET SYRUP kad želim sirup. GET CHEESECAKE kad želim tortu. KISS RAZREDNIK kad želim romantiku.

Uglavnom, dobila sam sirup i popila sam ga.

Treća bizarna situacija. Nakon što sam dobila sirup i razrijedila sputum (jesam ti seksi?), dan je krenuo nabolje - dobila sam ponudu iz snova. Ponudu da sudjelujem u MJUZIKLU! Svaka curica koja je ikad gledala Malu sirenu i rekla "Ja sam Ariel!" zna koliko je najbolje na svijetu kad ti netko ponudi da sudjeluješ u mjuziklu. Sa mnom nije bilo ništa drugačije. Ponuda je stigla neočekivano, telefonom, u vrijeme ručka:

Ja: "Halo?"

Ona: "Dobar dan, jesam dobila Andreu?"

Ja: "Ja sam, izvolite…"

Ona: "Zovem vas iz kazališta Kazalište, uskoro radimo novi mjuzikl Mjuzikl, pa nas zanima biste li htjeli sudjelovati u projektu?"

Ja (hiperventiliram kroz sputum, ali sam istovremeno nevjerojatno kul i opuštena): "Mhm, recite, možemo razgovarati u tom smjeru…" - najradije bi rekla: MOŽE I POKLONIM VAM JEDAN ZDRAVI BUBREG AKO TREBA - ali znam da je u ovakvim situacijama bitno ostat profesionalan i intonativno mističan ko Jasmin Repeša.
Ona: "Pa evo mi smo vas kontaktirali da vidimo biste li vi bili zainteresirani"
Ja(smin Repeša): "Može, da, zvuči dobro, oni su jedna izuzetno jaka momčad koju ne treba podcjenjivati, čeka nas jedna tvrda utakmica…"

Ona: "Odlično, a recite samo, kakvi ste sa stavljanjem perika?"

Ja: "Odlična, u showu svaki tjedan stavljam perike, pravi sam maher, perika je moje srednje ime!"

Ona: "Odlično, to nam je isto jako važno…"

Unutarnji monolog Sretne Andree: "Isuse bit ću u mjuziklu Mjuzikl! Isuse Isus postoji! Ovo je najbolji dan! Gaće su samo bile znak da će ovo bit najbolji dan! Imat ću probe! I kostime! I bit ću jedna od onih ljudi koji ti kad ih pozoveš na kavu kažu: "Sorry, ne mogu, sutra mi je premijera, imam generalku" - i ljudi će reć wow, Andrea je baš kul, i onda će neki slučajni prolaznik plešući otpjevat: "Ona nije kul, ona je mjuziKUL" - i to će bit najbolje ikad u svemiru! Mjuuuuziklllll"

Ona: "Probe će vjerojatno biti u prijepodnevnim satima pa ćemo vas onda trebati…"
Unutarnji monolog Razumne Andree: "Čekaj malo. Zakaj bi TEBE zvali na mjuzikl? Realno? Osim ak netko treba glumit gljivu? Nije bilo audicije. Nije bilo ničeg. Nekaj tu ne štima. Ovo je možda uglazbljeni Kozjak! Andrea, interesiraj se oko detalja! Pitaj dal se mjuzikl zove Putovnica za Milano!"

Ja: "Naravno, to neće biti problem, kod mene na radiju će biti fleksibilni po tom pitanju, ako i izostanem netko će me zamijeniti…"

Ona: "Odlično, onda možemo računati na vas… Čekajte, vi JESTE frizer, je li tako?"
Yup. NE. Turns out da je moja kolegica gospođi iz kazališta Kazalište zabunom dala moj broj umjesto broj Andree A., frizerke koju su htjeli angažirat da radi na mjuziklu Mjuzikl. Kao frizer. Ne kao pjevač. Ne kao gljiva. Kao frizer, što je super gig, ako si frizer. Ako nisi frizer, onda je to malo zajebano. Nije Mjuzikl Sabor da možeš doć bez kvalifikacija i glumit da radiš. Tak da neću bit u mjuziklu. Al imam super priču za Božićnu večeru i novu prijateljicu u kazalištu Kazalište.

Za kraj ove priče bez poante, želim s vama podijeliti najljepši dio svog tjedna… Malo je sladunjavo, ali u moj život se prošli tjedan sasvim nenadano uvukao jedan muškarac koji mi je vratio onaj osjećaj leptirića u trbuhu - čovjek zbog kojeg hodam ulicom i blesavo se smiješim kao tele, čovjek zbog kojeg mi se vratila ne samo vjera u ljubav, nego i vjera u ljude općenito. Njegovo ime nije važno, važne su samo njegove riječi kojima dokazuje da romantika nije mrtva, nego da živi svuda oko nas… Da ne duljim - ovo je dirljivo pismo kavalira koji mi je poslao svoj manifest naklonosti  u kasno petkovno poslijepodne (mislim da je citirao Krležu, ali nisam sigurna). Četvrta bizarna situacija.

Znam - ne samo da je direktan i muževan, nego i drži do higijene. Ali poučena pričom o Mjuziklu, znam da se ne smijem ni nadat da je ova divna romantična ponuda ozbiljna. Vjerojatno ju je zabunom poslao meni umjesto svojoj mami. Ili sestri. Ili mu mama JE sestra.

Ali lijepo je znati da još uvijek postoje pravi muškarci koji znaju osvojiti žensko srce.

Nema poante.

Ovo je bio super tjedan.

Afrika paprika.

Prethodne kolumne Andree Andrassy pročitajte ovdje.